Kostimografija u filmu ne služi samo da bi se glumci u nešto odjenuli. Njome se ne pridonosi samo njihovom izgledu, već i karakterizaciji likova koje glume, ali i cijelom vizualnom stilu filma. Da kostimografija nije baš sporedna stvar, potvrđuje već i smještaj imena kostimografa na uvodnu špicu, gdje se nalazi samo ona najbitnija, kreativna ekipa filma. Nerijetko kostimografija nadilazi svoju svrhu, pa izvan granica filma preuzima bitno mjesto u promociji. Primjerice, prvi posteri za veliki hit “Matrix: Reloaded” pokazivali su likove u kostimima, ali bez njihovih glava (vrlo riskantan potez studija koji obično želi kapitalizirati upravo na prepoznatljivosti svojih zvijezda).
Nekad su upravo kostimi prva slika koja “procuri” sa snimanja nekog velikog filma. Tako je prva službena fotografija iz naveliko iščekivanog filma “Zvjezdane staze: S one strane” bila detalj kostima. Njegova autorica bila je Sanja Milkovic Hays, kostimografkinja porijeklom iz Hrvatske. Ova Zagrepčanka sa stalnom adresom u Los Angelesu, odgovorna je i za odjeću likova u svih sedam filmova iz sage “Brzi i žestoki”, glavne franšize studija Universal Pictures. Odijevala je Wesleya Snipesa, Stevea Martina, Morgana Freemana, Tima Robbinsa, Willa Smitha, Colina Farrella, Kate Beckinsale i Zoe Saldanu.
Njezina karijera često se vrtila oko znanstveno-fantastičnih filmova, pa su se njezini kostimi mogli vidjeti u visokobudžetnim filmovima iz serijala “Labirint” i “Zvjezdane staze”, te u filmovima “Invazija svijeta: Bitka Los Angeles”, “Total recall: Potpuno sjećanje” i “Misija na Mars”. Također je kao asistentica kostimografa pomogla izgraditi futuristički svijet “Zvjezdanih vrata” i “Dana nezavisnosti”. Čak je i njen prvi hollywoodski film bio znanstveno-fantastični – “Hyper Space” iz 1989. O njemu nam je više rekla za vrijeme nedavnog posjeta domovini, u razgovoru za naš časopis u prikladnoj Cinestar Gold Class kino dvorani…
– “Hyper Space” nije bio niskobudžetni, već gotovo – “bezbudžetni” film. U niskobudžetnom filmu standardi su mnogo niži. Jako brzo se radi, sve mora biti gotovo preko noći i svi pokušavaju ni iz čega napraviti nešto. U svakom slučaju, treba biti i te kako kreativan. Scenograf tog filma pozvao me poslije da radim na nekom drugom filmu; uvijek se nekoga novoga upozna, pa se krene dalje, prema višem, prema boljem.
Desetljeće kasnije radili ste gotovo isključivo na visokobudžetnim filmovima. Je li se rad na njima bitno razlikuje?
– Kad se dođe na visokobudžetni film više je novaca, no nema se zapravo više vremena jer je film puno veći. Međutim, ne postoji mogućnost da se kaže “Ja to ne mogu”, “Ja to ne znam”, “To se ne može napraviti”, “Nije napravljeno”… Riječ “ne” tad jednostavno ne postoji. Sasvim je druga razina očekivanja.
Dosta radite na znanstveno-fantastičnim filmovima. Je li to samo slučajnost?
– Jako volim taj žanr. Baš tražim takve filmove, ali oni istodobno i sami dolaze do mene. Makar, veći dio karijere uzimala sam poslove koji su mi se nudili, nisam se često nalazila u situaciji da mogu birati između dva ili tri filma. To se rijetko događa.
Koliko je bilo teško započeti karijeru u Hollywoodu?
– Svakome je to teško; iz cijeloga svijeta ljudi dolaze u Hollywood da započnu karijeru i ostvare svoj životni san. Prvo sam počela raditi na prepravkama i šivanju, a zatim na studentskim filmskim projektima koji se nisu ni plaćali. Pa te onda netko primijeti i malo-pomalo počinješ raditi na sve većim projektima…
Od trenutka kad vas se angažira za rad na nekom filmu, kakav je proces rada?
– Prvo pročitam scenarij, barem jedanput. Nakon toga, ako je moguće, razgovaram s redateljem da se upoznam s njegovom vizijom filma. Kreativni dio posla započinje istraživanjem koje, naravno, ovisi o temi filma. Istraživanje provodim kroz povijesne knjige, fotografije iz nekog područja ili razdoblja, naravno najviše na intenetu, makar u Los Angelesu postoji i knjižnica koja je specijalizirana za svakojaku literaturu vezanu uz kostime. Pomoću nađenog materijala radim prezentaciju za redatelja i producenta, upoznajem ih sa svojim razmišljanjima… Nakon toga dolaze skice, iznajmljivanje ili izrađivanje kostima, nekad i kupnja ako se radi o suvremenom filmu. Slijede razgovori i probe s glumcima te napokon završna prezentacija redatelju i producentu.
Imaju li glumci nekih posebnih prohtjeva?
– Bitno im je da je kostim udoban. Što je sasvim razumljivo – ipak oni moraju izaći pred kamere i osjećati se u njemu ugodno. Ne smije se nikako dogoditi da glumac ujutro dođe u garderobu i da mrzi kostim koji treba nositi. Bilo bi grozno da izađe pred kameru u tako nečemu. Ponekad imaju neke specifične zahtjeve za cipele, ovo ili ono, ali to je u visokobudžetnim produkcijama relativno jednostavno zadovoljiti. Bitno je s glumcima razgovarati o liku koji glume- kostim, šminka, frizura, sve je to glumcu odskočna daska da nastavi razvijati svoj lik.
Ostatak teksta potražite u tiskanom izdanju!
Tekst: Tihoni Brčić
Fotografije: Violeta Šunić
