Stavljanje novih sunčanih naočala jednostavan je način da potpuno izmijenite svoj izgled. Baš kao i u slučaju nove frizure…
Neosporna činjenica glasi: svi vole sunčane naočale. Naravno, one štite naš vid od odsjaja, štetnih ultraljubičastih zraka i, općenito, sunčevog sjaja. Na taj način, zatamnjene, obojene i tretirane leće jedan su od mnogih pomagala koje su ljudi osmislili kako bi nam pomogli u određenim aktivnostima i svakodnevnom životu. Nošenje sunčanih naočala pomaže u poboljšanju ljudskog vida tijekom vožnje, plovidbe čamcem, letenja zrakoplovom i obavljanja bilo kakvih aktivnosti na otvorenom. Pa ipak, bezbroj sati i gomile novca utrošeni su u dizajniranje okvira u koje se stavljaju te zaštitne leće. Ne kako bi se poboljšala učinkovitost zaštite od sunca, već kako bi naočale izgledale što bolje, a oni koji ih nose bili – cool. Ili kako je to svojedobno rekao Jack Nicholson: „Sa sunčanim naočalama, ja sam Jack Nicholson. Bez njih sam debeli 60-godišnjak“. Na taj način, povijest i evolucija sunčanih naočala je priča o najmondenijem pomagalu koji je čovječanstvo ikada izumilo.
Sunčane naočale prvi put su se nosile kao pomagalo još 1760-ih. Kako je tehnologija stakala i okvira napredovala tijekom 1800-ih, oni koji su si to mogli priuštiti naručivali su takve naočale od iznimno vještih majstora. Prve holivudske zvijezde nosile su ih iz praktičnih razloga, kako bi blokirale umjetna svjetla na filmskim setovima ranih 1900-ih. Pa ipak, one su svejedno postale modni trend. Kada su 1929. na čuvenom Boardwalku u Atlantic Cityju puštene u prodaju prve masovno proizvedene sunčane naočale, postale su trenutni fenomen koji nikada nije nestao.
Iako najraniji antropološki dokazi o nečemu što podsjeća na sunčane naočale potječu od inuitskih plemena koja nastanjuju polarne regije Arktika, na čelu inovacija naočala uvijek su bili – Talijani. Korektivne naočale prvi put su se pojavile oko 1290., kako pokazuju povijesni zapisi u Pisi. Nekoliko stoljeća poslije, početkom 1700-ih, talijanske plemkinje koje su se Venecijom kretale gondolom počele su nositi velike zelene leće u ručnim okvirima. Bile su poznate kao naočale za gondole ili vetri di dama (naočale za dame). Ideja je bila zaštititi njihov vid od blještavila sunca koje se odbija od vode kanala koji su presijecali grad. Kako je Venecija u to vrijeme bila dom nekih od najvještijih puhača stakla i zanatlija na svijetu, prema narudžbama nekoliko plemića te su vještine primijenjene na transformaciju gondolskih naočala u sunčane naočale 1760-ih. Ne zna se tko ih je prvi izumio, ali sačuvani su neki primjerci i opisi koji pokazuju metalne okvire koji drže zelene leće s pričvrščivaćima za lice, tako da sjednu preko hrpta nosa, s nožicama koje se oslanjaju na uši. Taj je dizajn funkcionirao tako dobro da je do danas, u osnovi, ostao nepromijenjen. Uskoro su plemići diljem grada nosili zelene sunčane naočale dok su prolazili uz gradske kanale…
ZAŠTITNO SREDSTVO ZA PILOTE
Venecijanski staklari bili su iznimno zaštitnički nastrojeni prema svojim poslovnim tajnama i stoga su dugi niz godina odbijali proizvoditi svoje sunčane naočale za bilo koga osim za građane Venecije. Tako su njihove sunčane naočale ostale nešto na što je ostatak svijeta gledao kao na čudesno pomoćno sredstvo tijekom većeg dijela 1800-tih. Znanstvenici su ih nosili tijekom pokusa, prvi vozači automobila nosili su ih prije nego što su izumljena vjetrobranska stakla, a obvezne su bile i za prve pilote. Tek 1920-ih, kada su holivudske zvijezde viđene s tamnim naočalama, taj je imidž postao moderan diljem svijeta. Tijekom ranih dana Hollywooda, dobivanje oštrih snimaka na pokretnom filmu zahtijevalo je vrlo intenzivno svjetlo. Kako se većina snimanja na prijelazu stoljeća preselila u zatvorene prostore, izumljena su vrlo jaka svjetla za osvjetljavanje scenografija i izvođača. Ta su svjetla ostavljala dojam sunčevog svjetla, pa su glumci počeli nositi naočale sa zatamnjenim lećama i kada nisu bili pred kamerom. U to su vrijeme sunčane naočale još uvijek bile vrlo skupe i optometristi su ih izrađivali po narudžbi. Dakle, kada su prve filmske zvijezde viđene kako ih nose na setu ili u javnosti, sunčane su naočale poprimile auru ekskluzivnosti.
Piše: Edo Franić
Ilustracija: Henrietta Rollins
Ostatak teksta potražite u tiskanom izdanju…
