Nakon Washingtona, Stockholma i Londona, na red je stigao i Zagreb. Albanski veleposlanik u Hrvatskoj Ilir Melo ne krije da mu je istinski užitak živjeti i raditi u prijateljskoj zemlji
Veleposlanik Republike Albanije Ilir Melo obiteljski je čovjek koji u svom pretrpanom rasporedu uspješno balansira s dnevnim obvezama kojih pak, s obzirom na mnogobrojnost izazova u regiji u kojoj živimo, ne manjka. Vrsni poznavatelj pitanja NATO-a te Europske unije, kojoj se i Albanija sve aktivnije i uspješnije približava, karijeru je započeo kao profesor asistent na Sveučilištu u Tirani, nakon čega je s diplomom Diplomatske akademije u Beču i prelaskom u albansko Ministarstvo vanjskih poslova započeo i njegov diplomatski put. Ipak, takav način života zahtijeva stalna putovanja, a kako Ilir Melo sam kaže – koliko u njima uživa, toliko ga znaju i umoriti. Njegova supruga živi u Tirani, a dvije su kćeri su na školovanju u Münchenu i Beču. Stoga svi skupa nemaju drugog izbora nego često putovati.
– Imam dojam da moja obitelj u putovanjima uživa više od mene, a Zagreb postaje središte obiteljskog okupljanja. Moja je odgovornost time veća i teža, jer svaki put kad dođu u Hrvatsku moram im pronaći nešto novo, dok je za njih sve to ipak opuštenije, jednostavno mogu uživati u ovoj predivnoj zemlji te divnim i prijateljski nastrojenim ljudima – na početku razgovora otvoreno govori Melo.
Koji su glavni izazovi vašeg veleposlaničkog rada u Zagrebu?
– Zagreb je prekrasan grad, a Hrvatska je prijateljska zemlja s kojom nemamo nikakvih otvorenih problema. Albanija i Hrvatska, osim kroz dugu povijest, susrele su se ponovo prije 25 godina kao dvije demokratske zemlje koje gledaju prema zajedničkoj europskoj budućnosti. No, diplomacija i izazovi idu jedno s drugim. Kao albanski veleposlanik u zemlji koja nam je strateški partner, nastojim svoju zemlju približiti javnosti, dati vjetar u leđa ekonomskoj suradnji i “business-to-business” odnosima, ali i zajednički raditi na promicanju mira, stabilnosti, pomirenja, demokracije i održivog razvoja u regiji. Albanci i Hrvati su prijatelji i prenošenje tog ozračja u svakodnevni život je zahtjevan angažman.
Prije nego ste došli na ovu diplomatsku misiju, radili ste u Washingtonu, Stockholmu i Londonu. Kako je, za promjenu, u Zagrebu? Je li ipak manje stresno?
– Svaka je zemlja jedinstvena u oku diplomata. Za mene, u stvari, ne postoje više ili manje stresne zemlje. Upravo suprotno, ja u njima vidim mnoštvo prilika i izazova u koje ulažem svoju energiju i vrijeme, upravo kako bih te izazove pretvorio u konkretna djela održive suradnje i plodonosnih prijateljskih odnosa. Diplomatski rad u zemljama koje ste naveli pomogao mi je u još boljem razumijevanju regije, gledajući na nju iz šireg i više strateškog kuta. S druge strane, rad u samoj regiji promijenio mi je globalnu perspektivu. Kad mandat odrađujete u regiji tada možete osjetiti koliko je svijet mali i međusobno povezan. Pa opet, na jedan asimetrični način možete pak vidjeti kako globalno važna može postati sama regija, ako stvari pođu po krivu.
Činjenica je da je naša regija iznova u središtu pozornosti, dižu se tenzije na političkoj sceni. Kako vi predviđate da bi se sve to moglo razvijati?
– To je dosta široko pitanje. Neke zemlje u našoj regiji suočavaju se s teškim i napetim situacijama, a druge vode borbu s time kako finalizirati ili članstvo u NATO ili članstvo u Europskoj uniji. Ponekad problemi jednih zemalja postanu problemi drugih i obratno. Ali ono što vidim je ohrabrujuća odlučnost prema zajedničkoj perspektivi u EU i u NATO savezu za sve zemlje koje to žele. Zaista vjerujem da, unatoč trenutačnoj situaciji, ispred nas stoji svijetla budućnost, a ta perspektiva nikad nije bila toliko bliska i snažna kao danas. Bitno je da se ne izgubimo u prošlosti ili u problemima sadašnjosti. Imamo zajedničku vedru sutrašnjicu, zajedno u Europskoj uniji, i ta budućnost snažno se nastavlja na prošlost koju dijelimo.
Albanija također snažno teži ulasku u Europsku uniju. Ima li u tome dovoljnu podršku Hrvatske?
– Članstvo u EU uživa punu javnu i političku podršku u Albaniji, što je činjenica koja nije ista baš u svim zemljama u regiji. U našim nastojanjima zahvalni smo na stalnoj podršci koja dolazi iz Hrvatske. Hrvatska nije samo nepokolebiv partner, nego i inspirativni model regije. U tom duhu obje su naše zemlje potpisale Europski sporazum o suradnji. Na primjer, pravosudna reforma koju upravo završavamo u Albaniji temeljena je na hrvatskom modelu.
Ostatak teksta potražite u tiskanom izdanju!
Tekst: Igor Weidlich
Fotografije: Romeo Ibrišević
