Odvjetnica i stručnjak za intelektualno vlasništvo Vanja Kovačević, Hrvatsku je zamijenila Azijom, i onda u Bangkoku, igrom slučaja, upoznala ženu koja joj je promijenila život i otvorila nove putove…
Vanja Kovačević stručnjak je za intelektualno vlasništvo i životni trener; profesija je to poznatija pod nazivom life coach. Iz Hrvatske, gdje je radila kao odvjetnica i voditeljica odjela za intelektualno vlasništvo u jednom od renomiranih zagrebačkih odvjetničkih društava, preselila se u Aziju gdje je osnovala, a potom i vodila odvjetničke urede za intelektualno vlasništvo u Vijetnamu i Tajlandu te tako nastavila karijeru u ulozi direktorice za jugoistočnu Aziju u jednom od vodećih azijskih IP (intellectual property) društava. Strastvena prema ljudima i životu, slijedila je i svoju misiju – podršku ljudima koji žele nadići svoje unutarnje granice te živjeti i stvarati punim plućima. Njezina je misija postala pozivom kada je igrom slučaja u Bangkoku upoznala life coacha svjetskog ranga, Amerikanku dr. Chérie Carter-Scott.
Vanja je većinu vremena na putu, između zemalja i kontinenata, kako profesionalno, tako i privatno. Upitali smo je na početku što joj predstavlja izazov u njezinoj profesiji IP stručnjaka:
– Posao u Aziji pokazao se znatno drugačijim nego u Europi. Ne samo zato što je azijsko tržište drugačije, zloglasno po krivotvorinama, pa je sama srž mog posla ponešto drugačija, već se i moja uloga potpuno promijenila.
Praktično preko noći pretvorila sam se od IP odvjetnika u osobu koja osniva odvjetničke urede u raznim, kulturološki potpuno drugačijim jurisdikcijama jugoistočne Azije, vodi ih i koordinira, istovremeno učeći o tim zemljama, njihovim ljudima i kulturama, a i kako uopće osnovati tamo bilo što… Postala sam analitičar tržišta, osnivač, voditelj ljudskih resursa i strani pravni savjetnik, sve u jednoj osobi. Također sam trebala voditi brigu i o svom osobnom životu, dok me je društvo za koje radim slalo u različite zemlje – prvo kao izviđača, a onda i osnivača kako bih uspostavila i organizirala njihove IP podružnice i samostalno razvijala tržište. Odjednom sam shvatila da nemam pojma kako uopće započeti s društvenim životom u stranoj zemlji u koju sam došla sama, a lokalno stanovništvo nije pretjerano otvoreno za sklapanje dubljih prijateljstava sa strancima. Dobro se sjeća početka 2015. godine kada je živjela u Vijetnamu, u Ho-Ši-Minu, gdje se je preselila nakon nekoliko mjeseci života u Kambodži.
– U jednom sam trenutku shvatila da sam toliko uronila u posao i cijelo uzbuđenje zbog osnivanja nove firme, zapošljavanja ljudi i učenja vijetnamskih propisa o intelektualnom vlasništvu, da sam potpuno „zaboravila“ na društveni život i svoje vlastite potrebe. Morala sam početi ispočetka – ulagati svjesne napore u ostvarivanje društvenih kontakata i stvaranje prijateljstava. Kad sam se kasnije iste godine preselila u Bangkok, cijela je priča počela ispočetka. Međutim, moje novostečeno iskustvo je učinilo sve puno lakšim, pogotovo što sam se u Bangkoku osjećala kao kod kuće, odmah sam imala jak osjećaj pripadnosti „gradu anđela“… Moglo bi se reći da sam ubrzo postala veteran! – smije se.
Selidba iz Europe u Aziju nije bila laka odluka. Otkriva zašto se uopće preselila na drugi kontinent:
– Na neki način bila sam zasićena svojim dotadašnjim načinom života i trebao mi je novi izazov. Kada mi je odvjetničko društvo za zaštitu intelektualnog vlasništva iz Pekinga ponudilo da im pomognem osnovati i razviti urede u jugoistočnoj Aziji, nisam puno razmišljala i objeručke sam prihvatila ponudu. Moja obitelj i mnogi moji prijatelji mislili su da sam izgubila zdrav razum – napuštam siguran i stabilan život u Europi, selim se na drugi kontinent, k tome još u Kambodžu, a pritom ne idem u već utemeljenu tvrtku, nego je sama stvaram… Sada, kada gledam unatrag, vidim da doista nisam shvaćala u što sam se tada upustila – govori uz smiješak, pa nastavlja:
– Jednostavno sam slijedila svoje unutarnje vodstvo i poziv životne avanture za koju sam osjećala da mi treba. Ovakve prilike ne dolaze često u životu. Naravno, ispred mene je bilo puno nepoznanica, ali nisam previše mislila o tome što će biti sljedeće i nisam se osvrtala. Bio je to moj novi početak. Od tada se puno toga dogodilo. Život u Aziji i potpuno uranjanje u nove kulture u svakodnevnom životu, promijenilo me u cijelosti. Svaki je dan bio novi izazov – od susreta s kambodžanskim dužnosnicima, do odlaska u supermarket u Vijetnamu gdje sam doslovno morala učiti o povrću i voću za koje prije nisam znala niti sam imala pojma kako bih ga pripremala. Sve je bilo novo i uzbudljivo, svaki dan ispunjen. U suštini, dok istražuješ svoj novi stil života, ostavljaš puno toga naučenog i stare navike iza sebe, dopuštaš novim stvarima da te iznenade i oplemene te se mijenjaš u velikoj mjeri, razvijaš nove ukuse, postavljaš nove granice… Azija me učinila fleksibilnijom, tolerantnijom.
World IP Review, strukovna međunarodna publikacija, 2016. uvrstila je Vanju Kovačević u svoj WIPR Leaders Directory, u popis vodećih IP stručnjaka u svijetu. Iste godine je također dobila priznanje kao jedan od vodećih svjetskih stručnjaka za intelektualno vlasništvo u Aziji u publikaciji World Trademark Reporter (WTR 1000).
– Što reći nego da je činjenica da je profesionalni trud tima koji sam osnovala vrlo brzo prepoznat u međunarodnim razmjerima veliko priznanje za mene.
Vanja je, u skladu s poslom, često na putu. Kaže da su putovanja njezina strast i čini joj se da su joj postala način života… Dok putuje, oduševljeno uči o različitim zemljama, kulturama i ljudima.
– Volim istraživati kako lokalno stanovništvo živi, jesti street food, razgovarati s mještanima, odlaziti na tržnice i trgovine s namirnicama kako bih se upoznala s lokalnim proizvodima i lokalnim načinom života. Iako većinom putujem zrakoplovom, moj novootkriveni interes je putovati kopnom i vidjeti što je više moguće. Ponekad je to prilično zamorno, jer posebno u jugoistočnoj Aziji ceste nisu tako dobre i putuje se sporo…
Ako mi se ukaže prilika, željela bih napraviti jedno dugačko, polagano putovanje kroz Aziju. Svojedobno sam to napravila u SAD-u; posebno se sjećam putovanja jugozapadom SAD-a – kroz Arizonu, Utah, Colorado i Novi Meksiko, kampirajući po nevjerojatno lijepoj prirodi, a i dijelom slijedeći trag predaka Pueblo indijanaca u ostacima njihovih naselja u Mesa Verde i Chaco kanjonu, sve do neobičnog Santa Fe i Zuni teritorija. Jedno od dražih putovanja mi je i obilazak američke vinske regije kada sam s prijateljicom krenula iz San Francisca… Provele smo nekoliko dana u okrugu Sonoma i Napa Valley baveći se uglavnom američkom vinskom kulturom i degustacijama, a završili u Renou i Black Rock Cityu na Burning Manu.
U Bangkoku je igrom slučaja upoznala ženu koja joj je promijenila život i otvorila nove putove…
Tekst: Lidia Janjić Vuković
Fotografije: Andrija Zelmanović & Tomislav Marić
Ostatak teksta potražite u tiskanom izdanju!
