Nedavno mi je prijatelj Englez rekao da nikad nije čuo da netko toliko voli pričati o vremenu kao ljudi u Splitu. E sad, kad vam Englez to kaže…
Jeste li primijetili koliko smo postali ovisni o vremenu? Ili bar čitanja tekstova o vremenu. Ili bar mediji misle da smo zabrazdili u te vode pa onda svaka nadolazeća kiša u rujnu i listopadu sada već ima svoje ime, a izlazak nešto jačeg sunca – neočekivano, usred ljeta – popraćeno je žutim, narančastim, crvenim i tko zna kakvim alarmima.
Ukratko, o vremenu pričamo više nego ikad. Je, globalno zatopljenje jest realna opasnost, ali kako su to ovdje shvatili, stvar se doista pretvara u lakrdiju. Mislim, sad već valjda i majke djeci kad idu u školu više ne kažu “uzmi kišobran, možda padne kiša” nego “pazi, ova ciklona Dolores donosi padaline koje su natprosječne za ovo doba godine”.
Doduše, meni to ne bi trebalo biti ništa novo. Živim, naime, u Splitu, gradu za kojeg se – među svim drugim osobinama – ponekad čini kao da ima pogon na svoju klimu. Neka se dva dana zaredom u studenome nad grad nanesu oblaci i padne kiša, trećeg dana rijeka ljudi ispunit će svaki slobodni prostor na otvorenom i svakome koga sretnu govoriti “Napokon, jedva smo izdržali”.
Kad bi se nekom kataklizmom dogodilo da sunca nestane na koji dan više, nema toga koji bi mogao prognozirati što bi se dogodilo na ulicama Splita. Najezda zombija tome ne bi bila ravna. Ne bi bilo uživanja uz kavu na Rivi, niti bi se igrao picigin na Bačvicama, a naočale za sunce morale bi se ostaviti kod kuće. Jedina utjeha bila bi – razgovori o vremenu.
Nedavno mi je prijatelj Englez rekao da nikad nije čuo da netko toliko voli pričati o vremenu kao ljudi u Splitu. E sad, kad vam Englez to kaže… Otprilike kao da vam Indijac zamjeri kaos u prometu (dobro, i to mi se nedavno dogodilo ali je to neka druga priča). Valjda je razlika između Engleza i Splićana jedino u tome što prvi o vremenu razgovaraju jer je ono kod njih užasno, a mi zbog toga što smatramo da nigdje drugdje na Zemlji ne postoji tako savršena klima kao ona u Splitu. No, kako ovo nije tekst o Splitu nego o sve jačoj opsjednutosti vremenom, ajmo dalje.
Piše: Ivica Profaca
Ostatak teksta potražite u tiskanom izdanju!