Svatko tko je ikada prošao vođenu turu po Parizu zacijelo se sjeća da je vodič, kada je autobus zašao na čuveni Place de la Madeleine, govoreći o toj meki delikatesnih trgovina, posebno napomenuo da je Fauchon „jedna od najpopularnijih gradskih atrakcija“. I nije pogriješio, jer to stoji i u svakom tiskanom vodiču Parizom, i ponavlja se već dulje od stoljeća.
S punim pravom, jer iza imena Fauchon, međunarodne tvrtke specijalizirane za luksuznu hranu, stoji iznimno bogata povijest, pa čak i mit. Naime, taj pariški dobavljač najfinije hrane i pića, o kojem najbolje govori slogan „Pariz na vašim usnama“, već točno 130 godina delicije stavlja na stolove plemenitaša, bogatih i slavnih, bez obzira radi li se o kolačima, slatkom pecivu, čokoladi, čaju, gusjoj jetri ili kavijaru. Iako su se vremena u međuvremenu drastično izmijenila, a tvrtka posljednjih desetljeća promijenila nekoliko vlasnika, tu se slastice još uvijek prodaju izložene poput najskupljeg nakita, a namjernik koji uđe u glavnu prodavaonicu na trgu Madeleine, koja zauzima dvije zgrade, kao da u sekundi zađe u jedan posve drugi svijet. Kolači, slastice, čajevi, džemovi, sirevi, paštete, terine, kavijar…, sve to odjednom zavrti glavu gurmana.
Da bismo shvatili važnost tog pariškog delikatesnog giganta, moramo se načas vratiti u 1886., kada je normandijski trgovac namirnicama Auguste Fauchon utemeljio tvrtku pod svojim imenom. Taj vješti poduzetnik stigao je u Pariz šest godina ranije, a trgovački zanat izučio je kod Félixa Potina, čovjeka koji je u Parizu ustoličio koncept lanca trgovina prehrambenim namirnicama. Do 1885. Auguste Fauchon već je bio takav stručnjak za delikatesne proizvode da je odlučio pokrenuti vlastiti posao. Započeo je skromno, štandom na trgu Madeleine, u središnjem pariškom 8. arrondisementu, da bi već sljedeće godine, u svojoj trideset i prvoj, otvorio vlastitu trgovinu delikatesnih proizvoda, specijaliziranu za francuske specijalitete. Vrijeme je bilo idealno, jer je Pariz u to doba poludio za delikatesnim radnjama koje su nudile fine sireve, suhomesnate proizvode, paštete, najfinije vrste čaja i kave, egzotične začine te luksuzno pecivo i kolače. Fauchonova trgovina ubrzo je postala poznata i po velikom izboru vrhunskih vina, a posebno slastica.
Sljedeće iznenađenje Parižanima je Auguste priredio 1895., kada je u bivšoj zgradi pošte na trgu Madeleine otvorio veliku pekarnicu i slastičarnicu s mnoštvom originalnih slatkih specijaliteta, među kojima su bili kolač od šljiva pod nazivom Directoire, kremasti kolač od kuhanoga tijesta Saint-Honoré te luksuzni desert Megéve, nazvan prema mondenom skijaškom centru (svi se još i danas nude u Fauchonu). Tri godine poslije Fauchon je otvorio i restoran i čajanu, mjesto koje je brzo postalo pariškom institucijom i koje su redovito posjećivali imućnici, kao i krunjene glave iz cijeloga svijeta. Time je Fauchon zaradio titulu najšik mjesta u Parizu, a njegov telefonski broj „Central 4354“ postao najtraženiji u gradu. Za veliku Svjetsku izložbu, održanu u Parizu 1900., tvrtka je otvorila Grandes Caves de Réserves des Magasins Fauchon, trgovinu koja je popisivala vinske boce najboljih berbi Francuske, kao i izbor vrhunskih vina iz čitava svijeta. Iz godine u godinu, uspjeh Fauchona toliko je rastao da je tvrtka 1923. proširila svoj posao i na susjednu zgradu na Place de la Madeleine.
Kvaliteta Fauchonovih proizvoda, kao i onih njegovih bezbrojnih dobavljača, vrlo je brzo tvrtku učinilo međunarodno poznatim imenom i postalo svojevrsnim simbolom luksuza francuskoga stila. Ipak, Drugi svjetski rat zakratko je zaustavio rast Fauchona, ponajviše zbog restrikcija i racionalizacije hrane, što je tvrtki donijelo velike poslovne teškoće. Uslijedio je i drugi udarac – smrt Augustea Fauchona 1945., kada su obiteljski posao naslijedila njegova djeca. Oni, naime, nisu imali ni približno toliko poslovnoga duha kao njihov otac, pa su 1952. prodali kompaniju…
Fauchon se revolucionarne 1968. našao na prvim stranicama francuskih novina, kada je skupina radikala napala taj simbol dekadencije, provalila i poharala trgovinu na trgu Madeleine te pokradenu gusju jetru podijelila sirotinji. Novi vlasnik Fauchona, Joseph Pilsoff, poduzetnik bugarskog podrijetla, nekadašnji vlasnik tvrtki Chocolat Poulain iz Saint-Clouda i tekstilne kuće Aux 100 000 chemises iz Pariza, tih se godina udružio s Air Franceom u projektu uvoza egzotičnih i nepoznatih proizvoda u Francusku. Tako je, primjerice, u božićno doba u svojoj trgovini nudio jagode, čileanske trešnje te prvi kivi i avokado u Parizu, koje je poklanjao stalnim mušterijama.
Pilsoff je, očito, s Augusteom Fauchonom dijelio odvažan i inovativan duh, pa ne čudi činjenica da je on zaslužan i za širenje imena Fauchon u svijetu, prije svega otvaranjem novih podružnica, osobito onih 1972. u Japanu, smještenim u robnim kućama Takashimaya. Japancima su se posebno svidjeli čajevi s okusom različitog voća, osobito onog sa sušenom jabukom, koje je Fauchon razvio još početkom 60-ih, te onih s laticama cvijeća, koji su u toj zemlji još uvijek popularni kao u vrijeme njihove pojave. Uspješan prodor u Japan nastavljen je devedesetih otvaranjem podružnica i u Kataru (1994.), Koreji (1995.) i Egiptu (1996.).
Ostatak teksta potražite u tiskanom izdanju!
Tekst: Velimir Cindrić
