Odvjetnik s teniskim reketom

Za Matu Matića kažu da je najbolji odvjetnik među tenisačima i najbolji tenisač među odvjetnicima. Zakleti antialkoholičar, ljubitelj finih mirisa i elegantnih odijela, vodeći je hrvatski odvjetnik kada je riječ o kaznenom pravu

Mate Matić, zagrebački odvjetnik specijaliziran za kazneno pravo, slovi za najboljeg tenisača među odvjetnicima i najboljeg odvjetnika među tenisačima. On sam će reći da bi u tim konstatacijama zapravo trebalo stajati „najsvestraniji sportaš“, što potkrjepljuje i njegova biografija. Portfolio njegovih stranaka popisuje pak mnoga poznata imena kao što su Severina, Zdravko Mamić, Damir Vrbanović, Božo Prka, Reno Sinovčić, Kolinda Grabar Kitarović, Maja Šuput, Tarik Filipović, Petar Čobanković, Igor Cvitanović, Stjepan Tuđman, Miomir Žužul, Miljenko Žaja Krojf, Petar Pripuz, Slobodan Praljak, Miroslav Lilić, Zdravko Marić, Drago Ćosić, Miroslav Šeparović, Nikica Jelavić, Ivana Brkljačić…, da nabrojimo samo neke.

Oni koji ga bolje poznaju, dodat će još i da je zakleti antialkoholičar, ljubitelj finih mirisa i elegantnih odijela. Mate Matić iz rodne je Grabovice kod Tomislavgrada otišao najprije u Podravinu, gdje je završio osnovnu školu, a potom u Zagreb, gdje je završio srednju školu te studij prava. Uz pravo, sport mu je bio glavno područje interesa. Najprije je igrao nogomet u “Zagrebačkim plavima”, pa košarku u “Medveščaku”, a onda se bavio atletikom, sve to u doba srednje škole i studija. Zatim je prešao u karate klub “Tempo” u kojem je trenirao osam godina. Potom je osnovao i vlastiti karate klub “Borac”, koji je opstao četiri godine. Napokon je završio na svojoj najvećoj ljubavi – tenisu:
– Počeo sam tek s 35 godina, ali od onda do danas to je baš jako ozbiljno – reći će.

Teniski reket tako je postao njegov zaštitni znak, a brojni pehari u jednoj od soba njegova odvjetničkog ureda dokazuju da je u tome sportu još kako uspješan. Naime, Matić dugi niz godina nastupa na amaterskim turnirima u zemlji i širom svijeta. Govori nam da je od 50-ak finala turnira na kojima je igrao, prva mjesta osvajao više od 20 puta. K tome, stalni je sudionik sportskih odvjetničkih igara, a najnoviji doseg mu je i uloga predsjednika organizacijskog odbora Svjetskog veteranskog pojedinačnog i momčadskog prvenstva u tenisu ITF 2021., koje se potkraj kolovoza i početkom rujna održalo u Umagu („To je vrlo ozbiljna stvar“, pohvalit će se). No, u našem razgovoru, neposredno nakon Matićeva povratka iz Umaga, krenuli smo redom…

Jeste li od početka studija znali da ćete se opredijeliti za kazneno pravo ili je to došlo s vremenom?
– Rekao bih da su moje želje, još od djetinjstva, išle u tome smjeru, iako baš i nisam najtočnije znao što to znači. Ali, valjda gledajući filmove, to je bio segment koji me najviše intrigirao. Dakle, od malena me privlačio odvjetnički posao, premda su moji roditelji željeli da studiram medicinu, budući da je liječnički poziv nešto kao najveći domet. A ja sam se, da oni nisu ni znali, prijavio na Pravni fakultet, prošao prijemni ispit i eto me – tu sam, gdje sam (smije se).

Kako ste se probijali?
– Kako zapravo nisam imao veliku podršku obitelji jer sam u Zagrebu bio sam, trebalo je pronaći način kako se dokazati u velikome gradu. Moj vjenčani kum, odvjetnik Silvije Degen, bio mi je dragocjena pomoć pri ulasku u svijet kaznenog prava. On je tada definitivno bio broj jedan među kaznenim odvjetnicima. Tako sam se nekako ugurao u taj prostor koji me iznimno zanimao… U kaznenom pravu prepoznao sam svoje zadovoljstvo jer taj segment prava najviše sliči nekom sportskom nadmetanju. Doista je puno toga na neki način slično sportu… Recimo, reakcija u jednome trenutku može biti presudna, i ako taj trenutak ne iskoristite, nećete imati drugu priliku. Tada ste izgubili i gem i set i meč. Eto, to me zaintrigiralo.

Kazneni postupci zanimljivi su i medijima?
– Naravno. I to je bio jedan element u mome izboru. Tu se na neki način morate dokazivati i ne smijete griješiti jer su greške neoprostive. Sve me to privlačilo… A sport, kojega se još uvijek čvrsto držim, bio mi je stalni pratitelj u mom poslu; odvjetništvo je, naime, vrlo zahtjevan posao, pogotovo u nekim ranim fazama. U kaznenome pravu nekada ste morali biti spretni i spremni 24 sata dnevno.
Znate, imao sam pozive i u tri sata ujutro, gdje odmah morate reagirati. Sada se ipak to izmijenilo, pa se ništa ne događa prije sedam sati.

Kako se nosite s medijima?
– Kao prvo, apsolutno respektiram sve medije. Držim da su oni sastavni dio ritma života, pogotovo u Hrvatskoj, gdje su zaista zadobili značajnu ulogu. U pravilu, novinarima rado dajem informacije. Držim da je bolje da im ja dam informaciju negoli da oni sami nagađaju i zaključuju.

Koristite ih i kao svojevrsno sredstvo za svoje slučajeve?
– Pa gledajte, putem medija uvijek šaljete poruku koja sama po sebi ostavlja neki dojam, čak i na nekoga tko donosi odluke. Ne da ja sad izravno utječem na njih, ali javno dajem svoje argumente. A javnost koja ih prima vrlo često stvara pritisak koji je dovoljan za neke korekcije u razmišljanju. Znači, ne treba se odricati medija. Oni su značajan faktor, i rekao bih da ih treba iskoristiti maksimalno koliko god možete. Ali da biste to učinili, morate biti jako lucidni i lukavi, jer te poruke moraju biti kratke, jasne i argumentirane. I ne smijete lagati. Ako vas jednom uhvate da ste rekli pogrešnu ili lažnu informaciju, onda vam više ne vjeruju. Medije treba respektirati, a na žalost moramo ih koristiti i više negoli je to nužno. Nigdje u svijetu mediji nemaju toliko utjecaja kao kod nas. I sami vidite da je zanimljivo samo ono što se prati medijski. Prema tome, toga se ne treba odricati. Treba se s tim jednostavno pomiriti.

Piše: Edo Franić
Fotografije: Tomislav Marić

Ostatak teksta potražite u tiskanom izdanju!

COMMENTS

Ostavi komentar