Komadi Nenada Sovilja stvoreni su za žene sa stilom i stavom; ne one koje se ne plaše biti posebne i jedinstvene, nego one koje to autentično već jesu. Povod za ovaj razgovor bila je njegova najnovija kolekcija pod nazivom – „Aleksandar“
Nenad Sovilj vjerojatno je najpoznatiji hrvatski dizajner nakita, umjetnik koji je prije 15 godina praktički preko noći postao brend zahvaljujući svojoj specifičnoj estetici temeljenoj na geometrijskim oblicima, prepoznatljivoj art deco ornamentici te sklonosti eksperimentu i inovaciji. Inspiriran prirodom, svemirom i transcendentalnim, Sovilj je umjetnik koji svojim kreacijama poziva na bunt i revoluciju: bunt protiv dosade i mainstreama, revoluciju u odnosu prema modi i lijepome – jer, kako kaže, lijepo nije ono što odgovara parametrima društvenih normi i srednjostrujaških modnih zadanosti; lijepo je ono što iznutra prepoznajemo kao odraz našeg intimnog estetskog kozmosa. Njegovi komadi stvoreni su za žene sa stilom i stavom; ne one koje se ne plaše biti posebne i jedinstvene, nego one koje to autentično već jesu. U svojoj radionici u zagrebačkoj Amruševoj ulici, gdje mu se nalazi i trgovina, svaki komad pažljivo vlastoručno izrađuje u dugotrajnom procesu rezanja, oblikovanja, poliranja i završne obrade, kombinirajući materijale, obrtničku vještinu i umjetničku intuiciju u bezvremenske skulpture od zlata, inoksa, bakra, bronce, srebra i smole, s poludragim kamenjem, koraljima, biserima, čipkom, perjem…
Nakon prošlogodišnje kolekcije “Metamorphosis”, koja je u jeku pandemije pozivala na transformaciju i promjenu, luksuzni brend Sovilj ove je godine proširen za novu kolekciju pod nazivom “Aleksandar”, još jednu zbirku skulpturalnih čuda koja u godini iščekivanja povratka na “staro normalno” simboliziraju autorsko propitivanje ideje (ne)slobode u (post)pandemijskom svijetu. Tim povodom s umjetnikom razgovaramo o njegovoj filozofiji života i nakitu kao odrazu individualnosti i hrabrosti, o tome što ga inspirira a što koči, jesu li Hrvati modne kukavice te nalazi li se ljepota doista u oku promatrača. Ali i o još mnogo toga…
Počnimo s novom kolekcijom: koja je nekakva njezina osnovna misao vodilja, što vas je za nju inspiriralo? Kako se ona nadovezuje na one prethodne?
– Sve moje kolekcije dio su prepoznatljivog zajedničkog narativa – kad vidite neki moj komad, odmah znate je li to Sovilj ili nije. Ova se zove “Aleksandar”, glavni motiv joj je papiga, a misao vodilja – sloboda. Novo je to što prvi put koristim pravo perje papige, koje je u smoli, u kombinaciji s dragim i poludragim kamenjem koje pak ovaj puta nije u smoli već u zlatu, srebru i pozlaćenom srebru. Ponovo se tu vidi moja sklonost prema bojama, geometrijski oblici. Čak izgleda pomalo i totemski.E sad, zašto „Aleksandar“? Zato što mi je kao inspiracija poslužila moja papiga, koja pripada vrsti Veliki Aleksandar, a dobila je ime po Aleksandru Velikom koji ju je i donio u Europu kao prvu papigu na europskom tlu. Papiga, zato što je to jedna vesela ptica koja ima isključivo pozitivnu simboliku, a za mene dodatnu simboliku ima i to kako je ta papiga uopće došla u moj život. Na kraju, sloboda: zato što je papiga slobodna, ali i nije, ima krila ali bira da ne odleti. U tom smislu, dosta je tu simbolike i prema vremenu u kojemu živimo, stisnuti, vapimo za slobodom, kao ptice u krletkama, i na kraju je na nama hoćemo li svoja krila koristiti ili ne.
Definicija nakita uvijek podrazumijeva ljepotu. Kako definirate ljepotu i kako se vaš doživljaj lijepoga odražava kroz vašu specifičnu dizajnersku estetiku? Smatrate li da mora postojati neka vrsta dijaloga između umjetnika i sredstva njegove umjetnosti, nekakva simbioza, razumijevanje; osjećate li da to uspijevate postići s materijalima kojima se služite? Kako vama vaši materijali “govore”?
– Mislim da se to događa instinktivno. Prvenstveno je to jedno vizualno povezivanje, ali neka vrsta dijaloga mora postojati i na nekakvoj nesvjesnoj razini; kod mene uvijek mora postojati fascinacija materijalom. Ja nemam pojma kako zaraditi milijarde, nemam taj neki ekonomski, financijski mozak, ali znam da znam što je lijepo. To je nešto što jednostavno znam – znam da je to moj talent, na kojemu sam radio 25, 30 godina. Geometrija je nešto autentično prirodno; u prirodi je sve geometrijski, na mikrorazini, u prirodi vlada perfektan red, nema kaosa. Vidjeti i znati prepoznati ljepotu stvar je talenta, ali se na tom talentu mora i raditi.
Nakit je ukras, no kad je riječ o luksuznom nakitu, nakit je i filozofija. Volite boje, inspirirate se prirodom, svemirom i drevnim kulturama. Kako nastaju ideje za nakit Sovilj?
– Na to pitanje ne postoji jednoznačan odgovor, uvijek su to neki procesi. Što sam stariji, sve više slušam svoj unutarnji glas koji nema pretjerane veze s realnošću.Pokušavam filozofirati sam sa sobom, o svemu razmišljam vrlo analitički, pa onda tako dolazim i do nekih zaključaka i spoznaja o životu, o tome što je bitno i što nije bitno. Možemo reći da onda to nešto kroz neki transcendentalni proces završi u formi i u obliku nakita. Bitan mi je balans, uspostava ravnoteže. Biti pozitivan. A zapravo sam stalno u mijenama; malo se volim, malo se ne volim. Nekada sam sam sebi stvarno težak.
Kako se nosite s time?
– Meditacijom. Tada sam si lagan kao perce. Htio bih svoj život proživjeti tako da umrem u dubokoj starosti s osmijehom na licu. Mislim da je to poanta života. Netko je jednom rekao da je poanta života umrijeti, a ja mislim da je poanta života naučiti umrijeti i umrijeti sretan. To si ja priželjkujem. Naučiti se duhovnom miru. Ne vjerujem u raj, ali vjerujem u dušu, u to da se ide dalje. Našeg tijela više nema, ali svjesne esencije nas ima, ali u nekom drugom obliku. Bavim se jogom, moglo bi se reći da je to neka moja filozofija života.
Piše: Gea Vlahović
Fotografije: Mladen Šarić
Ostatak teksta potražite u tiskanom izdanju!