Cristal se dobiva od grožđa koje dolazi isključivo s najfinijih starih čokota na Roedererovu posjedu u samom središtu pokrajine Champagne, što ga odmah izdvaja od većine velikih šampanjskih imena čije grožđe stiže iz različitih vinograda unutar regije
Hoćeš malo šampanjca? – pita Quentin Tarantino Tima Rotha. „Mm, na dužnosti sam, gospodine“. „Dužnost, pužnost, ‘ajde daj. Ovo je Cristal. Najbolje što netko proizvodi… Nisam volio šampanjac, sve dok nisam probao Cristal. A sad ga obožavam… To je j…. Cristal! Sve je ostalo pišalina… Kad piješ šampanjac, onda piješ šampanjac. A kad piješ Cristal, onda kažeš da piješ Cristal… Mi ne pijemo šampanjac, nego Cristal“. Tarantinova tirada o Cristalu zapravo je početna scena posljednjeg dijela antologijskog filma „Četiri sobe“, čije priče što se zbivaju u fikcijskome hotelu Mon Signor u Los Angelesu na Staru godinu, povezuje lik portira Teda (Tim Roth). U spomenutoj priči pod naslovom „Čovjek iz Hollywooda“, Quentin Tarantino, osim što režira, igra Chestera Rusha, napornog samodopadnog glumca koji u penthouse apartmanu slavi sa svojim društvom. To što je Cristal tu postavljen u ulogu snobovskog pića, dostupnog isključivo onima dubljega džepa, samo je odraz vremena u kojem je film nastao. Upravo te 1995. Cristal se odjednom počeo sve više pojavljivati u rap i hip-hop kulturi, status koji će zadržati sve do 2006. Naime, sredinom 90-ih, nekoliko je glazbenika u tekstovima svojih pjesama krenulo redovito spominjati Cristal, ali ga i uključivati u svoj imidž, odnosno životni stil naglo obogaćene glazbene zvijezde koja uživa u eksluzivnim blagodatima.
U reperskom svijetu, prolijevanje čitavih boca šampanjca po podu, dok se uz žestoki ritam skače uokolo nakićen s nekoliko kilograma zlatnog nakita, postalo je krajnji izraz pokazivanja bogatstva i uspjeha (iz istih razloga, Cristal su prihvatili i pripadnici japanske i ruske mafije). Tako su popularni izvođači kao što su 50 Cent, Raekwon, Biggie Smalls, A$AP Rocky, Puff Daddy, Big L, Hollywood Undeard, Young Lean i Jay-Z odjednom postali „manekeni“ Cristala, stare i profinjene europske robne marke, koju su nazivali nadimkom – „Crissy“. Danas pokojni reper Tupac Shakur čak je izmislio i koktel „Thug Passion“, mješavinu Alizé Gold Passiona (alkoholno piće na temelju konjaka aromatizirano sokom passion fruita i drugog egzotičnog voća) i Cristala. No, iako je ultra-ekskulzivni šampanjac, čija boca ima cijenu od 300 dolara, postao simbolom reperske kulture, njegovo podrijetlo znatno je starije, otmjenije i profinjenije. Naime, Cristal je nastao još 1876, prema narudžbi cara Aleksandra II. koju je uputio Roedereru, čuvenoj šampanjskoj kući iz francuskoga Reimsa. Taj se proizvođač bacio na osmišljavanje ekskluzivnog šampanjca, koji će, da bi se razlikovao od ostalih „običnih“ šampanjaca, puniti u prozirne kristalne Baccaratove boce ravnoga dna, sve da bi se udovoljilo visokim prohtjevima ruskoga dvora za koji se ekskluzivno proizvodio (prva berba Cristala dostupna širokom tržištu bila je tek ona 1945). Cristal se i danas puni u prozirne boce, ali su one proizvedene od običnoga stakla, a da bi njihov sadržaj zaštitio od štetnih ultravioletnih zraka, Roederer je nedugo po Drugom svjetskom ratu počeo boce umatati u narančasti celofan, otporan na štetne zrake, dajući šampanjcu tako izgled poklona.
Tekst: Edo Franić
Ostatak teksta potražite u tiskanom izdanju!
