Tinjan je gradić u kojem se prošlost i sadašnjost isprepliću i nude zanimljive sadržaje svima koji od Istre očekuju malo mističnosti, malo romantike, malo mitova i legendi. A još kako je vrijedna i gastronomska scena
Uska, kamenom popločana ulica koja vodi do središta gradića, nekad je imala pokretni most preko kojeg se ulazilo u utvrđeni dio grada, a zgrada lijevo od negdašnjeg ulaza sagrađena je na ostacima nekadašnjih zidina. Tu je i kamena fasada čiji je krajnji kut posebno oblikovan, a kamenje izlizano od upotrebe. Taj je kut bio svojevrsni stup srama, tu su se vezivali prijestupnici i na taj ih način prepuštali na milost i nemilost prolaznika. Jednoj od biciklističkih staza u općini Tinjan naziv je Jure Grando i najuzbudljiviji je dio tinjanskih mitova i legendi. Jure Grando bio je stvarna osoba iz 17. stoljeća i ne bi bio ni po čemu zanimljiv da se dugo nakon smrti nije noću ukazivao mještanima. Trajalo je to sve dok mu nije otvoren grob i odrubljena glava nakon nekoliko neuspjelih pokušaja uboda u trbuh glogovim kolcem. Kratko rečeno, Grando je bio prvi „pravi“ vampir.
„ NOŽ KAO GUDALO, PRŠUT KAO VIOLINA”
Osim Casamare, još je jednoj staroj kući vraćen sjaj i spašena je od propadanja prenamjenom. Riječ je o Kući istarskog pršuta koja je važan i zanimljiv dio tinjanske turističke priče koja se pomno osmišljenom brendu obraća s „njegovo veličanstvo – istarski pršut“. Njegova slava povod je za gastronomsku manifestaciju Internacionalni sajam autohtonog pršuta. Taj statusni simbol istarske kuhinje izvana je nekako siv i neugledan i ne da naslutiti okus, miris, boju, mekoću i ono što sladokuscima predstavlja istančane elemente koji su uvijek precizno prepoznatljivi. Istrani ga zovu „vijulin“ iliti violina.
Tradicijska pravila u ovom su slučaju jača od svakog mogućeg oportunistički navođenog, dobro isplativog proizvoda. Istarski pršut ima jako mnogo onoga po čemu je poseban, no mnogi se slažu da je možda i najvažnija upravo plijesan kojom je pokriven. Što više, to bolje… A onda, tu je i poseban papar, sasvim posebna morska sol, mirisni ruzmarin i lovor te naravno – ona istinska zimska bura na sasvim posebnoj nadmorskoj visini. Eto, mnogo toga „sasvim posebnoga“…
Statusne simbole istarske kuhinje poput pršuta, šparoga, tartufa, sireva, maslinovog ulja, domaće paste, mesnih autohtonih jela (tartar koji svojom pikantnošću odskače od mnogih) ili maneštre, kao i sasvim posebne pizze (dio ponude je crna pizza koja se radi od crnog brašna s aktivnim ugljenom) te još mnogo toga, kreativnom kuhinjom čuva i nadograđuje restoran-pizzeria „Vijulin“. Vlasnici Marko Bačić i Aleksandar Grabar te kuhar Mauricio Pulić ovom restoranu udahnuli su jedan poseban istarski životni štih, gdje se uz izvrsnu hranu, opušteno druži i sastaje, slavi i obilježava sve ono što nam život nosi…
Chef kuhinje za sebe kaže da je „samo“ kuhar. Time je sebe opisao jednostavno i iskreno, dajući naglasak na smisao svog poziva. Kada u vlastitom vrtu „krade“ cvijeće kako bi kreacija na tanjuru dobila još pokoju dimenziju, kada beskompromisno napravi baš onakvo jelo kakvo i sam voli pojesti (pa bilo ono i mrvicu pikantnije no što smo navikli) i kada poslije uspješnog radnog dana u krugu svoje obitelji i psića koji je njezin ravnopravni član podijeli trenutke vrijedne sjećanja, otkriva ono nešto što se u svojoj jednostavnosti naziva – pravi istarski mentalitet.
– Želja nam je da naš restoran koji je nekako od svakog kutka Istre jednako udaljen, uvijek ima svoj prepoznatljivi gurmanski stil. To je stil koji goste ponekad vraća izvornim okusima hrane i gastronomskim korijenima, a ponekad opet otkriva neke nepoznate okuse, kao ekstravagantan izraz osjećaja. Za mene u suvremenom kulinarstvu gotovo da i nema „zabranjenih tema“; lepršavost, maštovitost, vizualnost i hrabrost kreacija, danas su i više nego dobro došli – pojasnio nam je svoju viziju Marko Bačić.
Maštovitost se ogleda i u nazivima nekih jela kao što su Tinjanska blues plata, Punk tomahawk steak, A Capella rebarca, No kiss salata, Dance carpaccio od junetine, Melodija pršuta… Rapsodija okusa prelijeva se od kuhinje do stola za kojim gost otkriva (najbolje za početak objedovanja) kako to izgleda kad nož postane gudalo, a pršut violina.
Piše: Jasmina Stošić
Fotografije: Đorđe Stošić
Ostatak teksta potražite u tiskanom izdanju!
