Odana „Kerempuhu“, Anita Matić Delić voli igrati snažne ženske uloge, a to možda najbolje dokazuje u predstavama “Doma je najbolje“ u matičnom teatru te u “Brodolomkama“ kazališta Moruzgva, s kojima od rujna 2018. godine nastupa diljem Hrvatske
Svestrana zagrebačka akademska glumica Anita Matić Delić (44) od završene Akademije pa do danas vjerna je „Kerempuhu“. U “Gruntovčanima“, zadnjoj premijeri u satiričkom kazalištu u Ilici, igra Katu, Cinoberovu ženu, a da osobito voli igrati snažne ženske uloge možda najbolje dokazuje u predstavama “Doma je najbolje“ u matičnom teatru te u “Brodolomkama“ kazališta Moruzgva, s kojima od rujna 2018. godine nastupa diljem Hrvatske. Nagrađena je Zlatnom arenom na 61. Pula film festivalu za sporednu žensku ulogu u debitantskom filmu Darka Šuvaka ”Happy Endings”. Hrabru učiteljicu, glavnu žensku ulogu, Anita tumači u dugometražnom igranom filmu ”Dopunska nastava” redatelja i scenarista Ivana-Gorana Viteza premijerno prikazanom krajem prošle godine. Majka je dvojice sinova, pa je svoj gust raspored, balansiranje između profesionalnog i privatnog života te strast prema zdravoj prehrani pretvorila u novi poslovni pothvat – radionicu kuhanja. Najprije je kod sebe doma počastila prijatelje i kolegice veganskom i makrobiotičkom večerom u nekoliko sljedova, a potkraj veljače u zagrebačkom centru Makronova krenula je s prvom radionicom kuhanja koju nakon uspješne gurmanske premijere nastavlja…
Za sebe kažete da volite eksperimentirati u kuhinji sa zdravim i ne baš svakidašnjim namirnicama. Kako je došlo do radionice kuhanja?
– Vrlo spontano! Doista nisam imala namjeru i ideju da će uopće ikada doći do toga, a kamoli da ću smišljati i dijeliti recepte po kojima onda drugi kuhaju. Bila sam dijete koje nikako nije voljelo jesti, mršavica koju su svi zezali. Mama me je stalno šopala i zapravo sam imala averziju prema hrani. Kad sam započela svoj samostalan život, bila sam presretna što konačno imam kuhinju za sebe gdje se ne moram boriti sa svojom mamom, koja je inače fantastična kuharica, ali se moglo kuhati samo kako ona kaže i nikako drugačije. Oduvijek sam voljela fusion, kako na sceni tako i u kuhinji. Počela sam s promjenom prehrane tijekom prve trudnoće, kad sam osvijestila zdraviju prehranu, pa me je put doveo do makrobiotike koja je za mene način prehrane, života i filozofije koja mi odgovara. U centru Makronova stekla sam potrebno znanje i tamo ulagala u svoje školovanje. I evo, nakon 14 godina, to znanje poklopilo se s mojim objavama kulinarskih uradaka na društvenim mrežama, pa me je prošlo ljeto ravnateljica Makronove, Tamara Dabić Kempf, pozvala da održim svoju prvu radionicu kuhanja… Isprva me je to malo preplašilo, no srećom – imala sam šest mjeseci vremena da smirim strah i da se dobro pripremim. U svakom slučaju, bilo mi je veliko zadovoljstvo i priznanje da me je škola u kojoj sam bila polaznik, gdje sam prošla i razdoblje asistenture s vrhunskim kuharima i gdje sam učila od njih kao „mali od palube“, pozvala i dodijelila mi zlatnu kuhaču.
Prijatelji i kolege često vas pitaju za recepte, a vi im odgovarate i na društvenim mrežama. Na Instagramu se mogu naći slike vaših specijaliteta pod #glumicapakuha. Planirate li možda objaviti i neku zdravu kuharicu?
– Ništa previše ne planiram, sve ide nekako spontano, zaista nisam mislila da će te objave na društvenim mrežama privući toliko pažnje. Makar priznajem, zaintrigiralo me da napišem kuharicu, ali će mi za to trebati vremena. Trenutačno pokušavam sa suprugom spojiti naša dva zanimanja u jedan projekt; on je snimatelj, pa razmišljam o tome kako spojiti sliku, zvuk i tekst – knjigu i video, možda da to bude neki vlog… Inače, sredinom ožujka imala sam i radionicu nazvanu “Moja proljetna jela” koja su ujedno i detoks u kojem ne gladuješ. Moje glumačko iskustvo puno mi pomaže da uspijem i kuhati i pričati istodobno, a da mi pri tome ništa ne zagori (smijeh).
Kako vam je glumiti u kultnim i nezaboravnim ”Gruntovčanima” novijeg doba?
– Bio je to velik izazov i veliko uzbuđenje za cijelo kazalište. Od početka, redatelj i scenarist Boris Svrtan radio je predano godinu i pol na adaptaciji Kerstnerovih “Gruntovčana”. Svrtan je podjelu slagao prema glumcima iz Kerempuha i rekao kako je, dok je pisao tekst, imao svakog od nas u glavi. Mislim da je napravio sjajnu podjelu, Matija Šakoronja i Mirela Videk Hranjec odličan su odabir za Dudeka i Regicu. To su mladi glumci koji su dobili priliku raditi s Borisom Svrtanom koji je sjajan glumac, a bio im je i profesor na Akademiji, pa ih jako dobro poznaje. Kao njihova starija kolegica jako sam ponosna što imam tako talentirane kolege, a moram i reći da se na predstavi katkad rasplačem u garderobi, jer je priča Dudeka i Regice iznimno dirljiva. Zapravo je zastrašujuće kako se čovjek uz sve pomake tehnologije, industrijalizacije i cijeli taj napredak oko nas, baš nimalo ne mijenja, kako je pohlepa za moći i dalje ista, kako su ljudi jedni drugima najveći neprijatelji. Nevjerojatno je kako jedan sustav može razoriti poštenog i normalnog čovjeka… U predstavi igram Katu, ženu zločestog i proračunatog Cinobera, Dudekovog teteca, kojeg glumi Boris Svrtan. Kata je potlačena od muža i ne preostaje joj ništa drugo nego djelovati onako kako to muž od nje očekuje…
Ljepota predstave leži i u tome što se govori na podravskom dijalektu, pa ljudi znaju reći kako im je to lijepo, kako to jako dugo nisu čuli na sceni. Ta kulturna baština jezika još je jedna nota koja daje finoću “Gruntovčanima”.
Tekst: Lidia Janjić Vuković
Fotografije: Tomislav Marić
Ostatak teksta potražite u tiskanom izdanju!