Saké – egzotika u šalici

Saké je vjerojatno jedino ili jedno od rijetkih zemljopisno okovanih žestokih pića. Naime, izvan Japana, to piće na bazi riže suočava se s velikim izazovima, kako u pogledu proizvodnje, tako i prihvaćanja potrošača

Kad sam u Japanu, držim šalicu sakéa u doba punog mjeseca, a njegov me odraz u toj maloj šalici natjera da se oduševim tom nevjerojatnom ljepotom. Taj jedan neopisiv, čaroban trenutak može mi dati dovoljno inspiracije za stvaranje drugih stvari, poput naušnica u obliku suze ili kakve ogrlice. Tvrdi to Elsa Peretti, talijanska dizajnerica nakita, dobrotvorka i bivši modni model. Njezin nakit i dizajnerski komadi za Tiffany & Co. uvršteni su u kolekciju British Museuma te Muzeja lijepih umjetnosti 20. stoljeća u Bostonu i Houstonu, pa žena očito zna o čemu govori. No, Elsa nije jedina koja je ljepotu pronašla u sakéu, jer su mnogi hedonisti već odavna zaronili u čudesni i vrlo zapleten svijet tog egzotičnog japanskog pića. Trend je (zajedno s onime sushija), zahvatio zapadni svijet sredinom 80-ih, a kod nas kakvih dvadesetak godina poslije. I to s punim pravom, jer radi se o piću koje pruža kompleksnost i užitak što se može mjeriti s onima najfinijih scotcheva i boutique tekila.

No, Japan, njegova domovina, nama je daleko, pa u sakéu s odrazom mjeseca ili bez njega, uživaju ipak samo rijetki. Za domaćeg pilca problem predstavlja i to što je sakéa u našim trgovinama bilo tek davno u jednoj zagrebačkoj vinoteci (i to mali izbor), a potom je dugo izbivao s polica specijaliziranih trgovina. Tek odnedavno može ga se opet nabaviti redovito u jednoj većoj zagrebačkoj trgovini pićima i u nekoliko vinoteka, premda nismo sigurni koliko dugo će to potrajati. Ipak, online trgovina sjajno se razvila u pandemijsko doba, pa se saké može nabaviti u mnogobrojnim europskim web shopovima (Amazon je, recimo, solidan izvor).

Usprkos predavanju Dicka Stegewernsa, nizozemskog distributera sakéa, na Festivalu vina Grand Karakterre u Zagrebu prije kakvih desetak godina, nismo zamijetili da je neki od uvoznika rabio njegove usluge (kažu: saké traže samo japanski restorani, a njih je u nas malo). Nadajmo se da se to sada mijenja. Možda će se sad čitatelj zapitati zašto danas ne postoji hrvatski saké, kad se već proizvode sve moguće vrste piva, ali i hrvatski viski, džin, votka… I bit će na dobrome tragu. Jer od svih sjajnih, danas dostupnih pića, malo njih je ograničeno zemljopisom. Craft IPA, stout, kisela piva… trenutačno se pojavljuju u gotovo svim krajevima svijeta, dok iznenađujuće uspješna nova vinarska područja niču na mjestima poput Indije, Kine i Engleske. Viski se proizvodi i u Tajvanu, rum na Filipinima, vrhunska votka u Austriji, džin gotovo svuda… Međutim, ne to se ne može reći i za saké. Ili se barem nije moglo reći donedavna.

Saké je vjerojatno jedino ili jedno od rijetkih zemljopisno okovanih žestokih pića. Naime, izvan Japana, to piće na bazi riže suočava se s velikim izazovima, kako u pogledu proizvodnje, tako i prihvaćanja potrošača, premda ponekad ti izazovi nude i neočekivane pozitivne strane. Naime, to japansko vino od riže, točnije od fermentiranog poliranog zrna te žitarice, u ostatku svijeta pati od krize identiteta. Oni koji saké proizvode izvan Japana često su licencirani kao pivovare ili vinarije, dok opća populacija, svuda u svijetu, obično misli da se radi o nekoj vrsti destilata, odnosno žestokog pića. I tako nitko ne zna što bi sa sakéom. Pa ipak, širom svijeta, nova generacija proizvođača i ljubitelja sakéa uživa u ponovnom porastu popularnosti tog tradicionalnog japanskog pića. U Velikoj Britaniji pivovara Dojima Saké 2018. pokrenula je proizvodnju u povijesnoj opatiji Fordham, nedaleko Cambridgea. U Francuskoj je tvrtka Les Larmes du Levant sredinom 2017. započela proizvodnju sakéa u mjestu Pélussin, dok je u Berlinu tvrtka Gō Saké iste godine počela uvoziti vlastiti saké iz Japana. U američkome Austinu četvorica entuzijasta pokrenula su Texas Saké, dok sa samo šest godina iskustva, Sequoia Sake iz San Francisca kotira kao najstariji predstavnik nove škole sakéa u SAD-u.

Ostatak teksta potražite u tiskanom izdanju!

Ostavi komentar