Čovjek za kojega slobodno možemo reći da je ključna figura hrvatske modne scene i koji je svojim Cro-à-Porterom duboko izmijenio svijet domaće modne industrije, progovorio je o modnom svijetu, ali i današnjem društvu općenito, onome što ga pokreće i osobi koja ga inspirira
Imao je tek 17 godina kada je odradio prvu produkciju modnog događaja u rodnoj Koprivnici. Put ga je potom odveo u Italiju gdje je radio kao model i kao asistent na produkcijama u Milanu, a kad se 2002. vratio u Hrvatsku, Viktor Drago imao je jasno zacrtan cilj – stvoriti hrvatsku modnu scenu. Godinu dana kasnije i naša je zemlja napokon imala respektabilan modni događaj, Cro-à-Porter, koji je kroz desetljeće i pol svoga postojanja snažno utjecao na hrvatski dizajn, modnu industriju, ali i na društvenu scenu. Nevjerojatne kreativne energije, ali i istančane estetike, Viktor je radio i kao modni fotograf, urednik, stilist, kolumnist, modni producent i umjetnički direktor na nizu projekata, uvijek beskompromisno štiteći visoke standarde, a već neko vrijeme, vodeći se jednakim kriterijem, uspješno se bavi i uređenjem raznih prostora. Nevjerojatno zgodan i u svojim srednjim četrdesetima, isklesanog tijela i crtama lica modela, prijateljuje sa svjetskim zvijezdama poput Heidi Klum i Rickyja Martina koji ga zna posjećivati u Zagrebu. Viktor Drago ipak ne pada na glamur – prava životinja i ekološka pitanja ono su za što se gorljivo zalaže, a o društvu i svijetu oko sebe, uvjerit ćete se, duboko promišlja.
Vaša modna profesionalna biografija prebogata je – bili ste model, modni urednik, dizajnirali ste, modni ste producent, stilist, fotograf i umjetnički direktor, no ipak se uz vaše ime prvo veže Cro-à-Porter koji se već nekoliko sezona ne održava. Nedostaje li vam sva ta akcija, adrenalin, uzbuđenje koje ste godinama proživljavali organizirajući ovaj modni projekt?
– U stvari sam prvo bio plesač, s dosta aktivnim sudjelovanjem na suvremenoj plesnoj sceni, tek nakon toga model i dosta drugih stvari paralelno. Ali sve su te stvari uvijek na neki način povezane, spadaju u domenu vizualnog, estetike, a po prirodi sam praktičan, volim rad i volim testirati svoje mogućnosti, te se izraziti na više polja, bez pretenzija da to nazivam umjetnošću. Vještina je ono što me u stvari zanima, ona je početak svake kreacije. Cro-à-Porter sam stvorio i zaustavio svojom odlukom, ne zato jer sam morao. A akcije, adrenalina i uzbuđenja imam i sada napretek. Samo ne prezentiram svoj rad pred publikom, koja i onako ne razumije ništa, niti medijima koji najčešće tumače stvari na način na koji njima odgovara. Dakle, ne – ne fali mi tog osjećaja.
Cro-à-Porter ste pokrenuli kako biste kreirali hrvatsku modnu scenu i to vam je i uspjelo. Sjećate li se u kakvom je stanju bila hrvatska moda kada ste započeli taj svoj projekt?
-Naravno da se sjećam – hrvatske mode zapravo nije ni bilo. Drugim riječima, bila je dosta blizu stanja u koje će uskoro opet ući. Svi su sve, a nitko nije ništa – fenomen današnjeg doba. Moja inspiracija tada je bila kreiranje vrijednosti koja se sustavnim razvojem mora pretvoriti u tržišni potencijal. Kreiranje profesije. Nažalost, putem sam shvatio da je Hrvatska zemlja amatera, da su ovdje ego i jal veći pokretač, ali i ono što drži društvo na dnu. Ne želim zvučati razočarano jer nisam. Samo analitički postavljam stvari. Nažalost, ne mislim da je moja vizija uspjela do kraja. Uspio je projekt kroz aspekte koji se izvana gledano čine zadovoljavajućim, ali modna scena danas nije profesionalna, nema zadovoljavajući, profesionalni sustav, štoviše, nije se daleko makla od evenata i medijskog praćenja. Ostalo je tek preživljavanje.
Kada pogledate unatrag do 2003. i prvog Cro-à-Portera, na što ste najponosniji?
-Iskreno, ne sjećam se više. A i ne bavim se previše prošlošću. Ne želim biti zarobljen u prošlom vremenu. Najbolje stvari tek će se dogoditi.
Koju biste dali ocjenu današnjoj hrvatskoj modi i koja biste naša dizajnerska imena izdvojili kao uspješne primjere?
-S obzirom na to da znam sve protagoniste, mogu slobodno reći da današnja scena egzistira na laži, obmanama, medijskim stupcima ispunjenim PR-om koji akteri sami sastavljaju o sebi, na djeci koja za sebi misle da su brend, a sastavljaju kraj s krajem, na puno buke, a malo realizacije. Riječi su postale besmislene, sve je spektakl, a nije; sve su žene postale stilske ikone, svi eventi su eventi godine. Nitko ne voli istinu… Naravno, iznimno poštujem neka imena koja su uspjela svoj proizvod i potpis plasirati i izvan Hrvatske – XD, Zigman, Boudoir, Matija Vuica… S nekima još uvijek i aktivno surađujem.
Tekst: Marijana Filipović Grčić
Ostatak intervjua potražite u tiskanom izdanju!
