Onog trenutka kada zatomite znatiželjno i zaigrano dijete u sebi, započinje duhovno starenje. Tijelo možda i ranije pokazuje znakove umora, ali duh ga mora pobijediti. Izjavila je to nedavno naša najpoznatija modna agentica Tihana Harapin Zalepugin, osoba čiji životni elan, vedrina i izuzetno mladolik izgled ne daju ni po čemu naslutiti da je ušla u sedamdesetu godinu života. I dalje neumorno radi i vodi svoju agenciju Talia Model, koju je osnovala prije više od dvadeset godina i koja je u međuvremenu postala uzor visokog profesionalizma i kvalitete, a lansirala je i neke od najuspješnijih hrvatskih misica, poput Vanje Rupene, Branke Bebić – Krstulović, Anice Kovač, Anđe Marić, Lejle Filipović i mnogih drugih.
Svoju karijeru u svijetu mode i sama je započela kao manekenka, čime se intenzivno bavila pet-šest godina, nakon čega je za nju uslijedio vrlo raznolik i dinamičan profesionalni put tijekom kojeg je desetak godina radila kao organizatorica koncerata i turneja naših glazbenih zvijezda, vodila PR za Zagrebačku filharmoniju te pet godina provela u Direkciji Miss Hrvatske, baš u vrijeme zlatnog doba izbora za Miss. Iako rođena Varaždinka, 1969. se preselila u Zagreb kako bi završila studij ekonomije i tu je ostala živjeti sve do današnjih dana. Ipak, govoreći o gradovima koji ju ispunjavaju, s velikim žarom spomenut će New York u koji već godinama običava odlaziti sama i puniti baterije švrljanjem po njegovim ulicama.
„Prvi tjedan svake nove godine provodila sam u New Yorku, uživajući u njegovoj energiji, mjuziklima i šopingu. To je jedini grad na svijetu u koji volim otići potpuno sama i vratiti se prepuna dojmova. I, naravno, praznog novčanika. Ali što se može! Zahvalna sam svom mužu što mi nikad za to nije prigovorio i što tolerira taj moj hir. Nažalost, korona me sad zaustavlja…, otkrila nam je.
Vlasnica ste i osnivačica agencije Talia Model koja je jedna od vodećih hrvatskih modnih agencija u posljednjih dvadeset godina. Što je čini toliko posebnom i uspješnom i kako danas gledate na cijelo to razdoblje?
– Agencija Talia Model sazdana je na mom iskustvu iz modelinga, organizacije i menadžmenta, pa je s tako dobrim temeljima te uloženom silnom ljubavi morala uspjeti i opstati toliko dugo. Nikada nikome nisam podilazila niti se moja naklonost ikad mogla “kupiti”. Nemam milosti pri odabiru djevojaka s kojima ću surađivati – ili je djevojka stvorena za pistu odnosno kameru ili jednostavno nije. Ne pristajem na kompromise bez obzira o kome se radilo. Članarinu ili školarinu nikad nisam naplaćivala jer učim isključivo one u kojima vidim talent, a taj mi princip rada uvelike olakšava izbor. Događale su se, doduše, situacije koje bi se urotile protiv moje odluke da nekoga naučim ono što sam naumila, ali to je dio rizika ovog posla koji podrazumijeva rad s ljudima. Posebno s mladim osobama, koje uglavnom ni same još ne znaju što žele i zašto nešto žele. No, kada se osvrnem, zadovoljna sam načinom na koji sam stupila na modnu scenu i time što na njoj još uvijek uspješno djelujem.
Vješti ste u prepoznavanju talenata o čemu svjedoče brojni uspješni modeli koji su stasali upravo u vašoj agenciji. Osim fizičkog izgleda, koje osobine potencijalna manekenka nužno mora imati kako bi kod vas dobila „zeleno svjetlo“?
– U pravilu “zeleno svjetlo” dajem kompletu fizičkih i karakternih predispozicija koje osoba posjeduje, ali znaju se katkad pojaviti djevojke s vrlo dobrim licima koja nažalost ne prate potrebna visina ili konstrukcija tijela. No, imajući na umu znatne mogućnosti koje lice pruža modelu pred kamerom, bilo bi vrlo neposlovno u takvim slučajevima ne prihvatiti izazov. Kad se pak dogodi da se spoji izražajnost lica s visinom i skladnom građom, na pomolu je rađanje vrhunskog modela. Daljnji razvoj karijere ovisi o energiji kojom djevojka zrači, njezinoj ambiciji, samopouzdanju, izdržljivosti. Hoće li joj klijent zaista vjerovati, ovisi najviše o njoj samoj. Zatvorenost i stidljivost ne pomažu. Ostali otežavajući faktori znaju biti i okolina, roditelji, dečki… Borba se zbiva na mnogo frontova i sam izgled nikad nije dovoljan.
Jeste li se često susretali s ambicioznim roditeljima uvjerenima da je njihova kći predodređena za karijeru modela, a vi niste dijelili njihovo mišljenje?
– U prethodnom odgovoru započela sam temu roditelja. Naravno da ih ima nerealnih i preambicioznih, no ako procijenim da djevojka zaista ne zadovoljava ni moje ni tržišne kriterije, nema tu nikakvog kompromisa, tu sam rezolutna. Veći problem su mi situacije kada djevojka, primjerice, ima loš ten, a majka me uporno uvjerava da je to samo trenutno stanje. Kroz razgovor često dođemo do istine i priznanja da se dijete već dugo bori s prištićima, pa znaju poslušati moj savjet i otići kod liječnika, a ne kozmetičara. Jer nečista koža obično signalizira da neki organ u tijelu treba pomoć. Velik problem predstavljaju i očevi koji se znaju postaviti kao agenti. Često nemam snage uvjeravati ih da posao ipak vodim bolje od njih. Nekoliko sjajnih talenata sam izgubila jer nisam vidjela svrhu takve borbe.
Njegujete gotovo roditeljski odnos s djevojkama koje zastupate. Koliko vam je pri radu s njima pomoglo vlastito višegodišnje iskustvo u poslu modela i što im najčešće savjetujete?
– Modelima pristupam na nekoliko načina – kao profesor, prijatelj, majka i poslovni partner. Veseli me taj roditeljski odnos prema mladim osobama koje u meni vide ostvarenje svojih snova. Vlastito modeling iskustvo od velike mi je koristi jer lakše mogu prepoznati zamke neiskustva, straha, nepovjerenja prema sebi i drugima, treme na castingu ili snimanju. Uvjerila sam se da ih zaista znam naučiti kako pravilno nositi razne kreacije na pisti ili ih pokazati pred kamerom. Mnogo sam učila i od drugih, promatrala kako taj posao rade one koje su na vrhu i uvijek pokušavam naučeno prenijeti na svoje „modelice“. Zahvaljujući horoskopskoj djevici imam nepogrešiv osjećaj za detalje koje mnogi drugi ne primjećuju. Recimo, ne znaju prepoznati zašto je neki hod u suštini dobar, ali ipak nije onaj „hod koji osvaja“. Naučila sam djevojke da znaju razlikovati predstavljanje na nekom izboru ljepote od pokazivanja kreacija na modnoj pisti. Razlika između te dvije stvari je velika jer model ne prodaje sebe nego ono što je dizajner na njega stavio. U tome je bit uspješnog modela.
Imate li dojam da su mlade žene danas otvorenije i samopouzdanije u odnosu na one nekad?
– Općenito gledano, mislim da su današnji mladi otvoreniji i samopouzdaniji. Svijet se povezao i otvorio, mogućnosti putovanja su velike, a studiranje u stranim zemljama danas nije tabu tema nego realnost. Stoga se i modeling prilagodio novim uvjetima, pa odlazak u New York ili Tokio više ne predstavlja problem. Sjećam se da smo mi u ono vrijeme bile dosta vezane uz svoj grad i domovinu, nismo imali potrebnu dozu hrabrosti za život u Milanu ili Londonu. I sama sam svojedobno pobjegla od jedne takve prilike i nikad mi se više nije pružila „druga šansa“. Ne žalim, ali to je činjenica.
Tekst: Sonja Staničić
Fotografije: Violeta Juras
Interijer: Hrvatski glazbeni zavod (Zagreb, Gundulićeva 6)
Odjeća: Moda Ivana (Zagreb, Gundulićeva 3)
Ostatak teksta potražite u tiskanom izdanju!
