Prije trideset godina škotski umjetnik Jack Vettriano naslikao je „Raspjevanog butlera“, ulje na platnu koje ga je lansiralo u slikarsku orbitu
Noge žene su bose, no ruke su joj prekrivene rukavicama do iznad lakata. Okreće se od pogleda promatrača, pokazujući lijepa leđa ogrnuta tankom crvenom haljinom za balove. Desni joj se kuk naginje prema partneru koji je odjeven u smoking i nosi elegantne cipele. Čini se da je ovaj dobro odjeveni par pobjegao s neke zabave ili je možda organizirao vlastitu u dvoje, jer plešu na plaži čiji se mokri pijesak lijepi za njezine nožne prste i rub njegovih hlača. Horizont je nizak, a nebo maglovito. Kako se ovo okruženje očito nalazi negdje u Britaniji, glamurozni dvojac nije sam: prisutna su i dva pratitelja – sobarica za nju i batler za njega, od kojih svaki zaštitno drži kišobran i prkosi prijetnji vremena.
Opis je to jedne konvencionalno anegdotske, ali ujedno i zagonetne slike, čiji je naslov – „The Singing Butler“ (Raspjevani batler) – jednako neobičan kao i njezino ozračje. To je ulje na platnu veličine 90×70 centimetara, koje je 1992. godine naslikao škotski umjetnik Jack Vettriano, 2004. prodano na aukciji u Sotheby’su za 744 800 funti, što je u to vrijeme bio rekord za bilo koju sliku škotskog autora i za bilo koju sliku koja je ikad prodana u Škotskoj. I ne samo to. U slučaju Vettriana radi se o umjetniku čiji su radovi u obliku otisaka, razglednica, notesa, kalendara, slagalica i sličnih stvari najprodavaniji u Britaniji, pa ga zato rado zovu i „narodskim slikarom“. No, ta ga pejorativna titula nimalo ne određuje jer postoje brojni ozbiljni kolekcionari Vettrianovih slika, među kojima su i slavne osobe kao što su glumac Jack Nicholson, tekstopisac mjuzikla Tim Rice, bivši svjetski prvak Formule 1 Jackie Stewart…
Sam Vettriano kaže da je sliku „The Singing Butler“ naslikao jednostavno zato što je neka žena primijetila da je on u ranoj fazi karijere „bio dobar u slikanju plaža“ i zato što „zaljubljeni obično odlaze na plažu“. Ako plaža na toj slici predstavlja neko stvarno mjesto, vjerojatno se radi o škrtoj obali Levena u Škotskoj koju je Vettriano posjećivao kao dječak. Sam autor kaže da je plesni par okružio slugama, kako bi sliku učinio što skladnijom. No, s vremenom se pokazalo da je Vettrianova najpopularnija slika zapravo nešto poput anomalije u njegovu opusu, koji ne vjeruje osobito u monogamnu romantiku i koji općenito ne rabi likove livrirane posluge. I u svom stvarnom životu i u svojoj umjetnosti, 70-godišnjeg Vettriana znatno više privlače mračnija raspoloženja i palete te teme i pojedinci erotičnije prirode. Spomenuti naslov „narodskog slikara“ nimalo ne smeta Vettrianu, jer je službeno njegov status znatno profiliraniji. Zapravo je ta titula čudna jer njegove slike, premda neke od njih bude nostalgiju za 30-im godinama, nisu nimalo kičaste niti popularnih tema. Dapače, one su često odraz njegovih fetiša, koje rado dijeli sa svijetom. Za svoje likove voli rabiti rasne, sladostrasne brinete u stilu Ave Gardner, dok plavuše, kako kaže, „imaju u sebi previše slatkoće“. Uši i vratove favorizira u odnosu na uobičajenu kombinaciju grudi-stražnjica, a gotovo je opsesivno fiksiran na usne i nokte lakirane sjajnom krvavo crvenom bojom, kao i trepavice jako obložene maskarom. Voli i visoke potpetice (zanimljivo je da je na jednoj aukciji licitirao za par koji je pripadao Marilyn Monroe), kao i podvezice i neke oblike steznika. Pogledajmo odakle sve to dolazi…
Jack Vettriano rođen je kao Jack Hoggan u Fifeu u Škotskoj 1951. Nakon napuštanja škole s 15 godina, krenuo je raditi s ocem u rudnik ugljena, ali vrlo je brzo taj posao zamijenio službeničkim. Slikanjem se počeo baviti s 22 godine, kad mu je djevojka za rođendan poklonila set akvarel boja. Slikarski zanat izučio je sam, kopirajući stare majstore, impresioniste, nadrealiste i više škotskih umjetnika („Sve što mi je došlo pod ruku“, reći će). Čak je kopirao i poze izravno iz knjige „Illustrator’s Figure Reference Manual“, odakle je preuzeo i onu za plesni par u „Raspjevanom batleru“. Vettrianovi klevetnici držali su to dokazom umjetničke prijevare (2005. dovelo je do optužujućih naslova u tabloidima). „Nije me briga! Još je Picasso rekao: Ostali umjetnici posuđuju – ja kradem“, uzvratio je jednostavno Vettriano. Godine 1987., kada je imao 36 godina, Jack je napustio svoju ženu Gail, ostavio posao i preselio se u Edinburgh gdje je uzeo majčino djevojačko prezime. Prijavio se na studij likovne umjetnosti na Sveučilištu u Edinburghu, ali je njegov portfelj odbijen.
Piše: Edo Franić
Ostatak teksta potražite u tiskanom izdanju!
