Iako Hrvati i Australci jedni o drugima još uvijek ponekad razmišljaju u stereotipima, veze dviju zemalja jače su nego ikad. Povezujemo se u kulturi i športu, a nakon valova migranata koji su otišli iz Hrvatske u Australiju i tamo pustili korijene, sve se češće australsko-hrvatske obitelji vraćaju u Hrvatsku i sa sobom donose stečena znanja i iskustva. Iako dolazi iz jedne od najrazvijenijih zemalja na svijetu, australska veleposlanica, Njezina Ekselencija Susan Cox kaže da uživa raditi i boraviti u Hrvatskoj. Ovdje je na svojoj diplomatskoj misiji već dvije i pol godine te je čvrstog uvjerenja da će jednog dana, po odlasku, za sobom ostaviti rezultate koje će još više zbližiti naše dvije zemlje otvaranjem novih prilika, prvenstveno poslovnih.
Kako sami kažete, pred vama je u Hrvatskoj pravi izazov…
– Kad sam došla u Hrvatsku, ljudi bi o Australiji uglavnom govorili nekoliko stvari: da je milijun milja daleko i da im se pra, pra, prabaka davno tamo odselila, ili da je to zemlja puna divljih i rijetkih životinja, ili bi pak mislili da ima klokana koji skaču po ulicama Sydneya. Ljudi danas imaju prilično zastarjelu sliku Australije, a ja želim predstaviti sliku moderne demokracije i ekonomije u kojoj su Hrvati ostavili i korijene i utjecaj. Ponekad to znači staviti povijest na stranu i naučiti nešto novo.
A kakvu ste vi sliku o Hrvatskoj stekli?
– Ovo je predivno mjesto za život, ljudi su jako topli i ljubazni. Recimo, kad vozim nisam baš naviknuta da me netko propusti, a to se ovdje u pravilu događa. Dolazim iz zemlje koja ima predivnu obalu, ali me Hrvatska jednostavno oduševila, potpuno je drukčija. Možda me najviše iznenadilo kad bi se ovdje govorilo da ljudi u Dalmaciji nisu pretjerano vrijedni, a ja poznajem imigrante u Australiji koji su porijeklom iz Dalmacije i koji vrlo naporno rade, koji su primjerice pomogli uspostavi industrije ribarstva u Južnoj Australiji, a mogu vam reći da ribarstvo na tom području nije nimalo lako. Hrvati u Australiji imaju reputaciju i kao izvrsni građevinari, pa ako zaposlite građevinare iz Hrvatske, onda znate da će sve biti napravljeno kvalitetno i na vrijeme. Australija ima vrlo pozitivno mišljenje o tome u kojoj su mjeri Hrvati pridonijeli njezinu razvoju.
Možda su Hrvati ovdje ipak malo opušteniji i „sporovozniji“…
– Ljudi u Hrvatskoj, općenito govoreći, sigurno su više opušteni nego u velikim australskim gradovima… Ja sam rođena u Sydneyju i volim ga, ali isto tako mi se jako sviđa živjeti u gradu veličine Zagreba. Ovdje sam pružila dobrodošlicu i brojnim svojim prijateljima iz Australije, kojima sam s užitkom pokazala Hrvatsku.
Sigurno nije lako raditi godinu za godinom daleko od svog doma…
– Jednostavno prigrlite takav život. Ovdje, recimo, ustajem jako rano ujutro, jer je to vrijeme kad je u Australiji poslijepodne, pa u to vrijeme razgovaram s nadređenima ili obavljam poslove s Canberrom. Prije sam radila na Pacifiku i u Egiptu, gdje su vremenske razlike ipak manje. A bila sam i bliže domovini. Sad ne putujem baš često u Australiju, budući da put, ovisno o ruti, može potrajati i 20 do 30 sati…
Tekst: Igor Weidlich
Fotografije: Romeo Ibrišević
Ostatak teksta potražite u tiskanom izdanju!
