Iako su fotografije, a u novije doba objave na Instagramu i Facebooku, možda zamijenile dio potrebe za suvenirima, želja da se kući donese nekakav predmet s putovanja i dalje je još kako prisutna.
Prije više od 4000 godina, za vrijeme vladavine kralja Merenrea, drevni egipatski plemić, guverner Harkhuf, otputovao je u Sudan. Vratio se u Egipat s 300 magaraca natovarenih bjelokošću, tamjanom, ebanovinom i leopardovom kožom. I upravo taj događaj možda bi mogao biti jedan od najranijih poznatih primjera suvenira…
U danima prije fotografije, suveniri su doista bili najkraći put do fizičkog podsjetnika na vaša putovanja. Ipak, iako su fotografije, a u najnovije doba objave na Instagramu i Facebooku, možda zamijenile dio potrebe za klasičnim suvenirima, želja da se kući donese nekakav predmet s putovanja i dalje je i te kako prisutna. Primjerice, tržište suvenira i darova u Sjedinjenim Državama vrijedilo je 2024. godine oko 100 milijardi dolara i očekuje se da će značajno porasti tijekom sljedećeg desetljeća.
Što je to u suveniru što ga čini tako važnim u životima onih koji putuju i zašto su mu ljudi toliko odani već stoljećima? U svom latinskom obliku, riječ „souvenir“ znači „pasti na pamet“, dok bi prijevod s francuskog glasio – „za uspomenu“ ili „za sjećanje“. Suvenir može biti bilo koji predmet koji putnik može kupiti i ponijeti kući kao uspomenu na posjet određenome mjestu. Najpopularniji i najuobičajeniji suveniri su raznovrsni ukrasi, majice sa slikom ili natpisom, razglednice, magneti za hladnjak, privjesci za ključeve, ali i čašice za rakiju, pijesak u boci, tetovaže… Većina ih sadržava sliku ili oblik poznatih znamenitosti (Eiffelov toranj, Kip slobode, venecijanska gondola…) ili kakav drugi simbol nekog mjesta (neka životinja, drvo, zastava odnosno grb neke zemlje…).
EFEKT POTENCIJALA
Stručnjaci tvrde da ljudi jednostavno imaju prirodnu želju sačuvati uspomene. Kada iskusimo ugodan, ispunjavajući ili jedinstven doživljaj, suvenir može djelovati kao opipljiva uspomena na taj trenutak, omogućujući nam da ponovno proživimo te osjećaje kad god vidimo ili dodirnemo taj predmet. Naravno, vidjeli smo to već u uvodu, nije to nikakva nova tradicija i običaj. Praksa kupnje nečega kako bismo se sjećali putovanja datira više tisućljeća. Davne 980. godine prije Krista, irski putnici krenuli su u Skandinaviju. Kada su se vratili na Smaragdni otok, ponijeli su ono što se vjeruje da je prvi suvenir – jantarne perle.
Ali prvi masovno proizvedeni suveniri počeli su puniti prtljagu tek 1400. Bile su to hodočasničke značke, mali žetoni koje su vjerski hodočasnici mogli skupljati iz različitih svetišta koja su posjećivali u Europi, slično današnjoj sekularnoj praksi skupljanja trzalica za gitaru iz Hard Rock Cafea ili podmetača iz barova diljem svijeta. Hodočasničke značke riješile su veliki problem u mladom svijetu suvenira jer su dotad hodočasnici trgali komadiće kamenja s vjerskih građevina, kako bi ih ponijeli kući kao putni trofej. Značke su bile jednostavnija opcija, bez vandalizma.
Počevši od 17. stoljeća, kada su bogati tinejdžeri počeli putovati Europom, kao dio svog prelaska u odraslu dob, industrija suvenira konačno je dobila svoje pravo mjesto. Ti bogati tinejdžeri donosili su kući lokalne stvari koje bi im se svidjele, a koje su se, na koncu, pretvorile u turističke sitnice kakve poznajemo danas, poput ukrasnih žlica, privjesaka za ključeve i znamenitosti u minijaturi.
No, ti suveniri ipak su više od pukih sitnica. Oni su zapravo dio narativa koji stvaramo o sebi. Naime, oni mogu simbolizirati iskustva, težnje i osobni rast, kažu stručnjaci. Izlaganjem ili korištenjem suvenira, ljudi mogu suptilno komunicirati aspekte svog identiteta drugima. Primjerice, suvenir s izazovnog planinarenja može simbolizirati ustrajnost, dok onaj iz egzotične daleke zemlje može pokazati nečiji avanturistički duh. Suveniri su, temeljno, trofej za dokazivanje nekog postignuća, bilo da se radi o mjestu na kojem je netko bio ili izazovu s kojim se suočio.
Za ljude koji kupuju isti suvenir na svakome od svojih putovanja, poput magneta ili špila karata, predmeti dobivaju još više značenja. To je nešto što se naziva „efekt potencijala“, gdje svaki predmet koji kupite dobiva veću vrijednost nakon što ga kupite, odnosno počinje imati više značenja. Za kupce suvenira određene vrste, to značenje poprima oblik stalno rastuće kolekcije. Naime, čin sakupljanja ljudima daje osjećaj kontinuiteta i napretka. Svaki dodatak kolekciji priča novo poglavlje u njihovoj životnoj priči. Postoji i određeno zadovoljstvo koje proizlazi iz potrage – pronalaženje tog savršenog komada za dodavanje u vlastitu kolekciju.
RAZOČARANI KINESKI TURISTI
Suveniri također imaju tendenciju zbližavanja ljudi, čak i ako to, kod većine ljudi, nije izričita svrha kupnje. Vjerojatno nitko ne kupuje suvenire s namjerom produbljivanja odnosa s prijateljima koji dolaze u vašu kuću. Ali na nekoj razini, kupovina suvenira pomaže nam da se osjećamo kao veći dio naše zajednice. Koliko ste puta, recimo, nasumično počeli pričati priču o tome kako ste nabavili neki čudan ukrasni predmet ili stvar kojoj nitko zapravo ne zna svrhu, a koju imate izloženu u svome domu?
Psiholozi kažu da nam pričanje priče koja stoji iza suvenira omogućuje povezivanje s drugima. Prepričavanjem svojih iskustava možemo premostiti jaz između našeg svijeta i svijeta našeg slušatelja. To može dovesti do povećanja društvene povezanosti i razumijevanja. Bez obzira slažete li se s tim ili ne, vjerojatno i vi, barem ponekad, s puta donesete neki suvenir, a možda imate i zanimljive priče vezane uz neki od njih.
I na kraju jedno pitanje (i odgovor): zašto se kineski turisti razočaraju kada posjete Ameriku? Zato što kada kupe suvenire, otkriju da su proizvedeni u Kini…
Piše: Tomo Will
Ostatak teksta potražite u tiskanom izdanju!
