Springsteenovi poklonici 2025. slave „Born to Run“ premda im je vjerojatno teško shvatiti da je kultni album izašao prije punih pedeset godina. Još je čudnije da je to zacijelo bila Bruceova posljednja šansa…
Do 1975. Bruce Springsteen (76) je već bio rock heroj u svojoj rodnoj državi New Jersey. Imao je nekoliko uspješnih albuma na ljestvicama, ali se još nije probio i postao nacionalna i svjetska superzvijezda. Njegov treći album, „Born to Run“, promijenio je sve – pomogao mu je postići izvanredan uspjeh i dosegnuti nove visine karijere.aa Čak i pet desetljeća poslije, „Born to Run“ se i dalje smatra ne samo blockbusterom, već i remek-djelom. Upravo zato, Springsteenovi poklonici diljem svijeta 2025. slave „Born to Run“ i njegovu ostavštinu, premda im je vjerojatno teško shvatiti da je kultni album izašao prije punih pola stoljeća. Još je čudnije da je to treće studijsko izdanje bilo Bruceova posljednja šansa. Naime, Columbia Records bila je nezadovoljna izostankom komercijalnog uspjeha njegova prva dva albuma i odnos Springsteena s izdavačkom kućom visio je o koncu.
Koliko god danas bili omiljeni, albumi „Greetings from Asbury Park“ i „The Wild, the Innocent & the E Street Shuffle“ u to su vrijeme istodobno bili dobro ocijenjeni i slabo zarađivali. Zato su čelni ljudi Columbia Recordsa dvojili hoće li uopće uložiti u temeljnu podršku i promociju za njegov sljedeći album, pa se tad čak činilo da je nastavak Springsteenove glazbene karijere poprilično upitan. S obzirom na to da je sve bilo na kocki, Springsteen je okupio sve potrebne elemente i krenuo „pokazati zube“ Columbia Recordsu! Do svog trenutka istine stigao je dobro pripremljen, bio je svjestan da mnogo toga ovisi o novom albumu. Naposljetku, donio je ono što je malo tko očekivao…
ČETRDESET MINUTA MAJSTORSKOG ROCKA
„Born to Run“ bio je apsolutni trijumf na svakoj razini! Riječ je o nešto manje od 40 minuta majstorskog rocka, ispunjenog grubom uličnom poezijom, ali univerzalnog karaktera. Prevladavajuća tema je Springsteenova burna mladost u New Jerseyju i želja da se oslobodi jada radničkog života, uličnih tučnjava i problematičnih ljubavnih veza. Progovorio je milijunima svojim srcem tame i čežnjom za otvorenom cestom. Ispunjen slikama vozila i referencama na cestu, bila je to uvjerljiva metafora za bijeg. „Born to Run“ ujedno je i dosljedan rock s puno ugrađenog „zida zvuka“ u stilu glazbenog producenta Phila Spectora. Također vrvi zaraznim melodijama i rabi saksofonski genij Clarencea Clemonsa, uz trube, klavijature, zvona i usnu harmoniku. I mnogo, mnogo gitara. Uglavnom, „Born to Run“ proglašen je majstorstvom, a mnogi ga drže savršenim albumom!
Album je izašao potkraj kolovoza 1975., a potom su, dva mjeseca kasnije, slijedili legendarni nastupi s E Street Bandom u klubovima Bottom Line u New Yorku i Roxy u Los Angelesu te naslovnice u časopisima Time i Newsweek tijekom istog tog tjedna. To je lansiralo Springsteena u orbitu, a pomama se brzo proširila svijetom. Iako se vrlo razlikuje od prva dva albuma, „Born to Run“ može se držati prirodnim napretkom u smislu pisanja pjesama, ugođaja, produkcije i sastava glazbenika. „Greetings from Asbury Park“, kako je izvorno zamišljeno, trebao je biti poput jedne od Dylanovih ranih snimki, samo s akustičnom gitarom i vokalom. Konačni proizvod pokazao se više poput Dylanovog transformativnog albuma „Bringing It All Back Home“, s gotovo ravnomjernom mješavinom solo nastupa i pjesama s malim sastavom.
Glazbenici koje je Springsteen odabrao bili su svirači na koje se oslanjao tijekom svojih ne tako davnih dana kao vođa ansambla na Jersey Shoreu – bivši članovi ranog Bruceovog sastava „Steel Mill“ Clarence Clemons (saksofon), David Sancious (klavijature), Garry Tallent (bas) i Vini Lopez (bubnjevi) činili su jezgru rastućeg E-Street benda. U ljeto 1973., Bruce i rastući E-Street Band proveli su šest mjeseci na turneji koja je podržavala album „The Wild, the Innocent & the E Street Shuffle“. Većina koncerata održana je u malim ili srednje velikim prostorima, kao predgrupa uspješnijim izvođačima. Svaki drugi ili treći nastup bio je podsjetnik da stvari ne idu onako dobro kako se očekivalo. Da stvar bude gora, Columbia je obavijestila Springsteena da, ukoliko ne želi biti izbačen iz izdavačke kuće, za sljedeće snimanje svoje odabrane članove E-Street Banda zamijeni studijskim glazbenicima.
Srećom, Springsteenovi koncerti dobivali su odlične kritike, što je Bruceovom menadžeru dalo dovoljno snage da s izdavačkom kućom postigne posljednji dogovor. Columbia je pristala ispuniti ugovor o trećem albumu i dopustiti Springsteenu da ga napravi na svoj način. Međutim, znalo se da ako album ne bi bio uspješan – ugovor bi bio razvrgnut. Sve to vrijeme, sastav je neprestano nastupao uživo kako bi spojio kraj s krajem, a što je još važnije, omogućio je Springsteenu da piše, testira i usavršava svoje aranžmane pred publikom uživo. Upravo je jedan od tih nastupa, koji se održao nedugo nakon početka snimanja novog albuma, prisilio Brucea da donese sudbonosnu odluku o E Street Bandu. Umjesto ponekad nepredvidljivog Vinija Lopeza, kao novi bubnjar angažiran je Max Weinberg. Druge promjene u postavi za “Born to Run” uključivale su danas dugogodišnje članove E-Street Banda Roya Bittana i Dannyja Federicija na klavijaturama te budućeg gitarista Stevena Van Zandta, koji je osigurao aranžmane za trube i prateće vokale. Uz Springsteenovo sazrijevanje u pisanju pjesama i aranžiranju, svi su ključni elementi bili na mjestu.
Piše: Edo Franić
