Ljeto je, „pivsko doba“, pa smo pronašli silne rekorde u ispijanju piva i srodnim disciplinama koje je dugi niz godina, sve do 2004., uredno objavljivala „Guinessova knjiga rekorda“
Još davne 1977. Amerikanac Steven Petrosino uspio je popiti litru piva za nevjerojatnih 1,3 sekunde te tako postaviti rekord koji do danas nije oboren. S druge strane, Englez Peter Dowdeswell popio je 45 litara piva u tri sata, što mu je donijelo ulazak u Guinnessovu knjigu rekorda. Tko zna zašto, ali brzo i količinsko ispijanje piva već je davno prije suludih TikTok izazova, postalo svojevrsna „sportska“ disciplina. Sve je zapravo započelo u jesen 1951., kada je Sir Hugh Beaver, tadašnji generalni direktor pivovare Guinness, sudjelovao u jednom lovu. Tada se s kolegama lovcima posvađao oko toga koja je najbrža pernata divljač u Europi. Nažalost, nitko nije mogao pronaći odgovor jer nije bilo reference koja je uključivala tako bizarne činjenice. Ubrzo je Beaver pomislio da bi mogao objaviti knjigu koja bi pomagala u rješavanju sličnih oklada. Stoga se udružio s braćom blizancima Rossom i Norrisom McWhirterom, stručnjacima za otkrivanje podataka, kako bi sastavili takvo izdanje.
„Guinnessova knjiga rekorda“ (tada se zvala samo „Guinnessova knjiga“) prvi je put objavljena 27. kolovoza 1955., i to kao promotivni artikl koji je pivovara izvorno besplatno dijelila u pubovima. U tom prvom izdanju, na 198 stranica, nalazilo se oko 4000 zapisa u 12 kategorija kao što su, primjerice, Poslovni svijet, Nesreće i katastrofe, Sport, Životinjsko carstvo… U poglavlju „Postignuća ljudi“ nalazila su se i dva rekorda u pijenju koja su zauzimala samo dva retka. Jedan je kazivao da je Francuz Auguste Maffrey 24 krigle piva od jedne pinte (0,473176473 litre) popio za 52 minute, a drugi da je Španjolac Dionisio Sanchez popio 40 pinti vina u 59 minuta. Ako su ti podaci i izazvali čuđenje čitatelja, njih tad zasigurno nisu prenijeli mediji. No, britanski studenti zacijelo su obratili pozornost, jer su takvi pothvati i nadmetanja bili popularni na sveučilištima poput Oxforda. Recimo, oksfordski student Bob Hawke, koji će 90-ih postati jedan od najpopularnijih australskih premijera, 1954. godine prekršio je jedno od internih studentskih pravila i suočio se s najstrašnijom kaznom svojih kolega – morao je popiti „jard alea“ (pivska čaša visoka oko 90 cm s lukovičastim dnom i širećom osovinom, zapremnine oko 1,4 litre, a rabi se za posebna slavlja i zdravice) za manje od 25 sekundi. Ako ne bi uspio, Hawke ne samo da bi morao platiti svima piće, već bi se suočio i s visokom novčanom kaznom. S takvom motivacijom, uspio je sadržaj popiti za 12 sekundi i usput ušao u „Guinnessovu knjigu“…
U četvrtom izdanju knjige, Hawkeov rekord u „jardi“ je ažuriran, jer je Englez Peter Edwards usuo jednu u sebe za samo 10 sekundi. Do tada se već razvila određena konkurencija, pa su rekordi u konzumaciji pića postajali sve nevjerojatniji. U međuvremenu, „Guinnessova knjiga“ je postala toliki hit da ju je izdavačka podružnica pivovare počela i naplaćivati. Do 1964. tvrtka je prodala milijun primjeraka, a godišnjak se redovito nalazio na listama najprodavanijih knjiga. Proširio se i na američka izdanja, od kojih je prvo izašlo 1956. pod naslovom „Guinnessova knjiga superlativa“. Kako se i Amerikanci vole natjecati, i oni su se pojavili u izdanju iz 1964. Naime te godine, J. H. Cochrane u Harry’s New York Baru u Parizu ispio je dvije litre piva za 11 sekundi. U istom tom izdanju, i Hawkeov nasljednik Edwards skinut je s trona „jarde“, i to novim rekordom stanovitog M.R.O. Walkera, studenta s Oxforda, od 9,3 sekunde.
U 13. izdanju „Guinnessove knjige“ iz 1966., više od desetljeća nakon što je knjiga debitirala, premda je nastavila uključivati rekorde u brzoj konzumaciji pića, u njoj se po prvi put pojavilo sažeto upozorenje: „S medicinske točke gledišta, pokušaji obaranja rekorda nikako se ne preporučuju“. Pa ipak, rekordi su se nastavili postavljati, a razuzdano ispijanje alkohola doseglo je nove visine (ili možda dubine). Naime, nova kategorija pijenja – „Pivo naglavačke“, dodana je 1969., a zvijezda je bio 18-godišnji Graham Greenwood, koji je ispijao 1½ pintu dok su ga držali naglavačke. Otprilike u to vrijeme uvedeno je i svjetsko prvenstvo u ispijanju piva, što je dovelo do postavljanja novog rekorda – onog Lionela Tufta u ispijanju jednog galona (oko 3,8 litara) za 7 minuta i 33 sekunde.
Piše: Tomo Will
Ostatak teksta potražite u tiskanom izdanju!
