LARS SCHMIDT: Ikea, Volvo i – Medveščak

U opuštenoj atmosferi zagrebačke rezidencije koja odiše jednostavnošću i inovativnošću poznatog švedskog dizajna, razgovarali smo s Larsom Schmidtom, švedskim veleposlanikom u Hrvatskoj

Sve je u životu slučajnost – kratko počinje svoju diplomatsku priču švedski veleposlanik Lars Schmidt. Pravnik koji se bavio područjem rješavanja konflikata, svoje je mjesto prvo pronašao u švedskom Ministarstvu obrane, da bi ga potom karijera u UN-u 1995. dovela na Balkan, u doba ratnih sukoba. Vratio se na Balkan još jednom, u veleposlanstvo u Beogradu, i to kad su započeli sukobi Kosova i Srbije, pa je na ovom području ostao daljnjih šest godina. I tako je, kaže, otkrio da je u stvari – putnik. Posao ga je poslije vodio nakratko u Rim, pa onda u Bruxelles gdje je radio na poslovima pristupanja novih članica u Europsku uniju, tako da je bio uključen u gotovo sve prilagodbe koje je Hrvatska prošla prilikom ulaska u članstvo. Slijedila je godina dana mandata u Dublinu, i to u zajedničkom uredu s britanskim veleposlanstvom, a tad je stigao poziv da preuzme veleposlanstvo u Hrvatskoj. Veli da nije razmišljao ni trenutka… Svoju priču za naš časopis priča u opuštenoj atmosferi zagrebačke rezidencije koja odiše jednostavnošću i inovativnošću poznatog švedskog dizajna. No, on se ponosno fotografirao kraj jednog drugog švedskog proizvoda – makete vojnog zrakoplova…

OLYMPUS DIGITAL CAMERA
OLYMPUS DIGITAL CAMERA

Kad Hrvate pitate o švedskim brendovima, prva pomisao sigurno im nisu vojni zrakoplovi. A očito je da su oni postali prilično važan faktor suradnje naših zemalja. Kako to?
– Dugo je vremena, za vrijeme hladnog rata, Švedska imala status neutralne zemlje između dva bloka. I upravo smo zbog tog položaja razvili napredan obrambeni sustav, pri čemu smo sami proizvodili gotovo sve za naše obrambene snage. Završetkom hladnog rata napravili smo reformu tog sustava, ali smo zadržali dio obrambene industrije, pa borbene zrakoplove proizvodimo već šestu generaciju. To nam nije dalo samo vojnu samoodrživost, već je postalo i izvrstan temelj za razvoj industrije. Kad govorimo o odnosima s Hrvatskom i o narudžbi zrakoplova, onda ne govorimo samo o deset ili dvanaest zrakoplova i njihovoj cijeni, nego i tome što to predstavlja za širu industrijsku povezanost naših zemalja. Mi to zovemo obiteljski posao, zbog povezanosti koja se događa među zemljama pri sklapanju ovakvih poslova. Uz zrakoplove, tu se radi i o mehaničkoj proizvodnji raznih dijelova, ali i o startupovima koji se vrlo brzo razvijaju uz industriju, jer joj mogu pridonijeti. Takvu povezanost imamo, recimo, s Brazilom, Češkom i Mađarskom, gdje se već stvaraju prave male mreže biznisa inovativnih tehnologija i informatike. To je niša koju obavezno spominjemo kad razgovaramo o zrakoplovima.

Želite reći da su našim malim biznisima vrata u svijet širom otvorena?
– Da, sve što je inovativno i temeljeno na informatičkim tehnologijama, danas je i globalno. Švedska ima brojne uspješne i svjetski poznate startupove, kao što su Skype ili Spotify, za koje mnogi i ne znaju da potječu iz Švedske, jer je inovacija globalna. Razvoj malih biznisa je logičan slijed nakon industrijalizacije, oni stvaraju inovaciju.

Jedna stvar je oduvijek fascinirala Hrvate, a to je koliko je Švedska poslovno uspješna zemlja. Je li riječ o nekoj posebnoj radnoj etici?
– Vidim mnogo hrvatskih poslovnih ljudi koji dolaze u Švedsku i postaju vrlo uspješni i to vrlo brzo. Jer, iako se to mnogima ne čini na prvu, među našim zemljama ima mnogo povezanosti i sličnosti, dijelimo slične vrijednosti. Recimo, i Hrvati i Šveđani naglašeno su orijentirani na rezultate. To se kod vas može posebno vidjeti u sportu, pogotovo u nogometu, ali i u ostalim sferama života. Također, čini mi se da se i ovdje, kao i kod nas, često ne razmišlja o tome tko je tko, tko nosi kravatu a tko ne – bitno je što možeš postići. Švedska je uspješna jer vjerujemo u sustav i proces. Ali vjerujemo i u to da se i sustav i proces mogu i moraju mijenjati u skladu s onime što se želi postići. Nitko ne smije biti zarobljenik vlastitog sustava. Kad razmišljamo o razvoju, o budućnosti, pokušavamo uvijek uzeti u obzir dugoročne rezultate i posljedice pri donošenju planova, a pritom uvijek nastojimo razmišljati što je dobro i važno za ljude i okoliš. I znamo da uvijek ima mjesta za napredak.

Što se tiče donošenja odluka, čini nam se da se u Hrvatskoj one nerijetko donose bez puno razmišljanja i u trenu, dok se samo kave ispijaju satima…
– Ha, kad već govorimo o kavi, i tu su Šveđani i Hrvati slični. Naime, i mi pijemo mnogo kave, možda čak i više nego vi, ali je mi – pijemo brže. U vremenu provedenom u ispijanju kave, možda vam ipak ne možemo konkurirati (smijeh). Kod nas svim radnim mjestima postoji vrijeme koji zovemo fika, kad se zaposlenici okupljaju u pauzi za kavu. I svi se tad nađu, bez obzira je li riječ o direktoru ili čistačici; okupljamo se oko istog stola i razgovaramo apsolutno slobodno. Tih 15 minuta vrlo je efikasno, ako gledamo i s profesionalne strane, jer se tu otvoreno izmjenjuju mišljenja. Mnogi se problemi odmah izravno rješavaju, nije potrebno sazivati sastanke i raditi nepotrebne procedure. To je vrlo slično onome što rade Britanci na pauzi za čaj. Dobra je komunikacija temelj svega.

Tekst: Igor Weidlich
Fotografije: Romeo Ibrišević

Ostatak teksta potražite u tiskanom izdanju!

Ostavi komentar