Stjepan Čagalj (29), arhitekt i dizajner interijera, još donedavno bio je „mlada nada hrvatskog dizajna“, a danas je vlasnik STCA Studija, s impresivnim životopisom i nizom projekata iza sebe
Nova generacija arhitekata i dizajnera interijera posljednjih godina otvara prostor novim pristupima; opuštenijoj estetici koja ne teži savršenstvu, dizajnu koji se ne boji odstupiti od očekivanog i zaobići stroga pravila struke. Jedan od njih je i Stjepan Čagalj (29), arhitekt i dizajner interijera, još donedavno „mlada nada hrvatskog dizajna s velikom perspektivom“, a danas vlasnik STCA Studija s impresivnim životopisom i nizom projekata iza sebe, od luksuznih hotela do privatnih stanova.
Njegov pristup nerijetko opisuju kao intuitivan, iskren i pomalo sirov, a sam ističe kako u dizajnu preferira jednostavnost, čistoću i smirenost.
„Ne držim se klasičnih pravila dizajna. Volim se igrati na opasnoj granici lijepog i funkcionalnog, u tome pronalazim najveću inspiraciju i najveće izazove“, govori.
Među projektima koji najbolje ilustriraju širinu STCA Studija i Stjepanov pristup prostoru ističu se Coastal Villa u Podstrani, Brown Apartment i Retro Apartment u Splitu – tri potpuno različita projekta. Svaki od njih pokazuje drugačiji aspekt njegovog razmišljanja o prostoru, no osobno mu je posebno drag Brown Apartment, stan za koji je, kaže, dobio najviše komplimenata. U portfelju njegova studija nalaze se i drugi zapaženi radovi, poput konjičkog kluba obitelji Zubac u Orahovici, bara i restorana hotela u Splitu te luksuzne rezidencije na zagrebačkom Kaptolu.
U svakom projektu prepoznaje se ono što ga definira: iskrenost i spontanost. Njegovi interijeri nisu „kataloški savršeni“, oni su stvarni, živi i karakterno snažni. Ipak, ne trudi se, napominje, pod svaku cijenu ostaviti neki svoj prepoznatljivi autorski potpis.
– Više volim da me ljudi prepoznaju po kvaliteti, bez obzira radi li se o minimalizmu, brutalizmu, boho ili japandi stilu, nego po nekoj unaprijed definiranoj estetici. Mislim da to daje veću dimenziju, pokazuje prilagodljivost i znatiželju.
Rodom je iz Splita koji mu – i nakon godina života provedenih u Zagrebu te na usavršavanju u Londonu i Beču – i dalje nedostaje.
– Iskreno, nisam ljubitelj Zagreba. Ne sviđa mi se ni atmosfera ni vremenske prilike, niti taj nešto formalniji način života, a sve teže se nosim i s nesnosnim gužvama. Volim opušteniju i usporeniju svakodnevicu; čekanje da mi dođe ideja nakon čega se vratim kući i crtam. Nedostaje mi more, pa makar da ga po buri gledam. Puno uspomena me veže za Split i samim time sam možda subjektivan kad je u pitanju ova tema. Split je za mene grad s dušom – veli.
SAD-LONDON-BEČ
Odrastao je, prisjeća se, okružen arhitekturom. Majka, inženjerka građevine, vodila ga je po gradilištima i prostorima koji su tek nastajali, pa je vrlo rano naučio promatrati arhitekturu kroz spoj funkcije, estetike i svakodnevnog života. Ipak, odluka da se posveti tom zvanju došla je tek nakon što se oprostio od ozbiljnog bavljenja sportom i krenuo razmišljati o studiju.
– Igrao sam tenis do neke 20. godine, pokušao i profesionalno, ali zaredale su se ozljede, pa potom i slabiji rezultati. Bilo je vrijeme za nešto novo – prisjeća se Stjepan, koji i danas odigra tenis i – rekreativno boksa.
Prvu godinu studija proveo je u Sjedinjenim Američkim Državama, gdje se smjer ne bira odmah, nego se prolazi kroz opće predmete i istražuju vlastiti interesi. Iako je u početku mislio da će ga privući ekonomija, brzo je shvatio da mu treba kreativnije okruženje. Zbog toga se seli u London i upisuje Middlesex University of London, na kojem završava i preddiplomski i diplomski studij arhitekture. Govori nam o iskustvu studiranja u inozemstvu, daleko od obiteljskog doma.
– Od malena sam naviknut mnogo putovati, tako da je studiranje vani došlo nekako prirodno, a roditelji su to podržali. Drago mi je što sam prošao to iskustvo i upoznao brojne ljude. Studiranje u inozemstvu je dobra stvar iz perspektive proširenja vidika, da shvatimo da je kod nas dobro i lijepo, ali da nismo centar svijeta. Mimo toga, što se stručnosti i znanja tiče, mislim da u Hrvatskoj imamo odlične fakultete i da ljudi koji ih završe uglavnom postanu stručnjaci u svojim područjima koji ravnopravno pariraju svakome na svijetu.
Piše: Sonja Staničić
Fotografije: Duško Vlaović
Ostatak teksta potražite u tiskanom izdanju!
