Dizajnerica Dalia Katavić (49), kreativka je snažne osobnosti i istinska zaljubljenica u život, u pozitivnu energiju, razigranost, prirodu i sklad. To se i te kako prepoznaje u njezinom nakitu
Već i letimičan pogled na jedan od ovih nesvakidašnjih komada nakita trenutno će vas privući i zaokupiti pažnju. A kad ga malo bolje razgledate uvjerit ćete se kako se radi o nečemu zaista očaravajućem i posebnom. Bez obzira je li riječ o ogrlici, narukvici, brošu, naušnici ili prstenu, svaki model minijaturno je umjetničko djelo, unikat precizne i kvalitetne izrade načinjen isključivo od prirodnih materijala – srebra, bakra, mjedi, poludragog i dragog kamenja, komada drva. Ljepotu i originalnost ovog nakita prepoznale su i brojne osobe s domaće scene koje ga rado nose i promoviraju, a često su izlošci na raznim izložbama i sajmovima. Potpisuje ih dizajnerica Dalia Katavić (49), kreativka snažne osobnosti i istinska zaljubljenica u život, u pozitivnu energiju, razigranost, prirodu i sklad.
– Igram se! A ta mi igra dopušta da na površinu izbije moj najintimniji glas i ona iskonska spontanost koja nadilazi sva zadana pravila. Neki će moj produkt, eksperiment, otkriće… nazvati umjetnošću. A je li doista? Nisam opterećena time. Radim što volim i sretna sam. Život prihvaćam opušteno i poput djeteta razigrano i znatiželjno istražujem sve što me okružuje – govori nam na početku razgovora naša sugovornica.
Nadahnuće i inspiraciju ponajprije crpi u ljepotama prirode, u kojoj pronalazi i materijale za svoj rad.
– Moj odnos prema prirodi najbolje opisuje Tolstojeva rečenica: “Sreća – to je biti s prirodom, gledati je i s njom govoriti” – kaže nam, a to dodatno potvrđuje i njezina struka. Naime, doselivši iz rodnog Splita u Zagreb, diplomirala je na Agronomskom fakultetu.
– Osnovna škola u Kaštel Lukšiću koju sam pohađala imala je najljepši botanički vrt. Svi su učenici sudjelovali u njegovom održavanju i tu smo kroz igru i zabavu naučili štošta, no prije svega – kako poštivati gospođu Prirodu – prisjeća se.
Detalji iz prirode stoga su čest motiv njezinog nakita, a upravo ju je jedno svima znano drvo inspiriralo za prvi ozbiljniji komad koji je izradila prije mnogo godina.
– Bila je to ogrlica “Drvo masline” načinjena u bakru. Moje porijeklo, struka i moja unutrašnja emocija intuitivno su izabrali baš nju. Maslina budi moja sjećanja, emocije, sugestije, rasplamsava maštu i ushićuje dušu. Jača snagu poimanja lijepog, ugodnog i važnog. Duboki naklon ovom divnom stablu – govori zaneseno.
Govoreći o elementima koji je posebno fasciniraju, u prvom redu ističe poludrago kamenje kojeg maštovito kombinira u svojim komadima.
– Poludrago kamenje, ta mala remek-djela koja su stvarana milijunima godina, u meni oduvijek izazivaju strahopoštovanje, zahvalnost i svjesnost o snazi majke Prirode. U jednom trenutku u životu ono me toliko zaokupilo da sam ga godinama proučavala i mnogo čitala o njegovoj moći iscjeljivanja. I to, vjerujte, nije tek puki trend, već drevna praksa koja dobiva značaj i u modernom društvu: kamenje uistinu ima svoje djelovanje i svoju snagu. To možda zvuči nevjerojatno, ali je istinito – uvjerava nas.
Šarolike kolekcije Dalijinog nakita gotovo je nemoguće stilski odrediti ili svrstati u određeni okvir, s čime se i ona sama slaže:
– Ako bih ga već morala opisati riječima, rekla bih da je originalan, rabijatan, minimalistički, drugačiji, kolorističan, razigran, sjetan, veseo, sadržajan i – ostavljen osobnoj interpretaciji. U njega je pretočeno puno ljubavi, zahvalnosti i radosti. A inspiracija je posvuda – u prirodi, u ljudima, u emocijama, bojama, oblicima, mirisima.
Iako u mladosti nije formalno pohađala umjetničke tečajeve i škole, svoju je kreativnost oduvijek njegovala i razvijala, ponajprije zahvaljujući vedroj i kreativnoj majci, a kasnije i vlastitoj djeci.
– Naš dom bio je poput kreativne radionice. Izrađivali smo božićne čestitke, uskršnje čestitke, ljetne razglednice, ukrase za Valentinovo, Halloween, maškare, Dan očeva, Majčin dan, Dan svjetla – svaki dan nam je bio praznik! Nismo baš previše gledali televiziju… – prisjeća se.
Na prvi profesionalni korak u umjetničkom pravcunpotaknuo ju je suprug, naišavši u novinama na oglas za verificirani program za oblikovanje suvremenog nakita. S velikim ushitom prihvatila je izazov i zasjela ponovno u “školske klupe”, nakon čega je uslijedilo još mnogo učenja i nadogradnje. U Ljubljani je završila tečaj obrade gline, u Beogradu savladala tehnike obrade i nizanja dragog i poludragog kamenja, u Zagrebu radionice obrade metala i epoksi smole, a prošle godine pohađala je i Međunarodnu školu nakita u Sankt Peterburgu. Ipak, ističe kako za vještinu nije dovoljno savladati tehniku, potrebno je uz to mnogo truda i ljubavi.
– Kada je srce inspirirano, mozak radi, a ruke ga prate i rade još bolje. Koordinacija ove tri sile daje četvrti element – vještinu. Za njezino postizanje potrebni su strpljenje, ustrajnost i vrijeme.
Njezin se atelje nalazi u Križevcima, u sklopu obiteljske kuće u kojoj već desetljećima živi sa suprugom i troje djece.
– Čudesna je ta moja radionica, odiše dobrom energijom i vrlo je inspirativna. Nekada, dok su moji “patuljci” još bili mali, u toj je prostoriji bila kuhinja, pa me uz nju vežu i uspomene na divne recepte i osmijehe. Baš volim taj prostor. Kad sjednem i krenem raditi, ne dižem se dok nisam gotova. Potpuno izgubim pojam o vremenu – opisuje nam svoje mjesto za rad.
Piše: Sonja Staničić
Fotografije: Lukša Marotti & Zvonimir Ferina
Ostatak teksta potražite u tiskanom izdanju!
