Šarm londonskih knjižara

 

Još ima mnogo onih koji tvrde da posjet stvarnoj knjižari i držanje knjige u ruci nikada neće izgubiti bitku s internetskim inačicama ili čitanjem s tableta. Imajući to na umu posjetili smo London, grad koji prednjači na polju šarmantnih knjižara

Knjižare su jedan od posljednjih dokaza da još ima ljudi koji razmišljaju – rekao je to jednom prigodom američki komičar Jerry Seinfeld. Mnogi bi se složili, pogotovo oni koji su odmah po otvaranju internetskih knjižara, poput Amazona, zastenjali da je napravljen veliki korak k odumiranju te vrste trgovina s dušom. I doista, izdavačka industrija neprestano, već godinama, predviđa „smrt knjižara“, ali se to proročanstvo ipak ne ispunjava do kraja. Naime, premda su u međuvremenu u svijetu propali mnogi veliki knjižarski lanci među njima i oni koji su potrajali čitavo stoljeće (a koji su pak prethodno uništili male knjižare), još ima mnogo onih koji tvrde da posjet stvarnoj knjižari i držanje knjige u ruci nikada neće izgubiti bitku s internetskim inačicama ili čitanjem s tableta. Premda u velegradovima još postoje velike knjižare poput Barnes & Noblea na njujorškome Manhattanu i Waterstonesa na londonskome Piccadillyju, i one su pretrpile velike udarce posljednjih dvanaestak godina. No, ono što nikako ne mogu zamijeniti internetske verzije jesu šarmantne knjižare poput Shakespeare & Company u Parizu ili nama bližemu Beču, odnosno neke specijalizirane poput Travel Bookshopa ili Books for Cooks, oba na londonskome Notting Hillu.

London prednjači na polju šarmantnih knjižara, a posebno se ističu Daunt Books u četvrti Marylebone, Libreria u Spittalfieldsu te Word on the Water – plutajuća knjižara na Regent’s Canalu. Daunt Books, danas mini lanac od šest knjižara razasutih širom Londona, koji je prije gotovo tri desetljeća osnovao James Daunt, uspijeva godišnje uknjižiti promet od čak 10 milijuna funti. Perjanica tog neovisnog mini carstva je prekrasna edvardijanska knjižara u četvrti Marylebone, originalno uređena 1910. za trgovca starim knjigama Francisa Edwardsa. U njezinome središtu nalazi se dugačka glavna dvorana s galerijom i prekrasnim zasvođenim prozorom. Tu su knjige složene prema državama, bez obzira na vrstu – beletristika, publicistika, vodiči…, što posjetitelju pruža zanimljivo, neukalupljeno razgledavanje i listanje.

Od samoga početka, Daunt Books je težište stavio na mnoštvo informacija o izloženim knjigama te znalačke prodavače, što je trgovini odmah priskrbilo mnoštvo odanih kupaca. Nekoliko godina poslije, knjižara se udvostručila proširivši se i na susjedni lokal. Sada je mogla svoju ponudu proširiti i na veći izbor dječjih knjiga, one s područja kulinarstva i umjetnosti. Do kraja 90-ih Daunt Books je otvorio još dvije knjižare u sjevernome Londonu – na Haverstock Hillu u Belsize Parku i South End Roadu u Hampsteadu. Kako su se danas već slavne platnene torbe s logotipom Dauntsa mogle sve češće viđati na ramenima prolaznika u Londonu, tako su 2000-ih nicale i nove adrese – u Holland Parku, na Fulham Roadu u četvrti Chelsea te konačno 2010. i šesta, na Cheapsideu.

Tajna Daunt knjižara počiva na jedinstvenosti. Svaka od njih ima svoj poseban identitet, a uređenje im je više kuratorsko negoli knjižničarsko, što znači da svojim izgledom privlače da u njima namjernik provede sat-dva te da su knjige, koje inače ne bi bile niti zamijećene, izložene tako da ih kupac prepozna kao zanimljive. Naime, prodaja knjiga zadire u područje bez šablona, ono koje se ne može naučiti te zahtijeva vidljivu strast trgovca. Dobre knjižare, naime, nikada ne mogu iznenaditi nenadani hitovi, jer ako su dobri u svome poslu, te će knjige prepoznati i prije negoli se pročuju.

Tekst: Edo Franić

Ostatak teksta potražite u tiskanom izdanju!

Ostavi komentar