O povlasticama i pritiscima slavnog prezimena štošta bi mogli reći i neki aktivni hrvatski sportaši. Izdvojili smo njih desetak: od rukometa i košarke do tenisa i biciklizma
Kad su ga njemački novinari jednom prilikom upitali koje su prednosti, a koji nedostaci toga što je u sport ušao s pedigreom poznatog prezimena, Max Verstappen imao je već razrađenu tezu.
– Lako je nositi to breme kad ti stvari idu od ruke. Kad ne idu, onda je prezime samo teret – uzvratio je Nizozemac, danas četverostruki svjetski prvak u Formuli 1.
Sin Josa Verstappena, koji za razliku od svojeg potomka nikad nije iskusio slast pobjede u oktanskom cirkusu, odmah se nadovezao:
– Ali ako je meni teško, još je teže Micku Schumacheru. Njegov je otac rekorder Formule 1, osvojio je sedam naslova prvaka. To je prilično okrutna startna pozicija. Čak i dok je bio mlad i natjecao se u kartingu, već je bio okružen novinarima.
Verstappenovo proročanstvo, izrečeno kad je je Schumi junior tek zakoračio u F1 svijet, pokazalo se točnim. Mick je trajao dvije sezone, na stazi se više mučio nego što je uživao, nijednom nije zakoračio na postolje, a Danas su ga ljubitelji tog sporta gotovo pa zaboravili…
RUKOMET
ŠPREM & NAČINOVIĆ
O povlasticama i pritiscima slavnog prezimena štošta bi mogli reći i neki aktivni hrvatski sportaši. Povod da se prisjetimo očeva i sinova stigao nam je sredinom svibnja, kad je rukometni izbornik Dagur Sigurdsson u reprezentaciju prvi put pozvao 19-godišnjeg Petra Šprema. Krilni igrač „Dugog Sela“ dotad nije bio na radaru, no silom prilika i zbog ozljede Filipa Glavaša, dočekao je debi u prijateljskoj utakmici u Švedskoj. Prezime je zazvonilo „na prvu“: njegov je otac Goran ikona hrvatskog rukometa, vlasnik četiri velika odličja, uključujući svjetsko i olimpijsko zlato. Nakon što je Petar debitirao te pritom zabio i pogodak, komentar starijeg Šprema, inače redovitog TV analitičara, bio je vrlo prizemljen.
– Svaka mu čast, ali neću ga hvaliti, to neka rade drugi ukoliko i kada zasluži. Najbolje je tako, da ga se ne vezuje previše uz moje ime. Želim da ima svoj put – rekao je.
„Dinastija Šprem“ nije usamljeni primjer u reprezentaciji, jer u nacionalnom dresu već pet godina nastupa Veron Načinović (26), pivot „Kiela“ čiji je otac Alvaro također bio olimpijski prvak s Hrvatskom, ali osam godina prije Šprema. Osim toga ima i svjetsko srebro te europsku broncu, kao i olimpijsku broncu s Jugoslavijom iz Seula 1988. Veron je već počeo dokazivati da jabuka ne pada daleko od stabla jer je, osim što igra na istoj poziciji, u dvije godine s Hrvatskom uzeo dva velika odličja (svjetsko srebro, europska bronca). S „Kielom“ je, usput rečeno, nedavno ostao na korak do osvajanja Europske lige (on i Domagoj Duvnjak u finalu su poraženi od Melsungena u čijim je redovima pobjednički gol zabio David Mandić).
KOŠARKA
RUŽIĆ & ŠARIĆ
Obiteljske loze, odnosno nasljednici poznatih očeva, prisutni su i u drugim hrvatskim selekcijama u momčadskim sportovima. Daleko najmlađi član košarkaške reprezentacije trenutačno je Michael Ružić (19), sin bivših profesionalnih sportaša. Otac Tomislav također je bio košarkaš, a majka Barbara Jelić-Ružić najbolja je odbojkašica u povijesti Hrvatske. Ružić je član španjolskog Joventuta iz Badalone, kojem se pridružio u ljeto 2023., nakon što je sa Zadrom osvojio juniorski naslov hrvatskog prvaka, a ove je sezone izabran u najbolju mladu petorku španjolskog prvenstva. Otac kapetana naše reprezentacije Darija Šarića (32) – za kojega se čini kao da je još jučer bio predvodnik nove generacije – Predrag „Šiši“ osamdesetih je igrao u Šibenki s Draženom Petrovićem, dvaput bio finalist FIBA-inog Kupa Koraća, a oženio se također profesionalnom košarkašicom Veselinkom Crvak. Košarkaške gene usadili su djeci Dariju i Dani, koja je do prošle godine i igračkog umirovljenja igrala za ekipu „Šibenika“. Što se Darija tiče, iza njega je odiseja u kojoj ga je put vodio od Zagreba i Cibone, preko Turske do NBA lige u kojoj je prošao sedam momčadi prije nego što je početkom ove godine postao slobodan igrač. Posljednja vijest vezana uz Šarića bila je da se za njega zanimaju europske momčadi, no do zaključenja ovog teksta još nije pronašao novi angažman. Medalju s Hrvatskom, kao i mnogi talenti iz njemu bliskih generacija, i dalje sanja, premda to poglavlje još nije zatvorio.
NOGOMET
BATURINA
Za razliku od košarkaša, nogometaši su nas posljednjih godina itekako oduševljavali odličjima s najvećih natjecanja. Sad je u lov na još jedno, na SP u SAD, Kanadu i Meksiko, krenuo Martin Baturina, 23-godišnji veznjak „Coma“ i sin bivšeg hajdukovca Mate Baturine, koji u karijeri ima jedan nastup za „vatrene“ (1999.). U obitelji Baturina nogometom su inficirana i braća Roko i Marin, no daleko najveći renome već je stekao Martin, koji je za Hrvatsku debitirao 2023. godine protiv Latvije, a prvo veliko natjecanje bio mu je Euro 2024.
– Tata me jako podržava, tu i tamo ponudi neki savjet, ali baš nikad me ne kritizira. Ne miješa se previše u moju karijeru, uvijek mi je govorio „slušaj samo trenera i sebe“. Dobar je tata. Nije od onih koji kažu „eh, kad sam ja igrao…“ – opisao je jednom zgodom kako je to stasati kad imaš očevu karijeru kao putokaz.
Piše: Vladimir Zrinjski
Fotografije: HVS, HRS, ATP Umag, GNK Dinamo
Ostatak teksta potražite u tiskanom izdanju!
