Posjetili smo Bergamo, jedan od manjih talijanskih gradova koji neosporno imaju potencijal postati kulisa nekog novog filmskog seta ili barem kulisa vašoj talijanskoj priči
Gotovo da nema dijela Italije koji nije turistički iznimno razvijen – od Venecije, Verone i Milana, preko Firence i ostatka Toskane, sve do Rima i Napulja, a ne treba tek tako preskočiti ni dva zamamna otoka – Siciliju i Sardiniju. Radi se o zemlji koja itekako dobro koristi svoj turistički potencijal. No, nisu samo veliki gradovi s važnim povijesnim i umjetničkim nasljeđem ono što privlači posjetitelje. Sve se više razvijaju i mali gradovi, mjesta i sela o kojima možda nije pisao Shakespeare ili se o njima nisu snimali filmovi, no koji neosporno imaju potencijal postati kulisa nekog novog filmskog seta ili barem kulisa vašoj talijanskoj priči. To su lokaliteti s posebnim šarmom, s pričama koje tek treba otkriti, skriveni dragulji koji nude predah od masovnog turizma koji karakterizira velike i razvikane gradove. Uostalom, posjetitelji sve češće i traže mjesta na kojima će im godišnji odmor uistinu biti odmor, ali uz uvjet da ipak nude i neki sadržaj. Jedno od takvih mjesta svakako je Bergamo, manji podalpski grad koji često služi tek kao usputna postaja do pedesetak kilometara udaljenog Milana. Razlog tome je njegov aerodrom Orio al Serio, jedan od najprometnijih u Italiji, s gotovo 13 milijuna putnika prošle godine (za usporedbu Zagreb, Split i Dubrovnik sve zajedno 2018. nisu skupili devet milijuna).
No, dok se o njegovom susjedu Milanu, poznatom i priznatom velegradu, modnom središtu, domu čuvene operne kuće La Scale i grandiozne katedrale Duomo govori i zna puno, Bergamo još uvijek pokušava izaći iz sjene aerodromskog grada. Više od zračne luke – moto je turističke zajednice u Bergamu koja se izrazito trudi upoznati posjetitelje sa svim ljepotama i okusima grada i njegove okolice koje ovaj grad čine itekako vrijednim turističke glavne postaje. Bergamo je glavni grad istoimene provincije, s populacijom od oko 120 tisuća stanovnika. Sastoji se od Donjeg grada (Citta Bassa) i Gornjeg grada (Citta Alta) kojeg okružuju venecijanske zidine izgrađene u šesnaestom stoljeću te okolnih brda, od kojih je Monte Bastia ono najveće. Donji grad arhitektonski je raznolik, užurban i sav je u znaku velikog talijanskog skladatelja Gaetana Donizzetija koji je u Bergamu i rođen i umro, a po kojemu ime nosi i najstarije kazalište u gradu iz osamnaestog stoljeća – Teatro Gaetano Donizzeti koje je za vrijeme našeg posjeta bilo u procesu rekonstrukcije. Prava pak čarolija i ljepota Bergama nalazi se na 350 metara nadmorske visine, na starom Gornjem gradu u kojem se nalazi i rodna kuća velikog skladatelja najpoznatijeg po operama „Ljubavni napitak“ i „Don Pasquale“.
Riječ je o naselju koje kao da je svijet za sebe – sa svojim uskim uličicama, malim trgovinama, kafićima, restoranima te srednjovjekovnom i renesansnom arhitekturom koja oduzima dah, stvoren je za laganu, opuštajuću šetnju. Gornji grad nije površinom velik, no u njemu ima mnogo toga što se isplati vidjeti. Čak i ako tek tako, bez plana, šećete gradom, naići ćete na pregršt zanimljivosti i puno ljepote kakvu može skrivati jedan mali grad sagrađen na brdu, daleko od užurbanosti i buke suvremenog svijeta. No, nemojte se zavarati – ljudi, pogotovo turista, nema malo, pogotovo s dolaskom toplijeg vremena. Glavni trg i srce Gornjeg grada prekrasna je Piazza Vecchia koja je svoj današnji oblik dobila u petnaestom stoljeću. S jedne strane pruža se pogled na grandioznu zgradu gradske knjižnice koja je ime dobila prema kardinalu Angelu Maiu, a s druge na Palazzo della Ragione, simbol srednjovjekovne komune sagrađen u 12 stoljeću.
U dvanaestom stoljeću sagrađena je i veličanstvena romanička crkva Santa Maria Maggiore čiju je unutrašnjost dizajnirao poznati umjetnik Lorenzo Lotta. Crkva se nalazi na Piazzi del Duomo, a sagradili su je stanovnici Bergama u čast Djevici Mariji, kako bi ih zaštitila od kuge koja se u to vrijeme širila Europom. Gornji grad sadrži i druge brojne manje trgove poput Piazzette di San Pancrazio na kojem se nalazi i mala fontana koju je u šesnaestome stoljeću dizajnirao Leonardo Isabello, sin mnogo poznatijeg Pietra Isabella, autora mnogih palača i crkvi u Bergamu. Iza fontane nalazi se i mala crkva San Pancrazio u koju slobodno možete zaviriti. Spominjemo baš ovaj trg jer se na njemu nalazi i terasa trattorie D’Ornella u kojoj, istina, nismo jeli, ali smo popili odličan espresso i to bez dodatne naplate usluge. Za one koji ne znaju, u Italiji se u velikom broju ugostiteljskih objekata dodatno naplaćuje usluga posluživanja. Bilo da ste u restoranu ili kafiću, sama činjenica da ste sjeli za stol i očekujete da vas netko posluži – ima svoju cijenu i to otprilike 3 i pol eura po osobi. Što se hrane i restorana tiče, mještani su suglasni: najbolji restorani nalaze se upravo na Gornjem gradu. Apsolutni specijalitet u Bergamu, jelo koje svakako u nekoj kombinaciji morate probati jest – palenta. U svakom restoranu nalazi se pregršt jela koje sadrže palentu, najčešće u kombinaciji s nekim mesom, primjerice mariniranom svinjetinom, zečetinom ili prepelicom.
Tekst: Izabela Laura
Fotografije: Visitbergamo
Ostatak teksta potražite u tiskanom izdanju!
