Kakve su to sve spone koje povezuju Hrvatsku i Irsku, za naš je magazin otkrila veleposlanica Olive Hempenstall, koja je u Zagreb na diplomatsku misiju sa suprugom i troje djece stigla prije tri godine
Irska – zemlja s kojom Hrvati već dugo osjećaju veliku bliskost, nekad više zbog sličnog mentaliteta, a danas zbog toga što su u nju tisuće otišle „trbuhom za kruhom“. Kakve su to sve spone koje povezuju Hrvatsku i Irsku, za naš je magazin otkrila veleposlanica Olive Hempenstall, koja je u Zagreb na diplomatsku misiju sa suprugom i troje djece stigla prije tri godine. Kako priznaje, i njezin suprug i njezina djeca hrvatski jezik danas govore bolje od nje. Štoviše, njezin najmlađi sin dulje živi u Hrvatskoj nego što je živio u Irskoj. Drago joj je da su joj djeca naučila plivati upravo u Jadranskom moru, a ona sama, kad nije u užurbanim poslovima, voli s obitelji pobjeći u prirodu ili na neki koncert. Za nas je vremena našla nakon sastanka s hrvatskim premijerom, a intervju je bio baš onakav kako to vole i Hrvati i Irci – ugodno ćaskanje uz kavu.
Hrvati sve češće odlaze u Irsku, ali svi znamo da je to manje u sklopu turističkih aranžmana, a u daleko većem broju tamo odlaze raditi. Kako gledate na tu vrstu migracija u kojoj Irska tisućama Hrvata postaje nova domovina?
– Postala sam veleposlanica u Hrvatskoj u rujnu 2016. i mislim da sam došla u razdoblju koje je vrhunac migracije ljudi iz Hrvatske u Irsku. Srećom za nas u Irskoj, nakon posljednje recesije ekonomija nam se jako dobro i brzo oporavila, pa smo se našli u prilici ponuditi dosta radnih mjesta i to su Hrvati vidjeli kao priliku koja ih je privukla. Ekonomski rast, dobre plaće i dobar standard, sve je to Irska ponudila. A vidim i da su se Hrvati koji su došli raditi u Irsku jako lako priviknuli, barem većina njih. Tu se temelji mogu vidjeti u tome što smo zemlje s dosta sličnosti, europske zemlje koje su se borile za svoju nezavisnost i koje ne očekuju da im išta bude dano. Iz kontakata koje imam s hrvatskim veleposlanstvom u Dublinu i iz priča koje do mene dopiru, za brojne Hrvate je selidba u Irsku bila vrlo pozitivno iskustvo, ali su zbog svega ojačale i bilateralne veze naših dvaju zemalja.
Ono o čemu ste govorili u javnim istupima je i vjera u to da će se i Hrvati početi vraćati u domovinu s vremenom, kad se ekonomske prilike promijene, baš kao što su se i raseljeni Irci počeli vraćati u Irsku kako je rastao „Keltski tigar“…
– Odgovor na pitanje zašto su se iseljeni Irci počeli vraćati u Irsku jednostavan je – za njih je bilo posla. Ljudi odlaze kad posla nema i vraćaju se kad ga ima. Ne treba tražiti nikakve druge vladine programe i mjere osim stvaranja plodnog tla za poduzetništvo i zapošljavanje. A Irska je temelje toga postavila prvenstveno u jakom obrazovnom sustavu. Ekonomski oporavak Irske bio je drastičan, ali to je dug proces u koji je trebalo uložiti mnogo novca; poglavito u obrazovanje u sedamdesetima i osamdesetima, pa je tako i visoko obrazovanje postalo dostupnije. I onda su se devedesetih počeli vidjeti rezultati, da bi dvijetisućitih sve „kliknulo“ i ljudi su se počeli vraćati upravo zbog ekonomskog razvoja. Treba razmišljati dovoljno unaprijed i dugoročno, pogotovo male zemlje poput naših. Uz to, treba znati da je Irska neovisnost dobila 1922. i do devedesetih nismo imali ništa što bi se ni izdaleka moglo zvati ekonomskim uspjehom. A Hrvatska je neovisna samo 25 godina i već ima tolike potencijale, članica je Europske unije i NATO-a. Irska takav start u svojim počecima nije mogla ni zamisliti.
S gospodarske strane, Irska se može pohvaliti time da su danas u njoj sjedišta nekih od najvećih svjetskih korporacija. Možete li nabrojiti neke i kako su utjecale na vaš ekonomski rast?
– Sretni smo jer kod nas imamo sjedišta brojnih velikih IT tvrtki, kao što su Google, Facebook, Twitter, Yahoo, tu su i Intel i Dell, ali i neke društvene mreže, mlađe startup tvrtke, a Irska je jaka i kao sjedište brojnih farmaceutskih tvrtki. Irska je multinacionalnim kompanijama postala atraktivna za pristup Europi i europskom tržištu. Jednim dijelom je to zato što imamo dobru umreženost i povezanost sa dijasporom, a nije odmoglo ni to što smo englesko govorno područje. Još je jedna prednost što imamo i kvalitetnu obrazovanu radnu snagu, pogotovo u IT sektoru. Upravo je IT sektor, uz farmaceutsku industriju, u vrhu ekonomskih „dragulja“ Irske. Za vrijeme prošle gospodarske krize naša se vlada usredotočila na to da postanemo zemlja pogodna za znanost, istraživanje i razvoj, ulagalo se u istraživanja, a to nam je također pomoglo da što prije prevladamo recesiju. Tako da na tim poljima i dalje vidimo našu budućnost.
Jesu li ta područja i predmet gospodarske suradnje s Hrvatskom?
– Naša je poslovna suradnja u nekim začecima. Dosta Hrvata koji su se doselili u Irsku rade upravo u velikim multinacionalnim IT tvrtkama, imaju ta znanja i mislim da će upravo ti pojedinci biti svojevrstan most između naših zemalja, jer će u jednom trenutku vjerojatno pokrenuti vlastite tvrtke. A imamo i irske kompanije u Hrvatskoj. Na primjer, Keeper Solutions, koji je mala IT tvrtka s uredima u Zagrebu i Varaždinu, a bave se blockchain tehnologijom i softverom. Oni imaju jak poslovni model koji uspješno spaja Hrvatsku i Irsku. Znam i za nekoliko pojedinaca iz Irske koji u Zagrebu rade za neke startup tvrtke pa očekujem da će i tu biti nekih zajedničkih uspjeha. Sve su to neki dobri počeci. A što se tiče Hrvata koji rade u Irskoj, razgovarala sam s nekim irskim poslodavcima i kažu uglavnom da su impresionirani IT znanjima Hrvata, a i inovativnost na ovim prostorima nije strana, kao što je to primjerice kod Mate Rimca. Ima tu dosta tvrtki i pojedinaca, oni su kao sjeme koje će u budućnosti izrasti u lijepo drveće poduzetništva koje spaja naše zemlje…
Tekst: Igor Weidlich
Fotografije: Tomislav Marić
Cijeli tekst potražite u tiskanom izdanju!