Nakon brojnih uspješnica našeg modernog slikarstva – izložbi o Vlahu Bukovcu, Mati Celestinu Medoviću, Menciju Clementu Crnčiću – Galerija Klovićevi dvori predstavlja djela još jednog od vodećih umjetnika hrvatske moderne unutar koje se istaknuo kao najplodniji i najistaknutiji autor povijesnoga slikarstva.
Oton Iveković (Klanjec 1869. – Klanjec 1939.) obrazovanje je započeo kod Ferde Quiquereza u Zagrebu, zatim od 1886. u Beču, potom u Münchenu i Karlsruheu. Radio je kao nastavnik crtanja u zagrebačkoj gimnaziji te u Obrtnoj školi (1895.), a od 1908. bio je predavač u Umjetničkoj školi (poslije Akademiji likovnih umjetnosti). U I. svjetskom ratu bio je vojni slikar.
Potkraj života povukao se u dvorac Veliki Tabor u Hrvatskome zagorju. Akademskim pristupom slikao je povijesne kompozicije u kojima ima domoljubnoga romantičarskog zanosa, kao i elemenata poentilizma te Bukovčeve „šarene palete“; neposredniji su žanr-prizori te skice i akvareli krajolika. Slikao je i velike zidne slike folklornog, alegorijskog i vjerskoga sadržaja (Zagreb, Požega, Kansas City, Križevci).
