U javnosti često vlada potpuno kriva slika o tome što sve zapravo obuhvaća posao dizajnera interijera, pa je to bio i naš povod za razgovor s Tinom Kurpez
Zagrebačka dizajnerica interijera Tina Kurpez (48) direktorica je „Studija Karas” koji, zajedno sa svojim timom, uspješno vodi već dvadesetak godina, a toliko dugo se bavi i dizajnom interijera. Ponekad je zovu gospođo Karas, a Karas je prezime njezine bake po kojoj je njezin studio dobio ime. „Kažu da sam joj dosta slična po karakteru i izgledu”, smješka se na početku razgovora Tina.
Posao dizajnera interijera, bar kad je riječ o njezinom slučaju, izgleda iznimno dinamično:
– Dnevno sam prosječno tri sata u automobilu, ponekad i na sedam različitih lokacija – od ureda, gradilišta, prodavaonica namještaja i opreme, u dogovorima sa suradnicima i s klijentima…; obavim i 50-ak telefonskih poziva dnevno, pregledam i odgovorim na gomilu mailova. Kreiram uglavnom vikendom ili rano ujutro kad je još mir i tišina – govori.
U javnosti često vlada potpuno kriva slika o tome što obuhvaća posao dizajnera interijera, pa nam Tina tumači kako zapravo njezin cijeli proces teče:
– Nije riječ samo o postavljanju jastučića, biranju trosjeda i boje zidova, kako to ljudi vrlo često znaju zamišljati. (smijeh) Prije svega me zanima organiziranje cijelokupnog prostora: od izrade nacrta za izvedbu potrebnih građevinsko-obrtničkih radova, odabira opreme do projektiranja namještaja, a tek na samom kraju dolazi stiliziranje i dekoriranje prostora.
Naglašava da je kreiranje interijera, pogotovo stambenog prostora, interaktivan proces u kojem je presudno aktivno slušanje i razumijevanje između korisnika i dizajnera.
– To ne znači da očekujem da mi klijenti daju rješenja koja onda „samo malo” nacrtam, nego želim da mi korisnici govore o svojim potrebama kako bih na njih mogla odgovoriti rješenjima i prijedlozima unutar zadanih prostornih, financijskih i estetskih okvira. Obožavam cijeli proces vođenja klijenta – od upoznavanja s fazama razrade projekta, pa vođenje kroz projektiranje i razvijanje ideje, pa do same izvedbe, radova, opremanja. Ustvari, ljudi s kojima radim moja su istinska inspiracija. Znam da možda zvuči kao kliše, ali za mene je to doista tako. Dobar i kvalitetan dizajn i oblikovanje prostora se podrazumijeva i to je nešto što mora biti zadovoljeno. Uživam, uostalom, u tom procesu, u radu s ljudima, koliko god je to nekad naporno, a ponekad čak i mučno kad se rješavaju problemi i nesporazumi. S druge strane, fenomenalna je satisfakcija vidjeti i osjetiti obostrano zadovoljstvo rezultatom.
Posao koji se događa paralelno s projektiranjem je izvedba radova.
– U mom slučaju je to uglavnom muški svijet, svijet gradilišta. Komunikacija na gradilištu s izvođačima poseban mi je izazov. Trebam razumjeti njihove probleme na raznim nivoima, probleme pri organizaciji, zadane cijene, rokove, usklađivanje različitih struka, poznavanje materijala i mogućnosti izvedbe, stalno usklađivanje projekta sa stvarnom situacijom na objektu… To su samo neki od izazova. Na gradilištima sam doživjela toliko različitih situacija i iskreno – ne znam što bi me još moglo iznenaditi na tom području. Iako u tom muškom svijetu još uvijek znam doživjeti svašta, rad s izvođačima volim. Volim taj folklor, te ljude. Imala sam puno pozitivnih iskustava. S nekim ljudima surađujem godinama i naravno da su to odnosi koji su odavno prešli granice isključivo strogog poslovanja. Bez obzira na to, kvaliteta posla ostaje ista, jer su moji kriteriji prema njihovom radu iznimno visoki.
Tekst: Lidia Janjić Vuković
Fotografije: Saša Ćetković
Ostatak teksta potražite u tiskanom izdanju…
