Danas se smatra jednim od najboljih horor filmova svih vremena, a američka Kongresna knjižnica proglasila ga je kulturno, povijesno i estetski vrijednim filmom odabranim za čuvanje u Nacionalnom filmskom registru
Prije točno devedeset godina, njemački predsjednik Paul von Hindenburg potpisao je u svom uredu u berlinskoj Wilhelmstrasse odluku o imenovanju Adolfa Hitlera na položaj njemačkog kancelara, vjerojatno ni ne sanjajući da je tim potezom pera na vlast doveo čovjeka čije su čudovišne ideje presudno utjecale na povijest 20. stoljeća i pritom odvele u smrt desetke milijuna ljudi. Iste te 1933. godine, na drugom kraju svijeta – u Sjedinjenim Državama – milijuni ljudi pohrlili su u kinodvorane kako bi pogledali upravo snimljen film o jednom drugom čudovištu, golemom majmunu poznatom po imenu Kong. Avanturistički horor “King Kong”, koji su režirali i za RKO Radio Pictures producirali danas gotovo zaboravljeni američki filmaši Merian C. Cooper i Ernest B. Schoedsack, te je godine bio jedan od najvećih filmskih hitova, a njegov je glavni protagonist ušao u kolektivnu imaginaciju čovječanstva, gdje je ostao sve do danas.
Radnja filma dobro je poznata. Ambiciozni redatelj po imenu Carl Denham okupio je filmsku ekipu kako bi snimio film na tajanstvenom Otoku lubanja negdje usred Indijskog oceana. Po dolasku na otok američka filmska ekipa nailazi na dinosaure i druge neobične pretpovijesne životinje i biljke, te na domorodačko pleme koje otima glavnu glumicu Ann Darrow kako bi je prinijelo kao žrtvu svom božanstvu King Kongu. Divovski gorila se međutim zaljubljuje u Ann i odvodi je sa sobom u džunglu. Denham i nekolicina članova ekipe odlaze u potragu za njom i uspijevaju je spasiti. Pritom hvataju King Konga kako bi ga odveli u Ameriku, te kao “osmo svjetsko čudo” prikazali publici i usto dobro zaradili. Mase ljudi u New Yorku dolaze vidjeti golemog majmuna, no on uspijeva pobjeći. Počinje divljati po ulicama grada i izazivati paniku među građanima, a kad ponovno pronađe Ann popne se na vrh Empire State Buildinga nježno je držeći u ruci. Kako bi grad spasila od opasnog čudovišta, američka vojska šalje borbene zrakoplove – doduše dvokrilce naoružane običnim strojnicama, takva su bila vremena – koji ga napadaju na vrhu ikoničkog nebodera. U dramatičnom klimaksu filma, King Kong se hrabro odupire, no naposljetku podliježe rafalima i smrtno ranjen pada na tlo.
“King Kong” se danas smatra jednim od najboljih horor filmova svih vremena, a američka Kongresna knjižnica proglasila ga je kulturno, povijesno i estetski vrijednim filmom odabranim za čuvanje u Nacionalnom filmskom registru. Filmska i medijska franšiza nastala prema King Kongu obuhvaća još dvanaest igranih filmova – uključujući visokobudžetni hit Petera Jacksona iz 2005. s Naomi Watts, Jackom Blackom i Adrienom Brodyjem – mnoštvo televizijskih i kazališnih uprizorenja, romana, stripova, video igrica, igračaka i raznih drugih predmeta. Golemi gorila inspirirao je i druge filmove i filmske serijale poput “Moćnog Joea Younga”, “Jurskog parka” i “Godzille”, generirajući milijarde dolara samo za globalnu filmsku industriju. No, sam nastanak tog filmskog lika možda i nije bio toliko slavan. Kreator kralja Konga Merian Caldwell Cooper (1893.-1973.) oduvijek je bio fasciniran gorilama, još otkako je kao šestogodišnjak od svog strica dobio na dar knjigu o pustolovinama istraživača afričke divljine Paula Du Chaillua. Odrastajući na Floridi, zamišljao je kako mačetama krči put kroz neistraženu prašumu i usput susreće moćne afričke zvijeri, baš kao što je to opisivao Du Chaillu u svojoj knjizi iz 1861. u kojoj je ispričao mnoge nevjerojatne stvari, da ne kažemo potpune izmišljotine, samo kako bi potaknuo maštu zapadnjaka.
Jedne je noći Cooper usnio san koji nikada neće zaboraviti: sanjao je golemog gorilu kako hoda ulicama New Yorka, rušeći zgrade i terorizirajući stanovništvo. Budući da je kao pripadnik američke vojske sudjelovao u Prvom svjetskom ratu, te kao dragovoljac u Poljsko-sovjetskom sukobu u kojemu je završio u sovjetskom zarobljeništvu, Cooper je nekoliko godina radio kao novinar, a u drugoj polovici dvadesetih godina ušao je u filmsku industriju te je zajedno sa svojim novim filmskim partnerom Schoedsackom snimio dva vrlo gledana igrano-dokumentarna filma – “Chang” i “Rango” – snimljena u stvarnoj prašumi. Svoju je ideju o snimanju filma o divovskom majmunu iznio čelnicima filmske kompanije RKO Radio Pictures, no oni uopće nisu reagirali entuzijastično, pa filma o King Kongu možda ne bi ni bilo da u međuvremenu jedan drugi, danas zloglasni film, nije ostvario veliki uspjeh kod gledatelja. Tvrtka Congo Pictures je 1930. godine objavila lažni dokumentarac “Ingagi” – “filmski dokument koji prikazuje žrtvovanje žena mamutskim gorilama” – u kojemu je implicitno sugerirano da crnkinje u Africi imaju spolne odnose s gorilama i rađaju djecu koja više nalikuju majmunima nego ljudima. Danas se “Ingagi” smatra gnjusnim primjerom rasističkih stereotipa u Americi tridesetih godina, no tada je to bio jedan od filmova s najvećom kino zaradom u tom desetljeću. Premda nikada nitko nije javno to potvrdio, smatra se da su čelnici RKO-a dali zeleno svjetlo za snimanje “King Konga” nakon što su shvatili da filmska formula u kojoj su zastupljeni prašuma, gorile i lijepe žene u opasnosti, donosi ogroman profit.
Piše: Darko Vlahović
Ostatak teksta potražit u tiskanom izdanju!
