Prije nego je preuranjeno napustio ovaj svijet, Charlie Parker svojim je saksofonskim improvizacijama uvelike zadužio svjetsku glazbenu scenu. Središnja figura bebopa, forme jazza koju karakteriziraju prije svega brzi ritam i improvizacija, u svojoj 35. godini podlegao je upali pluća, izmučen posljedicama ovisnosti o heroinu. Iako kratkog životnog vijeka, utjecaj koji je izvršio na sve buduće generacije jazz glazbenika nemjerljiv je. Vođen mantrom „nemoj svirat saksofon, pusti da on svira tebe,“ jedino što je volio više od tog puhačkog instrumenta, bio je, nažalost, heroin.
Njegovu ljubav prema saksofonu, no Bogu hvala ne i prema drogi, dijeli i naš glazbeni virtuoz Igor Geržina koji je lani proslavio 30 godina na sceni. Povodom izlaska njegovog novog, petog studijskog albuma, sa skladateljem i saksofonistom, glazbenim producentom jazz orkestra HRT-a te višestrukim osvajačem Porina i mnogobrojnih drugih nagrada, popričali smo o počecima karijere, zatvaranju ceremonije predsjedničine inauguracije, novom albumu, ali i mnogim drugim temama.
Svoj glazbeni put započeo je još kao klinac sviranjem violine, no u to doba, glazba mu je bila sporedna:
– Profesorica violine Ljerka Volenik poticala me da nastupam na školskim priredbama te mi je usadila volju i ljubav prema glazbi. Već od malih nogu glazbu sam tako doživio kroz nastupe, a ne kroz mukotrpno vježbanje. Svakodnevno višesatno vježbanje nastupilo je tek kasnije, kad sam shvatio da je glazba moj životni poziv i počeo učiti saksofon. Tad mi je motivacija već bila dovoljno jaka da sam to mogao bez problema.
U glazbenom razvoju pomogla mu je i djelomična stipendija za prestižni Berklee College of Music u Bostonu koju je dobio na audiciji u Italiji gdje je prethodno pohađao njihov seminar. Kaže da mu je Berklee bio veliki san te da mu je iskustvo života u SAD-u puno pomoglo u shvaćanju života i glazbe. U to doba (1995.) nije bilo interneta, pa su informacije koje je tamo dobio bile iznimno vrijedne. Danas se, dakako, do informacija i znanja dolazi puno lakše, sve je dostupno praktički jednim klikom, a upravo na to aludira naziv njegovog četvrtog i zasad posljednjeg studijskog albuma „One Click World“ iz 2013.
Prije solo karijere svirao je u bendu Hotline kojeg je i osnovao, a u međuvremenu je surađivao gotovo sa svim bitnim ljudima s naše glazbene scene te sudjelovao na više od sto diskografskih izdanja. Za naš se magazin prisjeća profesionalnih početaka i nekih od najdražih suradnji:
– Moj prvi pravi diskografski susret bio je sa Soulfingersima (album: „Live in BP“, Porin za najbolju live izvedbu 1995.), ali mislim da su Songkillersi i Dino Dvornik bili odlučujući u početku moje profesionalne karijere. U to vrijeme stekao sam puno studijskog iskustva, a nastupi u prostorima s nekoliko tisuća ljudi bili su redovita praksa.
Ostatak teksta potražite u tiskanom izdanju!
Tekst: Stjepan Vudrag
Fotografije: Violeta Šunić
