Mladi slikarski bračni par Damir Sobota i Ana Ratković Sobota čvrsto se drži svoje devize: ako čovjek radi s ljubavlju, rezultat će se sigurno vidjeti i prepoznati. Tako da nemaju bojazni za budućnost….
Radovi zagrebačkog umjetnika Damira Sobote (30) suvremena su umjetnost koja se oslanja na geometriju raznih boja i oblika, na povijest geometrijske apstrakcije u Hrvatskoj, čemu svjedoči i grad Zagreb koji je u šezdesetima bio na kulturnoj mapi svijeta. Sobota je studirao na Grafičkom odjelu Akademije likovne umjetnosti u Zagrebu, a diplomirao na radovima vezanima uz kinetičku umjetnost. Odmah smo upitali mladog umjetnika shvaća li geometriju kao apstrakciju ili kao interpretaciju stvarnosti, kao svojevrsno iščitavanje odnosa u harmoniji prirode?
– U svojim radovima geometriju shvaćam kao apstrakciju, radove radim bez skica pa mi je proces stvaranja slike jako bitan. Kroz odnos oblika i boja pokušavam cjelinu smjestiti u optičku ravnotežu. Još na trećoj godini studija odbacio sam figuraciju i krenuo u smjeru geometrijske apstrakcije, a što se diplomskog rada tiče, kinetička umjetnost se odlično naslanja na geometrijske oblike i pruža veliki raspon mogućnosti, igre odnosno eksperimenta koji je ključan za sam razvoj kinetičke umjetnosti.
O umjetničkom procesu u kojem nastaju njegovi radovi, Sobota kaže:
– To ovisi o radu kojeg radim; kako sam rekao, nemam skicu, imam ideju koju pokušavam izvesti, ali ta ideja nikad nije definirana do kraja. Sam proces slikanja otkriva nove mogućnosti, koje mi autori, želimo ili ne želimo prihvatiti… Najviše se vodim intuicijom.
Većina umjetnika teži definiciji svog jedinstvenog stila te biraju teme kojima se žele baviti u svojim projektima. O svom stilu će reći:
– Ne bih rekao da imam svoj jedinstven stil. Na području geometrijske apstrakcije bavim se raznim motivima kojima posvećujem manje ili više vremena. Trenutačno me zaokupljaju monokromne slike, dok sam nedavno radio vrlo šarolike motive. Inspiracija? Nalazim je u svakodnevnom životu. Prošle godine, Sobotino rješenje za rad šarene apstrakcije, mural pod nazivom „Kolaž na zidu”, izabran je među desetak radova prijavljenih na natječaj Hrvatskog društva likovnih umjetnika.
– U lipnju 2018. godine oslikao sam pročelje Osnovne škole Matka Laginje u Derenčinovoj ulici u Zagrebu. Zid za oslikavanje izabrao sam na preporuku prijatelja, a mogao sam birati pročelja zgrada uzduž Martićeve ulice. Drago mi što je to osnovna škola gdje su djeca svakodnevno gledala proces nastajanja murala, to ih je baš veselilo, a sve je bilo gotovo točno na zadnji dan škole prije ljetnih praznika. Arhitektura škole savršeno se spaja s motivom apstraktnih geometrijskih oblika. Dobio sam odlične kritike i vrlo sam zadovoljan s rezultatom. Ljudima se sviđa, premda je motiv apstraktan. Mislim da je zid oplemenio taj dio grada.
Sobotini radovi otišli su i u svijet. Tako su se neki prodali u New York i Miami putem međunarodne online galerije Saatchi Art… Pitamo ga gdje kolekcionari i publika mogu pronaći njegove umjetničke radove?
– Najlakše ih mogu vidjeti na mojoj web stranici i na Instagramu… Uglavnom, sve detalje i prodaju radova dogovaram putem e-maila. Volio bih u skoroj budućnosti imati svoj atelje na jedno dulje vrijeme, jer zadnjih godina selim se svakih nekoliko mjeseci, a to itekako utječe na kontinuitet mog rada. Sa sličnim problemom susreću se i moji kolege koji su kao i ja u potrazi za trajnim radnim prostorom, pa se čudimo kad vidimo prazne, neiskorištene gradske prostore do kojih je jako teško doći.
Od umjetnika koji ga mogu inspirirati prije svega navodi svoje bliže okruženje:
– Najzanimljiviji su mi moji kolege, inspiriraju me svojim radovima. Drugačije je kad gledam sve te umjetnike na internetu, a opet drugačije vidim radove svojih kolega koji žive sa mnom u istom gradu i s kojima se mogu sastati, družiti i izmijeniti iskustva.
Sobota u Hrvatskoj izlaže samostalno od 2011. godine. HDLU ga je 2017. izabrao za najboljeg mladog umjetnika. Prošle je godine izlagao u Japanu, u gradu Tokamachiju, i to zajedno zajedno sa suprugom, akademskom slikaricom Anom Ratković Sobota.
– Izložba u Japanu dogovarala se gotovo godinu dana, a puno nam je pomogao Sven Bjelan, naš kolega koji se zaposlio u Kulturnom centru u Tokamachiju i pozvao nas da tamo izlažemo. Tokamachi je inače grad koji jako voli Hrvatsku još od 2002. godine kada je naša nogometna reprezentacija tamo bila smještena za vrijeme svjetskog prvenstva u Japanu. Tokamachi voli i hrvatske umjetnike i mislim kako će u budućnosti biti puno sličnih suradnji.
Da se Japan nije dogodio sasvim slučajno, potvrđuje i Damirova supruga koja se u jednom razdoblju svoga stvaralaštva posvetila likovnom stilu odnosno tehnici Ukiyo-e, potaknuta radovima japanskog umjetnika i majstora drvoreza Hiroshigea iz19. stoljeća.
– Utagawa Hiroshige inspirirao je moj diplomski rad iz 2013. godine. Zaintrigirao me time što je izrađivao drvoreze nadahnute svojim dugogodišnjim putovanjima Japanom, svojevrsne putopise u slikama. Tema mog diplomskog rada bila je upravo posveta njemu.
Tekst: Lidia Janjić Vuković
Fotografije: Romeo Ibrišević (by Olympus)
Ostatak teksta potražite u tiskanom izdanju…
