Još od 2002. Mia Begović članica je ansambla zagrebačkog „Kerempuha“, gdje upravo priprema ulogu u novoj predstavi „Ubojstvo u Orient Expressu“ Agathe Christie u režiji Sare Stanić, a koja izlazi u rujnu
Njezinu besprijekornu eleganciju, otmjeno držanje, ženstvenost i upečatljiv modni stil jednostavno je nemoguće ne zamijetiti jer čak i u svakodnevnom izdanju svojom pojavom donosi dašak glamura. Na mladolikosti i životnoj energiji mogu joj pozavidjeti i mnogo mlađe kolegice jer glumica Mia Begović i u svojoj 61. godini živi iznimno dinamično i strastveno. U gotovo četiri desetljeća dugoj glumačkoj karijeri ostvarila je preko 100 kazališnih, filmskih i televizijskih uloga od čega sedamdesetak glavnih, snimala u gotovo svim zemljama bivše Jugoslavije, gostovala diljem svijeta uključujući Los Angeles, Chicago, Australiju i Novi Zeland te igrala s nizom glumačkih velikana poput Fabijana Šovagovića, Josipa Bobija Marottija, Vere Zime, Rade Šerbedžije, Vanje Dracha, Tonka Lonze, Ive Gregurevića, Neve Rošić, Pere Kvrgića. Svojom monodramom „Sve što sam vam prešutjela“, odigranom preko 60 puta, gostuje diljem zemlje i inozemstva, osvajajući redom sjajne kritike, nagrade i srca publike.
Iz čvrstog uvjerenja da je poslanje umjetnika mijenjati svijet nabolje i istinske zahvalnosti za sve što joj je dano, već dugi niz godina aktivno sudjeluje u brojnim humanitarnim akcijama, donirajući prihode od odigranih predstava udrugama poput „Nismo same“, „Plavi telefon“, „Ana Rukavina“ i mnogim drugim. Još od 2002. godine članica je ansambla zagrebačkog Satiričkog kazališta Kerempuh, gdje upravo priprema ulogu u novoj predstavi „Ubojstvo u Orient Expressu“ Agathe Christie u režiji Sare Stanić, a koja premijerno izlazi u rujnu. S Mijom se susrećemo nedaleko matičnog kazališta, netom po završetku glumačke probe. Vremena za predah gotovo da i nema jer već poslijepodne hita na Mrežnicu, gdje intenzivno radi na uređenju kuće. Prepuna dojmova pokazuje nam fotografije zelenila koje obavija bajkovitu okućnicu ispunjenu cvijećem.
– Još je tu mnogo posla i radova, ali meni to predstavlja istinsko veselje i izazov. Evo, baš sam jučer ovdje čupala ambroziju kako bih oslobodila prostor da mogu prići s kosilicom, pokazuje nam vedro.
Sami kosite?
– Naravno, nikakav problem! Iznenadili biste se što ja sve znam raditi u kući i oko kuće. Najviše toga sam naučila kad mi je u potresu stradao stan u Zagrebu. Tada sam maksimalno sudjelovala u renovaciji, čak sam i gletala. Znate, oduvijek su me privlačili poslovi za koje su potrebne spretne ruke. Još u osnovnoj školi išla sam na tehnički kao slobodnu aktivnost i naučila se služiti alatom, izrađivati predmete od šperploče. Kasnije sam znala popravljati pegle, telefone, strojeve za pranje rublja…
Ne vjerujete, dakle, u stroge podjele na „muške“ i „ženske“ poslove? Čak i kad se radi o jednoj istinskoj dami…
– Biti dama ne podrazumijeva ograničavati se, nego upravo suprotno – znati i moći raditi sve. Upoznala sam tijekom života nekoliko takvih žena kojima sam se istinski divila. To su primjerice Neva Rošić i Milena Zupančić, žene s iznimno puno energije, vrhunski obrazovane i načitane, a koje su samostalno održavale svoje domove i bile prave majstorice u kućnim popravcima. Najveće dame svaki posao doživaljavaju kao izazov, pedantne su i predane onome što rade. Volim biti dotjerana, imati frizuru i sređene nokte, ne hodam bez parfema. No to ne znači da se neću presvući i uzeti kosilicu ili posaditi cvijeće. Sve u životu radim sa strašću. Znate, muškarac nikada ne pokosi te uglove tako dobro.
Saznali smo da ste vješti i u šivanju.
– Majka me naučila šivati, kukičati, plesti. Svojim rukama stvarala je prava umjetnička djela i to me fasciniralo. Većina poslova koji se obavljaju rukama zahtijevaju određene logičke vještine. Srećom, po prirodi ja sam upravo to – logičarka i matematičarka. U glumačkoj profesiji ta je osobina nužna za savladavanje onog zanatskog dijela posla. Matematika je prisutna svuda oko nas, na njoj se temelji i Goetheov stih, i Shakespearov sonet i svaka vrhunska komedija. Da bi ih uspješno savladao, moraš biti logičar.
kojoj je onda mjeri gluma zanat, a u kojoj talent?
– Tko je zanatski spremniji, taj sigurno lakše dolazi do vrhunskog glumačkog rezultata. Zanat je ono što učimo na akademiji i stoga je ona vrlo bitna, ključna. Poznajem mnogo diplomiranih glumaca koji su vrlo uspješni, a vrlo malo sjajnih amatera. Uistinu je 95% rad, a potom, što bi rekao pokojni Tonko Lonza „ako ti se pritom dogodi i talent, pa sve to još umotaš u celofan, nastaje čarolija.“
Piše: Sonja Staničić
Fotografije: Tomislav Marić
Ostatak intervjua potražite u tiskanom izdanju!
