Svatko tko voli dobro vino zna da je za njega, prije svega, potrebno dobro grožđe što je uživalo blagodati sunca, zatim vješta čovjekova ruka, ali i malo čarolije koju je teško objasniti. U tome kontekstu možda je sasvim slučajno da odlična i odnedavna sve popularnija vina s juga Istre na svojim bocama nose ime – Medea. A možda i ne. Naime, pronicljiviji će čitatelj odmah s time povezati ime moćne čarobnice grčke mitologije, nećakinje čuvene Kirke, te njezino izravno podrijetlo od boga sunca Heliosa. Oni manje skloni mitologiji jednostavno će s etikete pročitati da se radi o robnoj marci nastaloj na temelju grožđa što stiže iz blizine Medulina i zaključiti da na to upućuju njezina prva tri slova.
– Ha, vjerojatno je sve to točno, ali iza naših vina ponajprije stoje vinogradi na dobrim položajima, znanje, iskustvo i marljivi rad, mada i neobjašnjive okolnosti koje utječu na nastanak dobrog vina objeručke prihvaćamo. U proizvodnju vina, naime, osim tehničkih znanja, treba uložiti i dosta srca, strasti i ljubavi, jednom riječju sebe – kaže nam Marko Krstačić, diplomirani inženjer proizvodnje i autor Medeinih vina. S tim što Marko spominje, izgleda nema brige, jer vinske adute te tvrtke već nekoliko godina stvara entuzijastična mlada ekipa, koju uz našeg sugovornika predvode još i enologinja Ivana Perišić i voditeljica prodaje Sandra Marček Cvitić.
Bilo kako bilo, blago valoviti reljef vinorodne južne Istre, koji se polako spušta od sjevera prema jugu, na sjeveru graniči s rovinjskim i motovunsko-pazinsko-buzetskim vinogorjem, dok ga s ostale tri strane okružuje more. Klima i zemlja u tome su kraju slični onima u porečkome vinogorju, činjenica koja garantira vrlo povoljne uvjete za uzgoj vinove loze, što je bio i preduvjet ulaganja u vinograde i uspona tako osvježene tvrtke na hrvatskome tržištu. Zanimljivo je da je vinogorje u kojemu se nalaze spomenuti vinogradi jedno od najstarijih u Hrvatskoj te da ga neki stručnjaci drže i najstarijim. Ono što je sigurno jest da je vinova loza u taj kraj stigla zahvaljujući drevnim grčkim moreplovcima te da je i za vrijeme vladavine Rimljana tu vinogradarstvo bilo jedno od bitnih obilježja kraja, status koji se produljio i u srednji vijek te preživio do naših dana. No, danas na području južne Istre nema mnogo većih proizvođača vina, pa se uz Medeu tu najčešće spominje tek znana vinarija Trapan. Prostor nekadašnje zadružne vinarije, sagrađene 50-ih godina, prije 20-ak godina preuzela je nova uprava iz Vodnjana, koja je u međuvremenu izgradila nekoliko robnih marki vezanih uz vino i maslinovo ulje. Veliki zaokret tvrtka je doživjela prije desetak godina, kada je dobila novog vlasnika i kada se rodila ideja da se oformi moderna vinarija, stvori nova vrijednost i prepoznatljivi proizvod južne Istre.
– Nekada se u našim vinogradima uglavnom uzgajala malvazija i nešto merlota, ali u međuvremenu je posađeno mnogo toga novoga – chardonnay, cabernet sauvignon, teran, refošk…, s namjerom da se proširi paleta i samim time program vinarije. Posebno smo inzistirali na teranu, jer je karakterističan za Istru i zbog toga što ga ljudi vole i traže. Tako da danas posjedujemo vinograde koji se prostiru na 65 hektara južne Istre, u okolici Medulina i Pule – objašnjava Krstačić.
Prva robna marka po osvježenju tvrtke bila je Medea, linija vina namijenjena širokom rasponu pilaca, po niskoj cijeni i solidne kvalitete, koja se godinama izboljšavala. Naime, ta su se vina razvijala zajedno s unapređenjem tehnologije, ali i stasavanjem mlade ekipe stručnjaka, prikupljanjem znanja i stjecanjem iskustva.
– Danas su vina linije Medea na zavidnoj razini, ali još uvijek imamo prostora za poboljšanje, na što u narednom razdoblju sigurno računamo. U međuvremenu smo razvili i našu premium liniju s dvije robne marke – Montiron i Punta Greca. S Montironom smo započeli 2008, i on je 2010, u vrijeme kad sam ja stigao u tvrtku, dobio svoj novi stil i izgled boce. Te je godine berba, unatoč vrlo kišnoj godini, bila uspješna i Montiron je postao prvo vrhunsko vino južne Istre. Radi se o vinu od malvazije, nastalome od grožđa iz jednog od posljednjih očuvanih vinograda autohtone malvazije na crvenoj zemlji, starom 35 godina, odnosno položaju prema kojemu je vino i dobilo ime, a koji je uz položaj Punta Greca najbolji u vinogradima Medee. Jedan dio tog vina fermentira u drvetu, a veći u inoxu, dok nakon blendiranja slijedi sur lie, odnosno četiri mjeseca školovanja vina na vlastitim kvascima. Većina ljudi malvaziju voli piti svježu, pa ju tako prodajemo i mi, ali s tim da smo joj namjerno dali autohtoni štih, koji je malo retro. Tako naši kupci mogu probati nešto drukčiju malvaziju – onu sa samoga juga, koja je već sama po sebi drukčija, i to s dodatkom jedinstvena stila – kaže Marko.
Ako je Montiron odavna dokazani položaj, čije se vrhunsko grožđe već dugo pretvara u finu malvaziju (ekskluzivnih 12-15 tisuća boca godišnje, cijena oko 70 kn), Punta Greca je projekt oslonjen na sjajni lokalitet čija je kvaliteta poznata od pamtivijeka i čija jedinstvena zemlja u sebi miješa crvenicu te elemente gline i pijeska, nešto posve neobično za taj kraj. Zbog te jedinstvenosti, radi se o, kako to kažu sami domaćini, vrlo neobičnom vinogradu bogate zemlje koja iznimno dobro zadržava vodu i, zahvaljujući uzmorskome smještaju na poluotoku Marlera, s cjelodnevnom insolacijom, ali i opasne izloženosti jugu i buri. Punta Greca ili Punta Grcole, kako se još zove, nizak je vinograd velike gustoće, koja ga donekle štiti od prirodnih nepogoda, u kojemu je posađen merlot, sorta koja se izdržljivošću na visokim temperaturama i pomanjkanju kiše pokazala vrlo dobrom u južnome dijelu Istre. Vino Punta Greca stopostotni je merlot, gotovo dvije godine odležan u barrique bačvama, a zbog posebnih prirodnih uvjeta u vinogradu Medea godišnje planira puniti najviše 10-12 tisuća boca godišnje i to samo u slučaju dobre berbe (trenutačno je na tržištu berba 2013., koja je uglavnom rasprodana, s cijenom od oko 140 kuna, berbe 2014. ne postoji, a berba 2015. pojavit će se na proljeće 2018.).
– Pretprošle godine jugo je donijelo mnogo štete, pa je jesenska berba bila skromna. No, ja rjeđe idem u vinograde, jer su za njih zaduženi drugi kolege. Moj je glavni posao u vinariji, gdje usko surađujem s kolegom Markom. Suradnja je i inače jako važna u našoj ekipi. U tvrtku sam došla 2011, neposredno po diplomiranju voćarstva, vinogradarstva i vinarstva na zagrebačkom Agronomskom fakultetu i uletila ravno u berbu. Odmah sam shvatila veliku razliku između studija i prakse, jer za ovaj posao treba dosta iskustva. Naime, svaka je berba drukčija i svaka traži drukčiji pristup, pa se neprestano uči i skuplja iskustvo. Ali, to je baš ono što nama i odgovara, jer smo mlada ekipa koja voli izazove – kaže nam Ivana Perišić, Medeina enologinja podrijetlom iz okolice Pule.
Uz premium robne marke Montiron i Punta Greca, Medea je 2016. predstavio i svoju obnovljenu robnu marku Medea, liniju jednostavnijih vina, namijenjenih za opušteno pijuckanje, ali i za uživanje u zahtjevnijim prilikama. Radi se o šest vina iz berbe 2015 – malvazija, chardonnay, rosé, cabernet sauvignon, merlot i teran. Domaćini kažu da osim za svakodnevno uživanje, ta linija može biti i zanimljiv uvod u svijet kompleksnijih vina, za one koji se tek upoznaju s vinskim svijetom. Pri tome je važno napomenuti da su vina linije Medea iznimno povoljne cijene (do 40 kn).
-Cilj nam je približiti Istru i njezin teritorij svima koji žele uživati u vinu. Niže cijene postigli smo smanjenjem troškova u nekim segmentima, kao što je primjerice uporaba navojnog čepa. Ono na čemu nismo štedjeli jest kvaliteta – tvrdi Sandra Marček Cvitić, dok njezin kolega Marko Krstačić sa zadovoljstvom zaključuje:
– Mislim da smo u potpunosti opravdali velika ulaganja u naše projekte, posebno neophodna u slučaju vinograda koji se nalaze na samome moru. Uvjeren sam da se radi o investiciji koja je ujedno i stvaranje trajne vrijednosti, nečega što će u budućnosti promovirati ne samo nas, već i općinu Vodnjan i čitavu istarsku regiju.
Maslinovo ulje
Proizvođač vina Medea je, osim vina, poznat i po vrlo kvalitetnim maslinovim uljima. Ona su već odavna poznata u južnoj Istri, a od prije nekoliko godina i u čitavoj Hrvatskoj. Ulja se proizvode u vlastitoj, staroj uljari u Vodnjanu, jednoj od najstarijih u Istri (1902), danas opremljenoj najnovijom tehnologijom.
– Ulja se rade od plodova iz vlastitih nasada u Barbarigi i Fažani, i to od sorata leccino, leccione, pendolino, istarska bjelica, buža, kao i nešto rosulje, crnice, acolane, picholinea… Radimo pet monosortnih ulja marke Salvela – Leccino, Leccione, Pendolino, Istarska bjelica i Buža, u malim serijama od oko 2.000 bočica po sorti, kao i jednu kupažu – Aurum, mješavinu s kojom smo osvojili sve moguće nagrade u nas, a neke i u inozemstvu. Naša su ulja posebna iz više razloga. Prvo, lokalitet u staroj Barbarigi, na razini mora i dobro zaštićen od prirodnih nepogoda, poznat je kao idealan za proizvodnju maslina već dvije tisuće godina. Tamo su se u rimsko doba uzgajale masline i radilo ulje koje je odlazilo na rimski dvor i širom carstva, i to u amforama prevoženim brodovima iz Fažane. Drugo, imamo vlastite vrhunske maslinike, a vrlo rano brane plodove prerađujemo u vlastitoj uljari, dakle u vlastitim uvjetima, pa možemo proizvesti točno onakva ulja kakva želimo, kao i raditi njihovu selekciju. U takvim se uvjetima teško može pogriješiti. Ovisimo jedino o prirodi, koja je ipak najvažniji čimbenik – pojasnio nam je Marko Krstačić.
Vina za dobar zalogaj
Budući je premium linija vina prvenstveno usmjerena na ugostiteljstvo, u Medei osobitu pozornost polažu na primjerenost vina uz hranu, pa tako načelno nastoje da vina ne budu prejaka te takva da mogu pratiti različita jela.
– Naše linije Medea i premium robne marke značajno se razlikuju po stilu, pa im je različita i uloga u sljubljivanju s hranom. Medea je obitelj od šest vina, u kojoj je svako vino napravljeno tako da ne bude ekstremno, već sortno, svježe, mlado, ugodno i pitko, odnosno takvo da lakše prati širu paletu hrane i okusa. Restoran koji ima program Medea lako će različitim vinima popratiti svoj jelovnik – od hladnih predjela, sirovih namirnica, tjestenina, ribe, mesa… Opet, za složenije kulinarske kreacije, primjerenija su naša kompleksnija vina. Montiron je rađen za škampe, jastoga ili plavu ribu pripremljene na roštilju, dakle fina jela, ali malo snažnijeg okusa, koje vino neće pokriti, dok je Punta Greca, kao odležano, moćno i strukturirano vino, namijenjeno pariranju jakim okusima – odrescima, jelima od divljači i slično. Zanimljivo je da čak trpi i deserte od čokolade – objašnjava Krstačić.
Tekst: Velimir Cindrić
