Alžirski veleposlanik, Njegova Ekscelencija Mokhtar Amine Khelif, u Zagreb je s obitelji stigao krajem studenoga 2019., nedugo prije početka pandemije. Tako je našu metropolu i zemlju bio primoran upoznavati većim dijelom u uvjetima „novog normalnog“, pa i šokova nakon potresa
Nekakvo je načelo da bilo koja osoba, kad odluči započeti diplomatsku karijeru, mora biti otvorena prema svijetu i imati vještine brze prilagodbe okruženju koje nije njihovo vlastito. Kontakt sa stranim ljudima iznimno obogaćuje pojedinca i omogućava nam da idemo naprijed, da učimo od drugih, dijelimo i upoznajemo svoju kulturu podrijetla – takvu sliku diplomata vlastitim riječima oslikava veleposlanik Alžira u Zagrebu, Njegova Ekscelencija Mokhtar Amine Khelif.
U Zagreb je s obitelji stigao krajem studenoga 2019., nedugo prije početka pandemije, tako da je našu metropolu i zemlju bio primoran upoznavati većim dijelom u uvjetima „novog normalnog“, pa i šokova nakon potresa.
Ističe da je diplomacija vrlo moćna poluga koja promiče dijalog između kultura, s ciljem promicanja znanja i razumijevanja drugih. I njegova ga je diplomatska karijera navela da upozna neke zemlje, kao što su Francuska, Španjolska, Belgija, Austrija, Sjedinjene Države, Kina, Kuba, Saudijska Arabija… bilo u okviru imenovanja u diplomatska predstavništva ili kroz kratkoročne misije. Uz posao se, kako kaže, uspijeva posvetiti obitelji s kojom dijeli neke od svojih hobija, poput igranja stolnog tenisa, tenisa, nogometa i plivanja, a nisu mu strani ni odlasci u kino, šetnje šumom ili čitanje.
Kako ste se snašli u Hrvatskoj u ovim uvjetima?
– Iznimno cijenim gostoljubivost, otvorenost i žeđ za učenjem kod hrvatskih građana. Od svog dolaska i unatoč ograničenjima koje nameće zdravstvena kriza, imao sam priliku upoznati, u profesionalnom i privatnom svojstvu, divne ljude koji su me naučili mnogo o svakodnevnom životu hrvatskih građana i upoznali me s poviješću, tradicijom i običajima zemlje. A i sam Zagreb je ugodna europska prijestolnica s ljudskim licem. Unatoč seizmičkim epizodama koje su nas toliko uplašile, ovdje se osjećamo dobro i brzo smo se uklopili. Ako proširimo pogled na cijelu zemlju, Hrvatska je pravo „otvoreno polje“ za otkrivanje, uz toliko raznolikih krajolika. Štoviše, udaljenosti su tako male da se sve može brzo obići zahvaljujući vrlo dobroj mreži autocesta.
Ipak, pandemija je sigurno utjecala na vaš rad i „normalno“ diplomatsko djelovanje.
– Pandemija koronavirusa utjecala je na diplomatske krugove na isti način kao i na sve aktere društva u Hrvatskoj i svugdje u svijetu. Morali smo se postupno prilagoditi, u potpunosti poštujući mjere koje je hrvatska vlada poduzela kako bi se nosila sa širenjem ove pandemije. Jasno je da je sve to snažno utjecalo na diplomatske aktivnosti, posebno na početku zdravstvene krize. Osobno, moja je obitelj bila prisiljena naučiti živjeti na drugi način kako bi se zaštitila od koronavirusa, a paradoksalno je da su djeca često bila ta koja su davala lekcije roditeljima u pogledu poštivanja mjera distanciranja.
Kako kao diplomat gledate na ovu neočekivanu svjetsku krizu?
– Svijet je postao sve više međusobno povezan. Poznata formulacija Marshalla McLuhana “globalno selo” dobro opisuje svijet u kojem danas živimo. Sada se ništa ne može učiniti bez učinkovite međunarodne suradnje koja mora uključivati sve države članice međunarodne zajednice. Ukratko, današnji se svijet bitno razlikuje od svijeta naslijeđenog iz prethodnog stoljeća. Diplomat se nužno mora prilagoditi ovoj novoj situaciji. Mora biti stalno na oprezu i sposoban predvidjeti bilo koju situaciju kako bi ponudio njeno tumačenje i istovremeno bio izvor prijedloga i rješenja. Posao diplomata danas zahtijeva vrlo široke vještine i kompetencije, kao i dobro znanje te ovladavanje novim komunikacijskim tehnologijama.
Razmišljate dosta proaktivno, iz vaših se riječi ne može iščitati pesimizam, kao kod nekih političara.
– Po prirodi sam optimist i realan sam u svojoj profesiji. Sve dok postoje ljudi dobre volje, vjerujem da ćemo zajednički prevladati poteškoće s kojima se suočava međunarodna zajednica, pod uvjetom da ipak zaustavimo situacije nepravde u svijetu i tako promoviramo međusobno razumijevanje, toleranciju i prihvaćanje razlika između nacija i naroda.
Ono što je važno zapamtiti jest da su izazovi danas globalni i da ih se može trajno riješiti samo kolektivnim odgovorom međunarodne zajednice.
Iako će mnogima možda zvučati čudno, ali ovi su prostori s Alžirom povezani već dugo godina, zar ne?
– Bliski odnos između Alžira i Hrvatske datira još iz razdoblja bivše Jugoslavije. Konsolidiran je uspostavljanjem diplomatskih odnosa između dviju zemalja 15. listopada 1992. Bilateralni odnosi nisu ograničeni samo na politički dijalog, već i na suradnju u više aspekata koje dvije države namjeravaju istražiti i promovirati na temelju brojnih potencijala. A moje su mi vlasti povjerile najambiciozniji putokaz za razvoj sektora poput turizma, kulture, sporta i poljoprivrede. Ostvareni su izravni kontakti s resornim osobama s obje strane, kako bi se provele konkretne akcije suradnje. Jednom kada se prebrodi zdravstvena kriza, omogućit će se i dinamična realizacija partnerstva naših dviju zemalja, za koju sam siguran da će biti vidljivija i u alžirskom i hrvatskom društvu.
Diplomatske ambicije moraju počivati na nekim zajedničkim poveznicama; što je našim zemljama zajedničko?
– Imamo puno toga zajedničkog. Prvo što mi padne na pamet vrlo dobro ilustrira ono što nas povezuje – strast prema nogometu, koji se smatra vrhunskim sportom, bilo u Alžiru ili Hrvatskoj. Treba znati da su alžirski građani bili golema podrška „Vatrenima“ tijekom svjetskog prvenstva u Rusiji 2018. godine. Slični smo i kada je u pitanju naša ljubav prema hrani i glazbi. Dvije zemlje također imaju bezbroj prirodnih dobara, što Hrvatsku čine povlaštenom turističkom destinacijom, a Alžir budućom destinacijom.
Spominjete turizam. Hrvatima Alžir realno nije daleko, a opet je na drugom kontinentu i pomalo egzotičan. Kakve su nam perspektive da razvijemo snažnije turističke odnose?
– Turistički sektor danas je istaknut kao jedan od prioriteta u nacionalnom programu razvoja moje zemlje. Značajna su javna i privatna ulaganja u područje infrastrukture i obuke kako bi se nadogradio potencijal za doček turista, koji mora udovoljavati međunarodnim standardima. Ako Alžir u ovom trenutku još nije prioritetno odredište za hrvatske građane, veleposlanstvo aktivno radi na uspostavljanju plodnog partnerstva između dviju zemalja kako bi se razvio ne samo primorski turizam, već i posebno saharski, kulturni i termalni turizam.
Piše: Igor Weidlich
Fotografije: Tomislav Marić
Ostatak teksta potražite u tiskanom izdanju!
