Dva toma fotomonografije Jadrana Lazića doista je antologijski izdavački pothvat rijetko viđen u nas, pogotovo kad je riječ o fotografiji
U vrijeme kad je pisao svoju prvu knjigu „Ja, paparazzo“, Jadran Lazić, baš kao nitko drugi, nije mogao ni sanjati da će koje desetljeće kasnije svijetom hodati tri do četiri milijarde raznoraznih paparazza, i pravih i samozvanih. U vrijeme kad je pisao drugu knjigu „Reporter“, ni on niti itko od nas nije ni u snu mogao zamisliti da će samo koje desetljeće potom, na svijetu biti četiri do pet milijardi kojekakvih „reportera“ i „fotografa“, i pravih i samozvanih. No, dok su oni čekali da ih sustigne sve brže galopirajuća tehnologija i pomogne im, Jadran je – fotografirao. Bilježio je svjetlom trenutke i ljude: trenutke koje je samo on uspijevao uhvatiti i ljude do kojih nitko drugi nije znao kako doći… Da bi dobio u kadar ono što želi, Jadran je u to doba morao, osim „gole“ fotografske vještine, razvijati i sposobnost uvjeravanja, i odavno stečeni šarm, i strpljenje – kako vlastito, tako i većine onih koji bi mu se našli ispred objektiva. A tu je bilo svega i svačega: od glumačkih, glazbenih i sportskih zvijezda, do planetarno najvažnijih političara. Na razmeđi dvaju stoljeća i milenija, na poprištu sudara dviju globalnih epoha… Jadran se u ovih pedeset godina formirao, razvio i održao kao majstorski lutkar predstave zvane – život.
Tako je napisao u novoj fotomonografiji Jadrana Lazića poznati fotograf i poduzetnik s adresom u Milanu Čedomir Komljenović, u inozemstvu poznat kao Monty Shadow. Dva toma fotomonografije Jadrana Lazića, izdanje o kojem je riječ, doista je antologijski izdavački pothvat rijetko viđen u nas, pogotovo kad je riječ o fotografiji. Monografija obuhvaća opus nastao u pedeset godina intenzivnog, dinamičnog, kreativnog, propulzivnog i upornog rada na terenu i fotografiranja glumaca, političara, pjevača, književnika, nogometaša, košarkaša, starleta i drugih čiji su životi, njihovo djelovanje u javnosti i njihovi likovi, poprimili masovnu popularnost kroz svjetske časopise.
Jadran Lazić, kako to piše povjesničarka umjetnosti Branka Hlevnjak „sudjelovao je u oblikovanju kolektivne memorije zapadnih zemalja i njegovih masmedijskih interesa za praćenjem društvenih tokova“, čime je ova fotomonografija s više od tisuću fotografija „pregled poslijeratne povijesti 20. stoljeća do naših dana“. Rođen je u Splitu 1952., gdje je već kao srednjoškolac počeo raditi u splitskom dopisništvu kao gradski fotoreporter, a potom kao fotograf tadašnjih estradnih, glumačkih i sportskih zvijezda. Potom se uputio u Pariz, u potpunu neizvjesnost, ali je vrlo brzo uspio osigurati angažman u uglednoj agenciji Sipa Press. Od paparazza, Lazić je vrlo brzo prerastao u profesionalnog fotografa kojem su svi rado pozirali.Od 1974. nalazio se već u samome vrhu fotografa i fotoizvjestitelja važnih događaja i poznatih ličnosti. Njegove fotografije objavljivali su elitni magazini poput Timea, Newsweeka, Paris Matcha, Helloa, Gale, Sterna, Peoplea and Stylea.
Čak dva puta osvojio je Newsweekovu titulu „Fotografije godine“, san svakog fotografa (fotografije Brežnjeva na odru i vođe fronte za oslobođenje Palestine Abu Abbasa, otmičara talijanskog putničkog broda Achille Lauro, za kim su uzalud tragali brojni fotoreporteri i tajni agenti, a kojeg je Lazić snimio u ležernoj pozi za njegova kratkog boravka 1985. u Beogradu). Tijekom 80-ih postao je fotografski izvjestitelj s ratišta Irana i Iraka, a potom se uputio u Hollywood i usmjerio svoj foto aparat na filmske zvijezde. Tada je s više od 300 naslovnica magazina potvrdio naziv jednog od najboljih svjetskih celebrity fotografa, fotografijama Marlona Branda, Faye Dunaway, Roberta De Nira, Richarda Gerea, Jodie Foster, Johnnyja Deppa i brojnih drugih.
Piše: Tomo Will
Ostatak teksta potražite u tiskanom izdanju!
