Paprenjak kao interaktivni suvenir

 

Bite Art je tradicionalni hrvatski paprenjak uzdignut na novu razinu, obogaćen reprodukcijama djela odabranih hrvatskih umjetnika mlađe generacije i remek-djela nekih domaćih klasika. Iza svega stoji poduzetnica i umjetnica Ana Šerić

Što imaju zajedničkog street-art umjetnica Oko, slikar naivne umjetnosti Ivan Večenaj, najznačajniji hrvatski slikar početka prošloga stoljeća Vlaho Bukovac i jedan od najnagrađivanijih hrvatskih suvremenih umjetnika Marko Tadić? Svi su oni zaštitna lica jedinstvenog projekta jestivih suvenira, Bite Art umjetničkih keksića, koji na originalan način objedinjuju umjetnost i tradiciju u projektu koji doslovno nastoji izazvati glad za umjetnošću pozivajući na – njezino konzumiranje. O čemu se radi? Jednostavan odgovor bio bi: Bite Art je umjetnost koja traži da ju se zagrize. Malo preciznije, Bite Art je tradicionalni hrvatski paprenjak ukrašen jestivom reprodukcijom umjetničkih djela. Još detaljniji odgovor jest: to je tradicionalni hrvatski keks uzdignut na novu razinu, obogaćen reprodukcijama djela odabranih hrvatskih umjetnika mlađe generacije i remek- djela nekih domaćih klasika. Ovaj je paprenjak transformiran u interaktivni suvenir koji na autentičan i dosjetljiv način angažira osjetila, podsjeća na važnost umjetnosti i promovira hrvatsku kulturu i tradiciju. Iza svega stoji poduzetnica i umjetnica Ana Šerić, producentica i snimateljica, koja je u Bite Artu uspješno spojila kreativnost i poduzetništvo i osmislila proizvod koji se po svemu izdvaja od ostatka – društveno relevantan keks koji je istodobno i suvenir i slastica.

Sve je počelo 2009. godine, kad je Šerić pokrenula svoj projekt Edibleart – doslovno, jestiva (edible) umjetnost (art). Ideja je bila putem božićnih kolača sa slikama suvremenih umjetnika uputiti ironičan poziv širokoj publici na konzumiranje umjetnosti i uživanje u njoj, ali uz društveno-umjetnički angažiranu poruku. U ponudi je, primjerice, bio išler s fotografijom rada Dalibora Martinisa “Obraćam vam se kao čovjek čovjeku”. I Ana je odmah imala hit: ljudi su bili zaintrigirani, raspitivali su se o autorima, o djelima… Shvatila je da na taj način može ljudima približiti umjetnost i istodobno skrenuti pozornost na neka bitna društvena pitanja. Tako je nastao njezin sljedeći projekt pod nazivom “Neka jedu kolače”, kojim je pozivala umjetnike da hipotetski proizvode jestivu umjetnost pa ono što ne prodaju – pojedu – i tako si osiguraju egzistenciju. Željela je time skrenuti pozornost na nepovoljnu poziciju umjetnika u Hrvatskoj. Iz toga je potom proizašao Bite Art, koncept koji poziva da “zagrizete” u odabranog umjetnika i uživate: prije nego što pojedete i zadnju mrvicu, „zakvačeni“ ste za umjetnost. Preporučen kao idealan poslovni dar, ovaj suvenir je jedinstven i po tome što se u svakom pakiranju nalazi certifikat koji potvrđuje originalnost umjetničkih djela odobren od samog umjetnika ili njegovih nasljednika. A umjetnici nisu bilo koji: uz već nabrojane Oko, Marka Tadića, Vlahu Bukovca i Ivana Večenaja, to su Ana Kolega i Hrvoje Majer.

U međuvremenu je Bite Art postao svjetski prepoznat brend. Ove su godine uzvanici gala večere “Junaci New Yorka” u njujorškom muzeju Metropolitan jeli personalizirane keksiće posebno naručene za tu prigodu. Veliki hit u Bite Art kolekciji su i keksići s likom profesora Baltazara, čiji lik oživi kad se skenira aplikacijom Overly!, nakon čega se može pogledati i crtić na mobitelu. S Anom Šerić popričali smo o njezinom uspješnom originalnom konceptu, o izazovima poduzetničkog kreativnog rada, brendiranju kreativnosti i tome kako od umjetnosti napraviti biznis koji je uz to i prava poslastica za nepce. Što, dakle, stoji iza Bite Art priče?

Opisuju vas kao uspješnu poduzetnicu i umjetnicu. Kako poduzetništvo i umjetnost idu skupa? Idu li? Je li komercijalna umjetnost još uvijek “prava” umjetnost?
– Ako pogledamo definiciju poduzetništva uz koju se vežu pojmovi poput ulaganja, preuzimanja rizika i stvaranja novih vrijednosti, uz neizvjesnost na putu do uspjeha, ti će nas pojmovi lako podsjetiti i na umjetničko djelovanje. A bit poduzetništva je – prema istoj definiciji koju sam pronašla na Wikipediji – u nemiru, stalnom traženju novih ideja, maštovitosti u pronalaženju novih mogućnosti u poslovanju, intuiciji i procjeni. Novac ne ubija umjetnost – besparica ubija umjetnika, bacajući ga u očaj i frustraciju. Negirati navedeno značilo bi mnoge velike i priznate umjetnike današnjice proglasiti beznačajnima zato što nisu u besparici. Ne slažem se s tom kvaziromantičarskom tezom i mislim da je umjetnicima donijela više zla nego dobra. Naravno da svrha umjetnosti nije ostvarivanje financijske dobiti, no da bi ona uopće nastajala – i kako bi umjetnik imao mogućnosti izraziti se i pokazati se publici (a smatram da je taj dio izuzetno važan) – ona će ipak u nekom trenu morati biti povezana s određenim ulaganjem kapitala. Bio taj kapital financijske prirode za realizaciju djela ili za osiguranu egzistenciju i uvjete rada u kojima će umjetnik raditi u punoj snazi, opet ćemo doći do toga da je nužan. Živjeti od umjetnosti ne znači nužno prodavati slike i skulpture koje će krasiti interijere ili kolekcije onih koji si to mogu priuštiti. Tu su i raznorazni projekti koji su bolje ili lošije organizirani i jednako tako plaćeni. Na žalost umjetnika koji žive u Hrvatskoj, tih projekata nema dovoljno, no na sreću, danas smo svi građani svijeta pa mnogima polazi za rukom to i iskoristiti.

Gdje je tu mjesto kreativnosti? Ubija li novac kreativnost?
– Smatram da novac ne ubija kreativnost već joj, baš suprotno, daje veće mogućnosti. Govorim o novcu koji ne mora nužno proizići iz prodaje. Raditi nešto što ne prolazi na žiriranjima izložbi i festivala i na raznim tuzemnim i inozemnim kustoskim i inim projektima, kao ni kod publike, nažalost može značiti da to nešto jednostavno nije dovoljno dobro. To je nešto s čime se potencijalni umjetnik, jednako kao i poduzetnik, mora pomiriti.

Koja je ideja iza „jestive umjetnosti“? Što vas je privuklo ovoj kreativnoj praksi?
– Ideja je u suštini vrlo jednostavna. Tema je jedno, a medij drugo. Imate li neku temu koja vam je zanimljiva i mislite da je vrijedno posvetiti joj se, ono što vam je činiti jest izabrati medij u kojem želite ispričati tu svoju priču. Bila to proza, slikarstvo, skulptura ili film. Medija je beskonačno puno, na vama je da izaberete. Ja sam izabrala jestivu umjetnost kao teaser da široku publiku pozovem da uđe u svijet umjetnosti i dobrog dizajna. Bite Art paprenjaci su samo poziv. Na našim proizvodima koje radimo u suradnji s umjetnicima nalazi se puno više informacija i o umjetnicima i o projektu, kao i na web stranici. Ideja je da vam se svidi neobičan keksić i da nakon što ste “zagrizli” saznate više o projektu i umjetniku. Osim naših standardnih kolekcija, jako puno radimo i personalizirane proizvode pod motom “Personalizaciju smo pretvorili u umjetnost”. O čemu se radi? Ako kupac želi kolekciju dizajniranu prema vizualnom identitetu svoje firme, pristupamo zadatku na kreativan način i u suradnji s našim stalnim suradnicima iz Design Bureaua Izvorka Jurić kreiramo sasvim novi proizvod u suštini kojega uvijek stoji kvalitetan koncept.

Kreativnost nije moguće valorizirati konkretnim parametrima, no vi ste dokaz da je itekako moguće živjeti od nje. Koja je formula vašeg uspjeha? Vaš projekt Edibleart jedan je od popularnijih hashtagova na internetu. Kako to objašnjavate? Koji su po vama ključni sastojci za uspješnost nekog kreativnog brenda u današnje vrijeme?
– Dobra ideja i još bolja realizacija. Kad su proizvodnja i odabir suradnika u pitanju, tu ne radim kompromise. Radim samo s najboljima i to se isplatilo. Jako sam samokritična, a od suradnika očekujem da budu na visini zadatka. Od samog početka surađujem s Design Bureauom Izvorka Jurić, dobitnicima brojnih nagrada u Hrvatskoj i inozemstvu, a u zadnjih nekoliko godina i sa slastičarnicom M&M koja isporučuje ono što nama treba. Prefini i prelijepi keksić koji se pamti. I nakon sedam godina stalno propitujem, istražujem, smišljam nove koncepte i proizvode koji će pričati Bite Art priču, ali i priče naših klijenata koji su redovito oduševljeni proizvodima koje daruju svojim poslovnim partnerima. Ove godine naši su proizvodi oduševili i event managere i kustose iz njujorškog muzeja Metropolitan – mislim da to dovoljno govori o Bite Artu i o posvećenosti koja stoji iza njega. Zato mogu ponosno reći: počeli smo izvoziti proizvode u SAD. Dogovorili smo angažman i na YMCA Gali 2024. godine u muzeju Metropolitan. Naši klijenti su Coca Cola, Epson, HNB, Končar, Baotić, Turistička zajednica grada Zagreba i mnogi drugi. Moje je mišljenje da su upornost i dosljednost ključne, naravno uz puno sreće, ali ako znamo da sreća prati hrabre, onda je to – to.

Ostavi komentar