Povodom dvadeset godina rada, Mirjana Mikulec objavila je monografiju, „Priče koje motiviraju, interijeri koji pričaju”, osobnu, vizualno raskošnu i emotivno iskrenu knjigu koja ne prikazuje samo interijere, nego i priče koje su ih oblikovale
Dizajn interijera oduvijek je više od puke estetike. On oblikuje našu svakodnevicu, stvara atmosferu, podupire naše navike i govori o tome tko smo. Malo je onih koji su tu svijest o važnosti prostora približili široj publici kao što je to učinila Mirjana Mikulec. Poznata dizajnerica interijera, autorica popularne emisije „InDizajn„, vlasnica studija i škole za dizajn, već dva desetljeća sustavno gradi prepoznatljiv vizualni potpis, istovremeno ostajući posvećena funkcionalnosti, individualnosti i realnim životnim navikama svojih klijenata. Povodom dvadeset godina rada, Mirjana Mikulec objavila je i svoju prvu monografiju, „Priče koje motiviraju, interijeri koji pričaju”, osobnu, vizualno raskošnu i emotivno iskrenu knjigu koja ne prikazuje samo interijere, nego i priče koje su ih oblikovale. Umjesto da se predstavi kroz katalog najdojmljivijih projekata, odlučila je zaroniti dublje – u ljude, procese, izazove, uspone i sumnje koji su obilježili njezin profesionalni put. U ovom našem intervjuu govori o odgovornosti prema klijentima, važnosti intuicije, o rutini i inspiraciji, o ženstvenosti, promjenama, očekivanjima i radu koji je, i nakon dva desetljeća, još uvijek iznutra pokreće.
Dvadeset godina karijere pretočeno je u monografiju; po kojim ste kriterijima birali projekte i trenutke koji su, retrospektivno, zaslužili mjesto u toj vrsti osobne i profesionalne sinteze?
– Kad sam odlučila obilježiti 20 godina karijere knjigom, znala sam da to ne smije biti samo zbirka najljepših interijera. Željela sam da bude osobna i iskrena, da zabilježi duh svega što je značajno obilježilo moj karijerni put. Upravo zato sam na knjizi radila s Ninnom Larom Vidaković, autoricom teksta koja je imala nevjerojatnu sposobnost izvući iz mene misli i osjećaje koje možda sama ne bih ni izrekla. Zajedno smo birale projekte i trenutke ne prema estetskoj savršenosti, već prema emociji, značenju i utjecaju koji su imali na mene, na moj tim, pa i na same klijente. Uključile smo interijere koji su mijenjali prostor, ali i mene kao dizajnericu i osobu. Svaka fotografija i priča u knjizi nosi neku lekciju, uspomenu ili snagu. Knjiga je rezultat iskrenih razgovora sa mnom, mojim suradnicima, prijateljima, članovima obitelji. Bilo je tu puno smijeha, pa i suza, i baš zato vjerujem da je ovo najautentičniji prikaz mog dosadašnjeg puta.
Koliko vam je bilo važno u knjizi zabilježiti ne samo uspjehe, već i nesigurnosti iz početaka – poput borbe s tremom pred kamerama – i zašto ste odlučili uključiti i te ranjive trenutke?
– Iskreno progovaranje o nesigurnostima bilo mi je iznimno važno jer smatram da priča nije potpuna bez tih trenutaka. Svi vole vidjeti ono sjajno na kraju, ali put do toga nije uvijek bio uglačan i nema potrebe da to skrivam. Najiskrenije, u počecima sam imala takvu tremu pred kamerama da bih najradije pobjegla s lica mjesta. I to ne jednom. Ali nisam, i to je ono što je bitno. Te nesigurnosti su dio posla, čak i života, pogotovo kad ulaziš u nešto novo, i htjela sam ih uključiti jer vjerujem da se ljudi puno lakše povežu s realnim iskustvima nego s nekom „savršeno ispeglanom” slikom. Nije poanta glumiti da je sve uvijek išlo glatko – nije. Ali išlo je naprijed. U knjizi nisam htjela ostaviti dojam da se sve dogodilo samo od sebe, nego da su postojali i trenuci zbunjenosti, improvizacije, nesanica i da je to normalno. Nema u tome patetike, samo iskrena želja da se stvori realna slika kako bi netko tko je danas tamo gdje sam ja bila prije 20 godina znao da je sve to dio procesa.
Izjavili ste da ste kroz karijeru „rasli fizički, psihički i poslovno”. Koji vam je od ta tri aspekta bio najizazovniji i možete li artikulirati jedan presudan trenutak u kojem je taj razvoj postao najvidljiviji, možda čak i prekretnica?
– Definitivno psihički. Poslovni rast dođe s iskustvom i projektima; fizički… pa, svi znamo da s godinama dolazi i do toga, ali psihički rast zahtijeva najviše rada na sebi. Tu nema prečaca. Taj unutarnji razvoj najviše mi se iskristalizirao u posljednjih godinu-dvije. Nakon svega što sam prošla – emisija, knjige, škola, studio, sajam – došla sam u fazu kad sam si mogla reći: „Ok, sve funkcionira, ali imaš pravo preispitati ritam, ciljeve, pa i način na koji želiš raditi dalje.” I to nije bilo iz iscrpljenosti, nego iz potrebe da stvari radim još fokusiranije, smislenije. To mi je zapravo bila prekretnica. Ne neka velika odluka prema van, više promjena iznutra. Naučila sam bolje slušati sebe, biti jasnija u postavljanju granica i raditi stvari na način koji me veseli, a ne zato što se „mora”. I ta jasnoća se onda prenese i na tim, na projekte, na cijeli proces.
Vaša je estetika prepoznatljiva, ali uvijek prilagođena kontekstu prostora i osobnosti klijenata. Kako balansirate između vlastitog autorskog potpisa i klijentove intime, osobnosti, pa i taštine?
– Zapravo, to mi je jedan od najzanimljivijih aspekata posla – pronaći ravnotežu između onoga što klijent želi i onoga što prostor traži. Moj stil se svakako provuče; vidi se u detaljima, u materijalima koje volim, no nikad ne pristupam projektu s idejom da mora izgledati „kao moj Instagram”. Osobnost klijenta mi je uvijek polazna točka. Prvo slušam, promatram, pokušavam razumjeti kako živi, što mu je važno, kako se želi osjećati u prostoru. I tek onda počinjemo slagati cijelu priču. Naravno, ponekad ljudi dođu s hrpom želja koje nisu nužno u skladu jedna s drugom, i tu onda nastupam i u ulozi „prevoditelja„. A taština? Iskreno, ne bih rekla da me određuje. U svemu što radim, fokus mi je uvijek na klijentu, na tome da prostor odgovara njegovim potrebama, navikama i osobnosti. Moj cilj nikad nije bio da prostor govori o meni, nego o onome tko u njemu živi. Kad osjetim da se klijent prepozna u svakom detalju i da smo stvorili prostor koji mu istinski odgovara, to mi je najveće priznanje.
Piše: Gea Vlahović
Fotografije: Ivan Crepić & Darko Mihalić
Ostatak teksta potražite u tiskanom izdanju!
