Sve je počelo s “Prstenovom družinom”, filmom u čiji je potencijal Peter Jackson najprije morao uvjeriti Hollywood, prije nego što će njegova vizija Tolkienova svijeta postati jedan od najvećih filmskih fenomena ovog stoljeća
Prije četvrt stoljeća, u prosincu 2001. godine, u kina je stigao film Petera Jacksona “Gospodar prstenova: Prstenova družina”, prvi dio filmske trilogije snimljene prema književnom univerzumu britanskog pisca J. R. R. Tolkiena. Bio je to projekt iznimno ambiciozan čak i za hollywoodske standarde: sva tri filma snimana su gotovo istodobno na Novom Zelandu, uz ogromnu glumačku postavu, stotine setova i tisuće kostima te uz tada najsuvremeniju tehnologiju vizualnih efekata. Rizik se u potpunosti isplatio: “Prstenova družina” postala je jedan od najvećih filmskih događaja godine, a već nekoliko mjeseci poslije osvojila je 13 nominacija i četiri nagrade Oscar. Dvadeset pet godina kasnije, jasno je da filmska trilogija novozelandskog redatelja pripada među ona ostvarenja koja su definirala žanr epske fantastike i zauvijek ušla među klasike.
ISKUSTVA IZ RATA
Tolkien “Gospodara prstenova” zapravo nije napisao kao trilogiju. On ga je zamislio kao jedinstveno djelo podijeljeno u šest knjiga, a u tri sveska objavljeno je ponajprije iz praktičnih razloga. “Prstenova družina” i “Dvije kule” izašle su 1954., a “Povratak kralja” 1955. godine. Priča koja će postati vjerojatno najutjecajnije djelo fantastike 20. stoljeća počela je nastajati puno ranije. Nakon Tolkienovog uspjeha s romanom “Hobit” 1937. godine, izdavač George Allen & Unwin želio je još jednu knjigu o hobitima. Tolkien je zato krajem iste godine počeo pisati nastavak, isprva bez jasne predodžbe o tome kamo će ga priča odvesti. Novu sagu pisao je godinama, postupno ju ugrađujući u svijet koji je stvarao desetljećima – njegova mitologija Međuzemlja, u kojemu se priča “Gospodara prstenova” odvija, počela je dobivati oblik još tijekom Prvog svjetskog rata.
John Ronald Reuel Tolkien rođen je 1892. u Bloemfonteinu u današnjoj Južnoafričkoj Republici. Odrastao je u Engleskoj, studirao u Oxfordu, a tijekom Prvog svjetskog rata kao časnik britanske vojske služio je u Francuskoj. Sudjelovao je u bitci na Sommi, izgubio nekoliko bliskih prijatelja, obolio od rovovske groznice i vratio se u Englesku. Tijekom ratnih godina, osobito u razdobljima koje je proveo po bolnicama, počeo je zapisivati prve prozne priče iz svijeta koji će mnogo kasnije postati Međuzemlje. Iskustva iz rata bez sumnje su utjecala na njegovu književnu imaginaciju, no za nastanak njegova svijeta jednako je važna bila filologija. Kao profesor na Oxfordu i stručnjak za staroengleski i srednjoengleski jezik i književnost, Tolkien je još od mladosti izmišljao jezike, njihove gramatike i pisma, a zatim im stvarao narode, povijest i mitologiju.
PRSTEN KAO SREDIŠNJI ARTEFAKT
U pismu izdavaču Miltonu Waldmanu iz 1951. upravo je izmišljene jezike opisao kao središnji element svog mitološkog projekta. Mitologija Međuzemlja istodobno puno duguje njegovu poznavanju srednjovjekovne književnosti, germanskih i nordijskih legendi, mitova i epova, osobito starofinskog epa Kalevale. Roman “Hobit” bio je prije svega pustolovna priča namijenjena mlađim čitateljima, no njegov je uspjeh otvorio vrata puno ambicioznijem projektu. Dok je Tolkien pisao nastavak, bezazlena pustolovina postupno se povezivala sa starijom mitologijom, a prsten koji je Bilbo pronašao u prethodnoj knjizi, od zgodnog pripovjednog rekvizita prerastao je u središnji artefakt čitave povijesti Međuzemlja.
Mijenjao se i karakter priče. Ono što je počelo kao novi niz hobitskih pustolovina postalo je saga o vlasti i iskušenju, smrti, prijateljstvu, odanosti, gubitku i propadanju starih svjetova. Tolkien je “Gospodara prstenova” pisao gotovo sedamnaest godina. Rukopis je neprestano prerađivao, usklađivao kronologiju te stvarao povijesti kraljevstava, rodoslovlja, kalendare i bilješke o jezicima kako bi njegov zamišljeni svijet imao vlastitu prošlost. Istodobno je neprestano mijenjao zemljovide Međuzemlja da bi se udaljenosti, pravci kretanja junaka i sam tekst međusobno podudarali. Čak je i za relativno mali Shire izradio najmanje šest verzija karte. Kad je napokon došlo vrijeme za objavljivanje, opseg rukopisa predstavljao je i praktičan problem pa je golemo djelo podijeljeno na tri sveska. Iza opsežne sage stajala je čitava izmišljena povijest svijeta, sa svojim dobima, narodima, jezicima i mitovima, što će nekoliko desetljeća kasnije postati jedan od najvećih izazova za filmsku ekranizaciju.
Piše: Darko Vlahović
Ostatak teksta potražite u tiskanm izdanju!
