Rosie Kugli (47) autorica je više knjiga za djecu, monografija o sportašima, dobitnica Nagrade Grigor Vitez za najbolji književni tekst za mlade u 2015. za svoju knjigu “Nisam ti rekla”, no ona je ipak najpoznatija kao aktualna hrvatska kraljica ljubića. Ovu titulu u prvom redu može zahvaliti svom romanu “Tajna prijateljice noći” koja joj je donijela i golemu čitateljsku publiku koja s nestrpljenjem iščekuje svaki njen novi ljubić. A ova diplomirana pravnica iz Zagreba ih neće iznevjeriti – samo u posljednje dvije godine izdala je sedam knjiga i napisala 15 ljubavnih romana, dok je nedavno objavljena i zbirka njezinih kolumni objavljivanih u časopisu i na portalu “Ženska posla” pod naslovom “Keks i glad”. No, nije samo naziv zbirke jedina poveznica s Carrie Bradshaw – Rosie se, jednako poput junakinje slavnog serijala, nimalo ne libi pisati o muško-ženskim odnosima, ljubavi i erotici.
Lana Milčec, urednica vaše zbirke kolumni “Keks i glad” rekla je da se namučila dok je birala kolumne i morala suziti izbor na 30. Jeste li vi zadovoljni izborom? Mislite li da je ovaj odabir kolumni vjeran odraz vašeg kolumnističkog rada?
– Uspjela je i zbilja je odlično odabrala. Kao što je i sama rekla: U svakoj od njih ima pomalo od svega… suza, smijeha, odnosa, karaktera, kritika, satire, sreće, politike, cinizma, realnosti, osvrta na viceve i aktualne teme, natpise… No pred nama je još dosta posla, s obzirom na to da nećemo stati na samo jednoj knjizi. Uskoro namjeravamo objaviti i ostale kolumne. Materijala ima još za dvije do tri knjige!
Vaše kolumne najčešće govore o muško-ženskim odnosima, prijateljstvima, svakodnevici… Ne možete pobjeći od ovog pitanja – jeste li uvijek opisivali vlastita iskustva?
– Kad sam počela pisati kolumne, proživljavala sam teško razdoblje – rastavu, gubitak posla, besparicu… osjetilo se to u načinu pisanja. Nisam imala potrebe uljepšavati, nazivala sam stvari pravim imenom, cinično, sarkastično. Uglavnom, bilo je drugačije i zaista sam neizmjerno zahvalna redakciji “Ženska posla”, jer su odlučile riskirati i pružile mi priliku. A sad, ima li tu mene? U nekim sam se kolumnama posve “ogolila”, u nekim otkrila samo dio sebe. Iskrena sam, a volim i šalu na vlastiti račun. Bilo je tu svega, ali ne samo mene… tu su i priče mojih prijateljica, žena i majki koje su na neki način ušle u moj život i obogatile ga. Primijetila sam da većini žena nije problem pričati o sebi, o seksu, o problemima u braku, o nervoznom šefu ili još gore šefici, hiperaktivnom djetetu. Godinama sam procesuirala ta iskustva, smijala im se, čudila, pa čak i ostajala zgrožena šokantnim priznanjima.
Vi ste pravnica i iako niste dugo radili u struci, koliko ste priča s kojima ste se tada susreli utkali u svoja djela? Je li istina da je vaša uspješnica “Tajna prijateljice noći” inspirirana stvarnim sudskim slučajem?
– Za mene, nezaposlenu pravnicu, pisanje ljubavnog romana bio je i izazov i eksperiment koji se pokazao uspjelim. Roman je polučio takav uspjeh koji ni u snu nisam mogla zamisliti. Možda zbog teme koju sam odabrala, jer ušla sam u svijet elitne prostitucije. Malo je autorica koje se usuđuju taknuti u to osjetljivo područje, no kad sam dobila narudžbu da napišem roman, odmah sam znala o čemu ću pisati. Naime, još za vrijeme studija, kad sam bila na jednoj studentskoj razmjeni u Milanu, dobila sam tu ideju. Tamo smo, kao mladi studenti prava, pratili dva nevjerojatno zanimljiva sudska procesa. U jednom se sudilo za ubojstvo, ali zapravo se radilo o ubojstvu iz milosrđa iliti eutanaziji, a drugi je bio slučaj elitne prostitucije. To je bio tako glamourozan slučaj, o kojem su raspisale sve novine i danima se pričalo samo o tome. Glavna junakinja bila je zaista prekrasna plavuša. Nikad neću zaboraviti njen pogled. Mješavina snage i žalosti. Taj slučaj toliko je zaokupio moju maštu da sam već tada poželjela napisati knjigu o toj ženi. Senzacionalnu i glamuroznu, baš kako je to tada bilo. Moja je Nuša zapravo zamišljena na toj ženi za koju nikad nisam saznala kako je završila.
Zovu vas kraljicom ljubića, a ipak, u svom opusu imate i antiljubić.
– Antiljubić “Moderna bajka” bila je svojevrsna prekretnica u mom književnom stvaralaštvu. Inspiraciju za antiljubić crpila sam iz epizoda moje „velike ljubavi“ koja mi je pružila opojne trenutke i ostavila trag na psihi. U jednom trenutku, opisne pridjeve kao što su dramatično, bolno, opsesivno, neurotično, histerično, odlučila sam iskoristiti u romanu i tako je nastao prvi antiljubić. Vrlo brzo, “Moderna bajka” postala je sinonim romana neočekivanog i drugačijeg happy enda.
Kad se čitaju vaši romani, na prvu se dobije dojam da su to oni pravi, čistokrvni ljubići za opuštanje. No, ako se pomnije čita, vi uz ljubavnu priču često razotkrivate licemjerje, dvostruke kriterije, moral suvremenog hrvatskog društva. Što vas najviše kopka u Hrvatskoj danas?
– Licemjerje, dvostruki kriteriji, nizak moral, laž, izopačenost, ljubomora, podmetanja, nevjera, zavist, ljudska zloća, izdaja… i da ne nabrajam, jer toga ima previše, puno previše i to je nešto s čime se ne mogu pomiriti. U svojim romanima često progovaram o tim društvenim fenomenima, bolje reći anomalijama poput alkoholizma, prostitucije, disfunkcionalne obitelji, potisnute ženske seksualne maštarije, homoseksualizma, krivotvorenja dokumenata, sveprisutne korupcije i nepotizma. Žalosno je to da smo se mi kao društvo već toliko saživjeli s prijetvornošću i licemjerstvom; kao da je to postao uobičajeni obrazac ponašanja. Koliko ljudi živi dvostruke živote, žonglira, krši zavjete, ali puna su im usta nekih drugih vrijednosti? Zbog čega se pretvaramo da ne vidimo ono što je toliko očito, bolno, izopačeno? Jesmo li doista takve društvene marionete? Ako ništa drugo, u svojim romanima imam hrabrosti zarezati u tkivo tih društvenih anomalija, a po reakcijama zaključujem – dosta uspješno.
U vašim romanima ne nedostaje erotike. Je li vam bilo nezgodno objaviti prvi roman s jakom dozom erotike – ipak je ovo Hrvatska, a vi ste žena…
– Erotika je vezana za sve nas, jer svi smo mi erotična bića, a književnost nam to na suptilan način i otkriva. Velike književnosti često otkrivaju puno toga o čovjekovoj seksualnosti i zato mislim da nije moguće napisati kvalitetan, životni roman, a da se ne unese malo „soka“. Za mene je erotika prvenstveno vezana za ljubav, želju, strast, požudu. Intimno sjedinjenje dva bića koja se vole i žele. Eksplozija osjećaja, strast i vrišteće emocije, slike koje golicaju maštu i bude želju. Ima li što ljepše od toga?!
Možda je to ono što vašim romanima privlači i muškarce – kakve su njihove reakcije na vaše romane?
– Moram reći da su moji muški čitatelji iznimke koje potvrđuju pravilo da i muškarci vole pročitati nešto što će ih zaintrigirati, da i oni mogu osjetiti neko komešanje u trbuhu dok čitaju erotske scene, uživjeti se u lik junakinje, proživljavajući njene velike ljubavi, strasti, drame, prevare… Ne nedostaje mojih muških čitatelja. I uvijek me iznova iznenadi broj, kao i njihova pisma i mailovi.
Tekst: Marijana Filipović Grčić
Fotografije: Violeta Šunić
