Dok smo se pripremali za početak intervjua, njegova ekselencija Philippe Benoit, veleposlanik Kraljevine Belgije, pohvalio nam se snimcima koje čuva u svom mobitelu. Snimio ih je na našoj obali, većinom za vrijeme ljetovanja. Voli slikati, fotografija mu je hobi, a svoje uratke rado pokazuje prijateljima i znancima kao dodatni argument zašto bi trebali posjetiti Hrvatsku.
Iako je tek ušao u drugu godinu mandata u našoj zemlji, osvojila ga je još prije osam i pol godina i od tada joj se stalno vraćao. Sada, na mjestu veleposlanika , ima priliku još jače povezati dvije države i otvoriti im što više međusobnih poslovnih prilika, koje doslovno čekaju pred vratima.
Dok njegova supruga radi u Bruxellesu, a i sin polazi školu u svojoj zemlji, Philippe Benoit nerijetko putuje na relaciji Bruxelles-Zagreb, no sretan je jer su to ipak male udaljenosti. Sretan je, ističe, što je Hrvatska postala članicom Europske unije, ali dodaje da stiže vrijeme kad će se i naša zemlja promatrača morati prometnuti u aktivnijeg kreatora europske politike. S obzirom da novu vladu vode ljudi koji donose i iskustvo uz EU, vrlo je optimističan da će se to uskoro zaista i dogoditi.
Dobro razumijete hrvatski, a nije teško primijetiti da neke rečenice dosta tečno izgovarate. Vidi se da ste u ovoj zemlji ipak dulje od te jedne godine mandata…
– Dugo već dolazim u Istru na godišnji odmor, tu je kvaka! Moram se pohvaliti: kad sam ove godine bio na Međunarodnom festivalu čipke u Lepoglavi (Belgija je bila poseban gost jer postoji poveznica čipke iz Lepoglave i belgijske čipke), odlučio sam prvi put održati govor u potpunosti na hrvatskom. Pripremio sam se s učiteljem i dobio veliki aplauz. Ljudi su mi rekli da je bilo lijepo i da su sve razumjeli…
Kako ste se uopće našli u ovoj profesiji budući da je vaša je karijera započela u privatnom sektoru?
– Oduvijek mi je bila želja postati diplomatom, ali život me ipak prvo odnio u privatni sektor, odnosi s javnošću. No, nakon otprilike deset godina takve karijere odlučio sam se za promjenu u zanimanju. Morao sam polagati dosta teške ispite za to, a odlučio sam i vratiti se na sveučilište kako bih dobio diplomu iz područja međunarodnih odnosa. Na poslovnom sam planu za to vrijeme iz odnosa s javnošću polako prešao u sektor lobiranja. Bila je to za mene izvrsna tranzicija iz privatnog u javni sektor. Kroz rad u lobiranju dosta sam toga naučio, svjestan sam kako stvari funkcioniraju u poslovnom svijetu. Kad mi, na primjer, sada kao diplomatu u posjet dolaze predstavnici raznih kompanija, i te kako dobro znam što i kako rade, kako razmišljaju i što im treba.
U kojim ste sve diplomatskim misijama bili?
– Kod nas je prvo potrebno stažirati dvije godine, a za vrijeme tog staža, na šest mjeseci su me poslali u Ukrajinu, u Kijev, što je bilo lijepo iskustvo i ugodno iznenađenje za mene. Naime, kod nas u Belgiji i dalje u glavama postoji klišej da su istočnoeuropske zemlje sive, tužne i dosadne, ali me u Kijevu dočekala potpuno drukčija atmosfera. Nakon toga sam četiri godine proveo u Moskvi, a sljedeća stanica bila mi je Rim. Pa sam se potom na tri godine morao vratiti u Bruxelles i lani me eto u novoj misiji, u Hrvatskoj.
Otkud baš Hrvatska?
– Imao sam sreće, jer kad se kandidirate za odlazak u neku stranu zemlju potrebno je ispuniti listu s pet do osam želja. Ja sam Hrvatsku naveo kao prvu želju i dobio sam je, iako je za nju bila velika konkurencija među diplomatima. Rekoh ranije, poznavao sam Hrvatsku otprije. Naime, dok sam bio diplomat u Rimu, najbolja prijateljica moje supruge živjela je u Puli. Tako smo jednom odlučili posjetiti Hrvatsku i odmah nam se svidjelo ovdje, čak toliko da smo 2010. u mjestu Peruški, blizu Duge Uvale, kupili apartman. Uz ostalo, Istra mi se dopala i zato što je to područje blizu granice s Italijom i Slovenijom. Kako ja dolazim iz područja Belgije koje je jako blizu granice s Francuskom, oduvijek mi se sviđalo biti na mjestima gdje se osjete utjecaji više zemalja i različitih kultura.
Dakle, bili ste promotor Hrvatske u Belgiji i prije nego ste došli ovamo na misiju?
– Da, i to ću sigurno nastaviti jer volim fotografirati, a fotografije iz Hrvatske redovito stavljam na svoj Facebook profil tako da je mnogo mojih prijatelja na temelju tih slika odlučilo doći ovdje na odmor. Općenito u Belgiji bilježimo sve veći turistički interes za Hrvatsku, 150 000 turista posjetilo je Hrvatsku u ljeto 2015., taj će broj za 2016. biti još i veći, budući da Belgijanci tek otkrivaju Hrvatsku. Godišnji rast belgijskih turista je od pet do šest posto…
Među vašim fotografijama dosta je slika hrvatskih krajolika…
– Jako mi se sviđa priroda u Hrvatskoj, uistinu je iznimno raznolika. Istočni dijelovi su ravnice i podsjećaju me na neke dijelove moje zemlje, volim i bregovita područja kakva su u Zagorju, o obali je suvišno trošiti riječi… Ali nisu samo krajobrazi u ovoj zemlji toliko raznovrsni, nego i kultura pojedinih krajeva, arhitektura i gastronomija. Različiti utjecaji iz prošlosti, od Austro-Ugarske do Italije, ostavili su traga.
Veleposlanici vrlo često bolje upoznaju neku zemlju nego ljudi koji u njoj žive, zar ne?
– Automobil ovdje imam godinu dana, a prešao sam već 35 000 kilometara. Nisam još vidio sve otoke, ali doista sam upoznao jako puno hrvatskih predjela. Također, često vikendom odlazim šetati na Sljeme. Odem autom do Šestina i onda najčešće prošećem do Medvedgrada i natrag. Kad mi sin ima školske praznike, onda dođe tu, pa zajedno otkrivamo dijelove Hrvatske. Bio je nedavno deset dana, pa smo otišli na Pag, u Zadar i na Krk. Jako su mu se svidjele toplice, bili smo u Tuheljskim i Krapinskim, a kako smo godinu prije putovali po obali i otocima, i on je već dobro upoznao Hrvatsku.
Tekst: Igor Weidlich
Fotografije: Romeo Ibrišević
Ostatak teksta potražite u tiskanom izdanju!
