Tri junaka i jedna seksipilna dama

Nakon što smo se u prošlom broju pozabavili Zagorom, Komandantom Markom, Tex Willerom i Velikim Blekom, vrijeme je da odemo u drugu fazu evolucije svakog ljubitelja stripa u našim krajevima iz sedamdesetih i osamdesetih: s vama su Mandrak, Fantom, Rip Kirby i Modesty Blaise!

Smiriti me nećeš ni tim sjajnim dijamantom, jer prijatelji moji jesu Betmen, Mandrak, Fantom. Pjevala je tako vjerojatno najoriginalnija grupa ex-jugoslavenskog novog vala “Disciplina kičme” davne 1989. Tekst je sasvim jasan bio ponajprije onima koji su odrasli na strip junacima čijim se prijateljstvom hvalio Zeleni zub, alter-ego vođe benda Dušana Kojića Koje, superjunak koji se borio protiv najvećih neprijatelja popularne kulture — narodnjaka, kino-operatera koji prekidaju filmske hitove, kontrolora u javnom prijevozu…

Nakon što smo se u prošlom broju ovog časopisa pozabavili Zagorom, Komandantom Markom, Tex Willerom i Velikim Blekom, vrijeme je da odemo u drugu fazu evolucije svakog ljubitelja stripa u našim krajevima iz sedamdesetih i osamdesetih. Premda je globalno sigurno najpoznatiji od trojke iz prve rečenice, nećemo se baviti Batmanom. Publika koja je bila dovoljno stasala da preraste talijanske stripove s Divljeg zapada, a još uvijek nije otkrila artističke senzacije belgijsko-francuske škole, zakon su bili likovi poput Mandraka, Fantoma, Rip Kirbyja ili Modesty Blaise. A vidjet ćete, da nije bilo prve dvojice, ne bi bilo ni Batmana…

Kad je Lee Falk pradavne 1934. kao scenarist stvorio MANDRAKA (izvorno Mandrake the Magician), bio je to po mnogočemu prvi kostimirani superjunak, ako ćemo, naravno, njegov frak, cilindar i plašt tretirati kao kostim. Nije to bio jedini presedan na koji se odvažila izdavačka kuća King Features Syndicate. Već u prvoj epizodi – “Kobra” – pojavio se Lotar, vjerni Mandrakov suputnik, najjači čovjek na svijetu i afrički princ, ali, za fenomenologe jednako važno, prvi ozbiljni crni lik u američkom stripu.

U drugoj epizodi stigla je i Narda, Mandrakova vječna cura, princeza čudesne ljepote i atletskih sposobnosti, jednako uspješna u obračunima kao njezin dragi. U društvu je, uz još nekoliko likova, i kuhar Hojo kojem su kulinarske sposobnosti samo paravan, jer je zapravo šef međunarodne antikriminalne organizacije. Tko je Mandrak i koja je njegova super moć? Obrazovan u tajnovitom Collegium Magikos u mitskom Shangri-La na Himalajama, školi koju je vodio njegov otac Theron, Mandrakova glavna sposobnost jest da hipnotičkim pokretom stvori iluziju u suparnikovom umu. Na taj način bori se i protiv sila zla, ali kako svi moraju plaćati račune tako i Mandrak zarađuje za život nastupajući kao najbolji mađioničar na svijetu. Zato i može sebi priuštiti dom poput dvorca Xanadua. No, unatoč vještini s trikovima, mnogo je istinske magije u onome što radi. Otud i dio privlačnosti: znaš da je nemoguće raditi ono što radi, ali ti je gušt čekati koju će sljedeću ludost izvesti, odnosno natjerati suparnika da vjeruje u ono što mu je Mandrak hipnotički nametnuo pokretom ruke.

Ideja, koncept i scenarij Leeja Falka svakako su ono što je od Mandraka učinilo zvijezdu, ali veliki doprinos dali su i crtači – prvo Phil Davis, a potom Fred Fredericks koji je kasnije preuzeo i scenaristički posao. Mandrak likom podsjeća na Falka, ali još više na u to vrijeme popularnog mađioničara Leona Giglia, koji je nastupao pod umjetničkim imenom Leon Mandrake, i to u fraku s cilindrom. Mandrak je po mnogočemu bio prekretnički strip. Pojavio se četiri godine prije Supermana, i označio je prijelaz od starinskih pustolovnih stripova prema svijetu superjunaka. No, što je u Mandraku (i ostalima) bilo toliko privlačno nama koji smo ga čitali pedesetak godina kasnije Naravno da nismo tada razmišljali o dimenzijama poput rasne integracije, važnije je bilo kako će izaći na kraj s cijelim nizom nekih od najživopisnijih negativaca u povijesti stripa s rasponom od gangstera, preko ludih znanstvenika, do izvanzemaljaca i bića iz drugih dimenzija u najegzotičnijim dijelovima svijeta. A izlazio je lako, doslovno kao da su odneseni pokretom ruke.

Piše: Ivica Profaca

Ostatak teksta potražite u tiskanom izdanju!

Ostavi komentar