Užitci vrhunskog espressa

 

U nas se, znamo to dobro, espresso ne ispija talijanski na brzinu, već bečki – satima. A zahtjevi za aromom i vrhunskim okusom isprepliću se s razgovorima u društvu, listanjem novina i promatranjem ljudi

Kava, čokolada i muškarci samo su neke od stvari koje su bolje što su bogatije – zaključila je svojedobno jedna pragmatična misliteljica. Ako o kavi i niste razmišljali na taj način, zamislite da rano ujutro sjedite u nekoj talijanskoj kavani i promatrate ljude koji, prije odlaska na posao, ulaze u svoj omiljeni lokal da bi ispili obligatni jutarnji espresso. Muškarci u poslovnim odijelima, elegantne žene, sami ili u društvu okupljaju se uglavnom oko šanka bara. Naime, Talijani espresso tradicionalno vole popiti s nogu, u najviše dva-tri gutljaja, čime je ritual završen i svatko, s neodoljivo omamljujućim okusom u ustima, odlazi dalje za svojim poslom.

Hrvatskome namjerniku, naviknutome na nešto sasvim drugo, ta će se navada vjerojatno učiniti neobičnom, usprkos dobrome poznavanju espressa. Naime, već sam pogled u naše kavane i kafiće, odnosno na njihove prepune terase (doduše, u predpandemijsko ili doba zatišja divljanja koronavirusa) upućuje na neobičnu činjenicu da je kultura espressa u Hrvatskoj svojevrstan amalgam talijanskog okusa i rituala bečke kavane, utjecaja koji i određuju suvremenu domaću kavansku scenu. U nas se, znamo to dobro, espresso ne ispija talijanski na brzinu, već bečki – satima, a zahtjevi za aromom i vrhunskim okusom isprepliću se s razgovorima u društvu, listanjem novina i promatranjem ljudi. Bilo kako bilo, Italija je zemlja koja je kavi otvorila vrata u Europu. Po uspostavi trgovačkih puteva s arapskim zemljama, početkom 17. stoljeća, talijanski su trgovci kavom opskrbljivali čitav stari kontinent, na kojemu je potreba za ovim egzotičnim artiklom, koji su Arapi nazivali qahwah, neprestance rasla.

Tragom suvremenih trgovačkih puteva moramo svratiti u svima nam dobro poznati Trst. Taj grad na sjevernome dijelu Jadranskoga mora danas je luka u koju brodovima stižu najveće količine kave, namijenjene talijanskom i europskom tržištu. Tu se, uz Napulj, nalaze najvažniji talijanski uvoznici kave i to ne slučajno, jer su na lako dostupnome sjevernom dijelu Italije smješteni gotovo svi važniji veliki prerađivači kave. Ujedno, Trst je, osobito tijekom 70-ih, bio i važan vježbovni poligon brojnih hrvatskih šoping turista u edukaciji kulture espressa, čemu imamo zahvaliti današnje visoke standarde priprave i posluživanja ovoga napitka u hrvatskim lokalima, a zahvaljujući i kućnim espresso aparatima i u našim domovima. Umijeće spravljanja autentičnoga espressa započinje odabirom mješavine kave i prženjem. Ovi postupci su, u pravilu, tajne pojedinih, kako manjih, tako i većih proizvođača, ali u svakom slučaju, moraju osigurati da tamno pržena zrna kave zadrže zaštitni sloj prirodnih ulja. Premda stupnjevi prženja mogu biti različiti, kava namijenjena espressu prži se na nešto višoj temperaturi. Zahvaljujući tome, espresso odlikuje takozvani gusto forte, dakako uz uvjet da se poštuju i sva ostala pravila, čime se osigurava zadržavanje prijeko potrebne arome.

Čitav postupak spravljanja espressa počiva i na tehničkoj opremi – espresso aparatu. Današnji kafići opremljeni su parom nabijenim aparatima koji tu paru provode kroz kavom napunjene cjediljke te pune minijaturne šalice crnom mirisavom tekućinom. No, onima kojima se sviđa zadovoljstvo koje donosi vlastoručno pripremanje espressa, suvremena tehnologija omogućuje i to, zahvaljujući nabavci neke vrste kućnog espresso aparata – poluautomatskog, potpuno automatskog, prijenosnog ili takozvanog „pod“ aparata, od kojih su potonji najpraktičniji. Kada u talijanskome baru naručite kavu bit ćete posluženi kratkim espressom, ali baristu možete dati i dodatnu uputu.

Tekst: Edo Franić
Fotografije: UNSPLASH

Ostatak teksta potražite u tiskanom izdanju…

Ostavi komentar