Postmodernistički pokret odlikuje se inzistiranjem na liberalnosti te izrazitoj eklektičnosti, odnosno mnogostrukosti stilova. Ljepota odjeće više nije u oku promatrača, već u oku onoga tko je tu odjeću odlučio odjenuti
Moderna kao suvremeni stil više nije moderna. U modi je nešto sasvim drugo. Stigao je period estetskoga kaosa, promicanja ljepote apsurda te propitkivanja samog pojma ljepote koji se odmaknuo daleko od zlatnog reza i poštivanja pravila. U našem su podneblju tako sve popularnije kreacije riječkog dizajnera Juraja Zigmana, kojima je „ekstravagantnost“ srednje ime, a iste su dovoljno dobre i za svjetski poznate i često kontroverzne zvijezde poput, između ostalog, Cardi B i Lizzo, koje su se u njegovim otkvačenim kreacijama pojavile u reklamama i na nastupima.
No, otkvačenost kod Zigmana ne staje na dizajnu, već se proteže i na publiku kojoj namjenjuje svoje komade. Njegova kolekcija haljina za Barbike pobrala je odlične kritike, a Kenovi su sigurno ostali bez daha. Zigmanovu se odjeću sve češće može vidjeti na djevojkama koje šetaju špicom u komadima koji plijene pažnju svojom osobitošću i elementom „čudnoga“, karakterističnim za postmodernu. Postmoderna kao umjetnički pravac nastao u drugoj polovici 20. stoljeća temelji se na kritici apsolutnih istina, identiteta i glavnih vrijednosti ustanovljenih modernom. Na krilima bunta spram tradicionalnog poimanja estetike, u prvi plan su uletjeli čudaci i odmetnici koji kroz postmodernu u modi lagano preuzimaju vladavinu. Zalažu se za potpunu slobodu izražaja, spajanje nespojivih elemenata i modnu raskalašenost. Moda koja je uzela maha svim se silama trudi prekršiti pravila, uzdrmati sustav i dati prednost individualnom, osobnom izričaju koji je predugo pjevao kako su modni moguli svirali.
Postmoderna misao odbacuje zadane i kulturno i društveno odobrene teme te modernu vidi kao arogantan zahtjev za jedinstvenošću koji bi se u modi mogao doživjeti kao diktatura stila. Postmodernistički pokret odlikuje se inzistiranjem na liberalnosti i izrazitoj eklektičnosti, odnosno mnogostrukosti stilova. Ljepota odjeće više nije u oku promatrača, već u oku onoga tko je tu odjeću odlučio odjenuti.
Imitaciji je odzvonilo – došlo je doba adaptacije, spajanja raznih elemenata različitih stilova i šokiranja javnosti. U tom procesu postmoderna moda pronalazi ugodu koju postavlja daleko iznad bilo kakve svrhovitosti. Umjesto da slijedi utabane putove i igra na sigurno, ona sama probija svoje staze u raslinju i ako iz njega izlazi krvava i raščupana, time se kočoperi kao namjernim motivom. Praktičnost je zadnje što joj je na umu: u fokusu je gore spomenuti šok, potresan učinak koji će gledatelje ostaviti bez daha. Postmoderna odbacuje binarne opreke poput visokog i niskog stila i ženstvene i muževne odjeće. Potonjemu u prilog ide i djelovanje LGBT zajednice koja propituje pojam roda kao takvog, pa stoga u javnost sve češće istupaju muškarci u haljinama i žene odjevene u muška odijela. Isto se tako ovaj modni ogranak podsmjehuje pojmu svečane odjeće. Za posebne prilike osoba se može obući kako god želi, a često se upravo kroz pregršt šljokica, čudne rezove i neobične oblike i dodatke ismijava „primjerenoj“ kicoškoj odjeći. Rezultat je dojmljiva, ali krajnje neobična i neudobna odjeća, koja je više nalik na pop-art djelo nego na odjevni predmet u službi čovjeka.
Odmak od tradicionalne estetike prvi je puta uočen u šezdesetim godinama prošloga stoljeća, ali odvijao se postupno i tek je u posljednjih deset godina poprimio znatnije razmjere. Kao i svaki modni trend, i postmoderna je procvjetala pod svjetlom reflektora, pa tako možemo izdvojiti američku kantautoricu i pjevačicu Lady Gagu kao ikonu apsurdnog stila koja je svojim načinom odijevanja zauvijek promijenila svijet mode.
Čim se pojavila na sceni, počela je plijeniti pažnju javnosti i modnih kritičara svojim osebujnim stilom. Na crveni je tepih i svečana događanja svaki put dolazila u sve šokantnijim kombinacijama. U početku bi se pojavila od glave do pete odjevena isključivo u šljokice, a taj bi look često upotpunila čudnim pokrivalima za glavu koja se ne mogu baš nazvati šeširima: pernatim rukotvorinama, kapama s resicama preko očiju, kapom od krzna koja prekriva čitavu glavu i lice, maskama za oči, pa zatim maskama-šeširima koje pokrivaju samo polovicu glave i lica. Nadalje se nije ustručavala kombinirati perje, kožu, glomazno krzno i naravno, svoj zaštitni znak – šljokice svih oblika, boja i veličina. Kad je bal, nek’ je maskenbal, a Lady Gaga je bome pokazala kako svaki dan može biti fašnik. Moda je za nju igra, nepoštivanje pravila, šokiranje javnosti – sve redom odlike postmoderne. Iako je često bila na meti modnih kritičara, njezin stil nikoga nije ostavio ravnodušnim i o njezinim se odjevnim kombinacijama pričalo nadugo i naširoko. Osvježenje je vidjeti nekoga tko ni modu ni sebe ne doživljava previše ozbiljno, tko se izruguje šepurenju u glamuroznim toaletama i od ukalupljene scene radi igru. Čak je napravila i parodiju od norme da žene u svečanim prilikama moraju nositi visoke pete – ona bi obula cipele s potpeticom veličine nadlaktice i tako s jedne strane zadovoljila normu, a s druge joj se nasmijala u lice.
Piše: Perina Kulić
Ostatak teksta potražite u tiskanom izdanju…
