U razgovoru sa Sebastijanom Orlićem, doktorom znanosti iz inženjerske kemije u području biotehnologije i certificiranim nutricionistom, rasvijetlili smo mnoge dileme oko naše prehrane, starenja, sporta, štetnih navika i zdravstvenih mitova
Kupus dijeta, paleo dijeta, Montignac, prehrana prema krvnim grupama, voćna monodijeta, dijeta temeljena na dječjoj hrani ili juhi od kostiju… – popis je gotovo beskonačan. Svakih nekoliko mjeseci pojavi se novi „revolucionarni“ pristup prehrani ili čudotvorna „supernamirnica“ koja obećava brze rezultate, zdravlje i dugovječnost. U toj larmi informacija postaje gotovo nemoguće razlučiti što je utemeljeno na znanosti, a što na trendu ili dobrom marketingu. Kako bismo barem donekle rasvijetlili dileme vezane uz prehranu i zdravlje, razgovarali smo sa Sebastijanom Orlićem, doktorom znanosti iz inženjerske kemije u području biotehnologije i certificiranim nutricionistom.
Osnivač je projekta „Kvaliteta života“ kroz koji interdisciplinarnim pristupom educira javnost o prehrani, suplementaciji i zdravim životnim navikama, s posebnim naglaskom na dugovječnost, vitalnost i suvremene metode procjene biološke dobi. Najveći dio svog profesionalnog djelovanja posvećuje trima područjima: individualnom radu i edukaciji s klijentima, sportskim klubovima i savezima; predavanjima i edukacijama na Kineziološkom fakultetu, u sklopu CIRSP-a pri Hrvatskom olimpijskom odboru, na Fitnes učilištu te kroz korporativne edukacijske programe; i u konačnici – konzultantskim uslugama, među kojima se ističe suradnja s kompanijom GlycanAge. Ipak, posebnu profesionalnu strast pronalazi upravo u spajanju znanosti i prakse odnosno u prevođenju rezultata kompleksnih znanstvenih istraživanja u konkretne, razumljive i primjenjive preporuke.
U razgovoru smo se stoga dotakli prehrane, starenja, sporta, štetnih navika i zdravstvenih mitova kojima smo svakodnevno izloženi, sve s ciljem da doznamo što doista ima uporište u znanosti, a što je pak „lažnjak“ ili samo prolazni trend. Dakle: nastojali smo saznati kako da ostanemo zdravi, vitalni i u dobroj formi te kako – „dočekati stotu“…
Malo je područja u znanosti oko kojih postoji toliko različitih teorija kao što je to nutricionizam. Okruženi smo brojnim dijetama, od kojih svaka na drugačiji način pristupa prehrani i regulaciji tjelesne mase. Kako je moguće da, unatoč golemom broju istraživanja i znanju o ljudskom organizmu, još uvijek nemamo jasan konsenzus o tome što je “ispravan” način prehrane? Nutricionizam se bavi iznimno složenim biološkim sustavom kakav je čovjekov organizam. Ljudi se, u manjoj mjeri, međusobno razlikuju po genetici te u znatno većoj mjeri po životnom stilu, razini stresa, snu i fizičkoj aktivnosti, pa čak i mikrobiomu.
Uz to, većina istraživanja visokog ranga u znanosti o nutricionizmu mlađa je od desetak godina i/ili je promatračkog tipa, što otežava donošenje jasnih uzročno-posljedičnih zaključaka, kao i komunikaciju rezultata najnovijih znanstvenih istraživanja. Za to nam svima treba još dosta vremena, a javni prostor, upravo iz navedenih razloga, zakrčen je – „nutrimitovima“.
Srećom, nutricionizam je postao „ozbiljna“ znanost s ozbiljnim istraživanjima na velikim uzorcima ljudi i vjerujem da ćemo uskoro napustiti „mišljenja“ o prehrani te usvojiti činjenično stanje. Jedna od tih činjenica jest da svatko od nas drugačije reagira na istu hranu, pa ne treba očekivati da postoji jedan „model prehrane“ koji bi bio ispravan, učinkovit i zdrav za sve.
Kad govorimo o dijetama, većina ih u osnovi počiva na jednom od dva principa – restrikciji određenih skupina namirnica (primjerice u paleo ili low-carb pristupu) ili smanjenom ukupnom kalorijskom unosu. Koliko su ti modeli uistinu učinkoviti i kojemu ste se od njih skloniji prikloniti?
– I restrikcija određenih namirnica i kalorijska restrikcija mogu biti učinkovite, ali prvenstveno zato što smanjuju ukupni energetski unos, a ne zato što je neka pojedina namirnica sama po sebi dobra ili loša za nas. Iako volimo razmišljati crno-bijelo, u kategorijama dobro–loše, takav je pristup u nutricionizmu potpuno promašen. Uvijek doza čini „lijek“, odnosno „otrov“. Znanost i rezultati istraživanja najvišeg ranga vrlo su jasni i nedvosmisleni: jedini model, odnosno pristup koji ima smisla, jest onaj koji ne demonizira cijele skupine namirnica, već gradi održiv kalorijski balans uz dobru nutritivnu kvalitetu i dovoljan unos svih makronutrijenata, usklađen s našim životnim stilom i energetskom potrošnjom.
Sve se više ljudi oslanja na lijekove poput Ozempica i Mounjara kao način regulacije apetita i tjelesne mase. Kako gledate na taj trend?
– Lijekovi poput Ozempica i Mounjara snažan su i djelotvoran alat za gubitak mase, ali ako zaboravimo vrlo bitne parametre poput unosa proteina, tjelesne aktivnosti i dr., dolazi do ozbiljnog gubitka mišićne mase, neprocjenjivo vrijednog aduta za naše metaboličko zdravlje i izglede za zdravu dugovječnost. Oni djeluju prvenstveno mehanizmom potiskivanja apetita i usporavanjem prolaska hrane kroz probavni trakt, ali sami po sebi nisu dugoročno rješenje niti „zakrpa“ za neadekvatan životni stil i prehranu. Znanost ih prepoznaje kao terapijsku opciju kod jasno definiranih indikacija, uz liječnički nadzor. Problem nastaje kada postanu „shortcut“, bez paralelnog rada na prehrambenim navikama, kretanju i psihologiji ponašanja. Bez konstruktivnih intervencija i izgradnje novih navika, nakon prestanka uzimanja terapije sve se vraća na staro, a često i u lošije stanje od početnog.
Na svojim predavanjima i u kolumnama često razotkrivate mitove i marketinške trendove vezane uz prehranu i zdrav život. Koji su najčešći mitovi s kojima se susrećete u radu s klijentima?
– Najčešća četiri mita su da postoji „detoks dijeta“ koja je djelotvorna, da su ugljikohidrati izravni uzročnik debljanja, da neki suplement može „pokriti“ lošu prehranu i da je „zdravo“ automatski jednako „niskokalorično“ ili „organsko” ili „bez šećera”.
Vaš profesionalni put spaja inženjersku kemiju, biotehnologiju i nutricionizam. Kako je uopće došlo do tog spoja? Što vas je privuklo ovom području?
– Inženjerska kemija i biotehnologija dala su mi znanstveni pristup temi te, rekao bih, pragmatičan i analitički način razmišljanja. Nutricionizam me privukao jer je to područje u kojem znanstvena metodologija ima izravan i vrlo praktičan utjecaj na kvalitetu života ljudi, ali i zato što ta disciplina vrlo direktno povezuje moje formalno obrazovanje s iskustvom, ljubavlju i strašću prema sportu kojem sam posvećen cijeli život.
Jeste li još od mladosti naginjali zdravim životnim navikama ili se taj pristup razvijao postupno? Kako danas izgleda vaš tipičan dan kada je riječ o prehrani i treningu?
– Definitivno nisam od mladosti bio savršeni primjer „zdravog života“, što mogu potvrditi moji školski i fakultetski kolege (smijeh). Taj se pristup gradio postupno, posebno kako sam se dodatno educirao u područjima sportskog nutricionizma i fitnessa. Danas mi je dnevna rutina što se prehrane tiče prilično jednostavna: dva do tri strukturirana „glavna“ obroka, uz uključivanje međuobroka prema potrebi i energetskoj potrošnji. Ciljani trening snage dva puta tjedno obavezan je, a periodički i sezonski uključujem i igre ili sportove poput padela, skijanja ili, rjeđe, trčanja.
Ostatak intervjua potražite u tiskanom izdanju!
