Na spomen Švicarske, moja je prva asocijacija „Heidi“, jedna od najdražih mi knjiga iz djetinjstva. Uz nju se nižu slike prekrasnih planinskih krajolika, snijegom pokrivenih vrhova i zelenih proplanaka po kojima pasu krave i koze, od čijeg se mlijeka radi poznati švicarski sir. Uostalom, i Heidi je uživala u tom siru boraveći kod svoga djeda, visoko u švicarskim alpama. Priču o Heidi svi smo, više ili manje, doživjeli bajkovito, najviše upravo radi tih predivnih prizora planinskog pejzaža koji su nam pobuđivali maštu.
Stoga je moj prvi posjet Švicarskoj dobio takoreći „heidijevsku“ dimenziju jer čitavu sam priču i te nestvarne krajolike sada doživjela i uživo. Na samom istoku, uz granicu s Lihtenštajnom i Austrijom, nalazi se Heidiland, turistička regija prozvana upravo prema priči švicarske spisateljice Johanne Spyri s kraja 19. stoljeća, koja je bila inspirirana ovim predjelima. Danas se ovdje može posjetiti tzv. Heidino selo Maienfeld u kojem je sve u znaku djevojčice Heidi – Heidina staza, Heidina kuća u planini, posjet kozama… Iako nisam odsjela u Heidilandu, planinsko okruženje koje sam odabrala za odmor jugoistočno od Berna, nimalo nije zaostajalo za krajolicima iz te lijepe priče. Ovo je područje blizu pokrajine Emmental, poznate po sirevima, a podno sela Brienzwiler, u kojem sam unajmila kuću, proteže se planinsko jezero Brienz okruženo Alpama, jedno u nizu švicarskih jezera koja, ovako okružena planinama, tvore gotovo nestvarnu sliku s razglednica. Mjesto sam odabrala ne samo radi bajkovitog krajolika i blizine Luzerna i Züricha koji su me „frapirali“ sterilnom čistoćom i astronomskim cijenama, već i zbog jedne atrakcije vezane upravo za selo Brienzwiler. Radi se o najpoznatijem švicarskom muzeju na otvorenom, Ballenbergu, koji upravo ove godine slavi punih pola stoljeća.
Jedinstven je doživljaj posjetiti ovaj „živi muzej“ u kojem se nalazi preko stotinu kuća i objekata dopremljenih iz čitave Švicarske, od kojih su neki stari i više od šesto godina, i upoznati se sa zanatima i običajima koje zaposlenici muzeja svakodnevno prezentiraju u kućama iz raznih povijesnih razdoblja. No, najfascinantniji od svega je nestvarni krajolik alpskih proplanaka i šuma unutar kojih se muzej nalazi, pružajući na svakom koraku pogled na visoke planinske vrhunce pokrivene snježnim omotačem. Slične muzeje na otvorenom imamo danas po cijelom svijetu, uključujući i „Staro selo“ u Kumrovcu, otvoren početkom pedesetih, čak dvadeset godina prije švicarskog Ballenberga (inače, prvi muzej takve vrste, u kojem su se posjetitelji mogli pobliže upoznati s načinom života u prošlosti, otvoren je u 1891. u Švedskoj, na otoku Skansen u Stockholmu). Na svojim putovanjima imala sam priliku obići slične muzeje u Danskoj, Nizozemskoj i Turskoj i svaki od njih je jedinstven jer prikazuje arhitekturu, kulturu i običaje svoga naroda kroz bogatu povijest. Ballenberg nije iznimka…
U početku je imao samo šesnaest kuća iz različitih razdoblja švicarske povijesti. Danas ih je više od stotinu, ruralnih kuća i gospodarskih objekata, od kojih svaki ima ulogu svojevrsnog muzeja unutar kojeg je predstavljen određeni zanat, razni starinski običaji i sve ostalo što je vezano uz selo. Tako ćemo ući u kuću koja priča priču o tradicionalnim seoskim nošnjama, zatim o vjenčanju na selu, pa lončarstvu i keramici, skijanju na starinski način, izradi užadi, pletenju košara, pčelarstvu, tkanju, mlinarskom poslu… Uz to, u sklopu ovog muzeja na otvorenom nalazi se i preko dvjesto domaćih životinja u čemu će najviše uživati najmlađi posjetitelji.
Svake godine muzej ima određenu temu koja je posebno predstavljena i koja se provlači kroz razne izložbe i događanja, a ove je godine naslovna tema – „Sveta krava“. Krava je za Švicarce najvažnija domaća životinja, životinja od nacionalnog značaja i oko nje se ove muzejske sezone sve vrti. U prekrasnoj alpskoj drvenoj kući s kraja 18. stoljeća upriličena je izložba posvećena toj domaćoj životinji čiji su proizvodi othranili mnoge generacije Švicaraca. Svakako treba posjetiti i tradicionalnu siranu smještenu u kući iz okolice Berna koja također datira s kraja 18. stoljeća. Iako je promijenila lokaciju i sada se nalazi unutar muzeja, u njoj se posljednjih dvjesto godina neprekidno radi sir. Sirari iz Ballenberga zaposleni u muzeju koriste tradicionalne metode proizvodnje sira za koje su, uz znanje i strpljenje, potrebni i dobri mišići. Posjetitelji mogu promatrati cijeli proces ručno rađenih poznatih sireva Mutschli i Ziger koji se ovdje mogu degustirati i kupiti.
Osim sireva (i naravno satova), Švicarska je diljem svijeta poznata i po čokoladi, posebice tvornicama Nestle i Lindt. Ova potonja nazvana je po Rudolphu Lindtu, vlasniku tvornice čokolade pored Berna, koji je 1879. izumio poseban stroj za omekšavanje čokolade, nazvan „conche“ i tako proizveo prvu tzv. fondant čokoladu. Končiranje je završna faza u proizvodnji čokolade, miješanje čokolade na temperaturama višim od 50°C kroz nekoliko sati. Končiranje čokoladu karamelizira, čini je glatkom i konzistentnom. U modernoj industriji čokolade, stroj „končer“ kojeg je Rudolph Lindt izumio sastoji se od velikog rezervoara sa tri mikser žice koje obavljaju operaciju rezanja i miješanja. U tvornici čokolade Ballenberg proizvode se duguljaste čokoladice Branchli, razne praline, čokolade s lješnjacima i bademima, te čokoladni napitci. Vidjet ćete originalni stroj za končiranje star preko stotinu godina i koji je još uvijek u pogonu te upoznati čokolatijere Paolu i Stephana Schatta koji se već preko trideset godina bave proizvodnjom najpopularnijeg slatkiša na svijetu. Svoju inspiraciju za nove kreacije crpe iz najudaljenih dijelova svijeta, uglavnom iz zemalja u kojima raste kakaovac.
Uz proizvodnju sira i čokolade, u Ballenbergu možete razgledati izložbu o kruhu, kako se pripremao nekada, o uvjetima proizvodnje u prošlosti i mnogim specifičnosti švicarskog kruha. U suradnji sa Švicarskom zakladom za očuvanje kulture kruha, muzej Ballenberg je kreirao recept za vlastiti kruh, koji se sastoji od 80% pšenice, 10% pira i 10% raži. To je postotak koji se poklapa sa postotkom proizvodnje ovih kultura žitarica u Švicarskoj. Kruh Ballenberg proizvodi se u tvornici pekarskih proizvoda pored Berna i svako jutro može se kupiti svjež unutar muzeja, ali i u drugim pekarama u Bernu i okolici.
Tekst: Ivana Kovačić
Ostatak teksta potražite u tiskanom izdanju!
