Zadovoljavajući postpandemijsku žudnju za mirom i otvorenim prostorom, u New Yorku su stale nicati nove hotelske oaze mira i ljepote. Razgledali smo ih…
Je li New York najljepši grad na svijetu? Nije daleko od toga. Nijedna urbana noć nije kao noć tamo… Uzbudljivi kvartovi, vrući i usječeni u eter. Evo naše poezije, jer smo zvijezde spustili tamo gdje smo htjeli – zapisao je svojevremeno američki književnik Ezra Pound, dok je Robert De Niro jednom rekao ovo: „Moja definicija dobrog hotela je onaj u kojem bih ja odsjeo“. Spojimo li te dvije misli, dobit ćemo opis njujorške hotelske scene, fenomena kojem u svijetu nema premca. Povijesno gledano, hotelski trendovi preplavljuju New York u valovima. Posljednja velika promjena započela je 80-ih, kada je dizajner interijera i impresario Studija 54 Ian Schrager uveo koncept boutique hotela i takozvanog „druženja u predvorju“. On je elegantni bar sa 6-metarskim kaminom u hotelu Royaltonu, koji je dizajnirao, učinio najuzbudljivijim mjestom u gradu. Pomodarski Njujorčani gurali su se da bi se našli s prave strane ulaznog baršunastog užeta…
Jednostavno rečeno, Schrager je tada hotele iz luksuznih spavaonica pretvorio u društvenu scenu. Utjecaj na svijet hotelijerstva bio je toliko velik da na njujorške hotele danas možemo gledati kao na one prije i poslije Schragera. Prije njegova dolaska malo se toga bitnog promijenilo od prvog vala šik hotela koji je stigao u zlatno doba tih institucija, uključujući i legendarne Astor i Plazu, kada su Njujorčani koji su uživali u neviđenom bogatstvu žudili za blještavim poligonima gdje su mogli vidjeti i biti viđeni. Te prekrasne palače, čiji su razmjeri nevjerojatan luksuz i raskošni dekor posramili pariške i londonske hotele, postale su dio samog identiteta New Yorka. No, Schrager je uvidio da formalnost velebnih starih hotela, savršenih za posebne prigode poput balova, vjenčanja i zlatnih godišnjica, nije dovoljna za suvremenu energiju New Yorka. Ubrzo je cijeli grad bio fasciniran modelom „hotel-kao-trg“, gdje su se gosti i posjetitelji mogli svakodnevno družiti u elegantnom okruženju, nadahnuvši niz uspješnih imitatora koji su imali moć transformirati cijele četvrti Manhattana. Tako je, primjerice, dvadeset godina nakon Royaltona, hotel Ace otrcanu baraku u 29. ulici pretvorio u cjelodnevnu i noćnu dnevnu sobu s kožnim kaučima i DJ-em, mameći trendovsku publiku u nekoć neupadljivu četvrt oko Madisona Square Parka. Potom je 2012., blok južnije, dolazak hotela NoMad, hotelijerskog titana Andrewa Zoblera, sa svojim šik, mračnim stražnjim barom, zacementirao taj kvart kao redovito odredište elite.
No, kako New York nikada ne spava, 2021. treći je val otvaranja hotela počeo uspostavljati novu ravnotežu. Zadovoljavajući postpandemijsku žudnju za mirom i otvorenim prostorom, stale su nicati nove hotelske oaze mira i ljepote unutar grada, istovremeno se oslanjajući i na privlačnost hotela kao javnih prostora koji apsorbiraju energiju New Yorka. Tako se, recimo, u potpuno novom hotelu Aman, imućni Njujorčani konačno vraćaju u slavnu zgradu Crown. Taj je toranj u 57. ulici od 1929. do 1932. bio dom prve inkarnacije Muzeja moderne umjetnosti, koji je tada, s malim proračunom, nastojao Amerikance uvjeriti da su djela Gauguina i Van Gogha itekako vrijedna. Nadalje, mitologija New Yorka 60-ih zauvijek je vezana uz hotel Chelsea, čije je ponovno otvaranje 2022., i to nakon što je zatvorio vrata na punih 11 godina, bilo razlog za ozbiljno slavlje. Previše je legendi za nabrojati – Dylan Thomas, Bob Dylan, Andy Warhol, Edie Sedgwick, Leonard Cohen i bezbrojni drugi prošli su kroz njegove sobe i ispisali poznate anegdote. Patti Smith se tako u svojim memoarima „Just Kids“ prisjeća kako je ušla u hotelski restoran El Quijote (također obnovljen ove godine), i tamo zatekla Jimija Hendrixa, Janis Joplin i druge glazbenike kako jedu prije negoli su krenuli za Woodstock.
Ostali novi hoteli otvoreni 2022. možda nemaju umjetnički trag Chelseaja, ali i oni predstavljaju prozore u zlatna doba prošlosti. Zanimljivo je razmišljati o moćnim magnatima 19. stoljeća poput J. P. Morgana i raznih Rockefellera koji jure iz svojih ureda u zgradi u kojoj se danas nalazi novi Wall Street Hotel, da bi ugrabili malo vremena za uživanje u odresku u nedalekom, legendarnom restoranu Delmonico’s. Bilo kako bilo, društveni život njujorških hotela pruža najsnažniji osjećaj kontinuiteta. Recimo, jedan od najšarmantnijih doživljaja boravka u hotelu Chelsea je to što u njemu još uvijek živi 40-ak dugogodišnjih stanara – fotografa, filmaša, glumaca, plesačica burleske i ekscentrika svih vrsta. Takvo iskustvo ili doživljaj ultra modernoga Amana treba odabrati svaki znatiželjni (i platežno sposobniji) posjetitelj New Yorka za sebe samog.
SPEKTAKULARNIH SEDAM
Aman New York
Čak i nakon što uđu u predvorje u tonovima sepije, gosti nemaju mnogo naznaka da su stigli u Aman New York, barem dok se ne pojavi uniformirano osoblje i tiho ih pita za imena. Takva diskrecija isprva djeluje iznenađujuće usred gungule središnjeg Manhattana, ali se uklapa u svijet Amana. Prvi američki gradski hotel te tvrtke, smješten u kultnome Crown Buildingu, ne odstupa toliko od svoje poznate formule koliko ju uzdiže. Belgijski dizajner Jean-Michel Gathy pametno je iskoristio vertikalnost nebodera kako bi ostvario Amanovu posvećenost prostranosti i miru, uklonivši katove kako bi stvorio dvostruko visok atrij te, primjerice, ugradivši elegantne plinske kamine u svaki apartman. Najveći doseg je prozračna terasa veličine 650 četvornih metara, s velikim zajedničkim prostorom i stolovima za restoran Arva te spa koji se prostire na tri kata i nudi bazen, najmoderniju teretanu i dvije spa kuće (sobe za tretmane opremljene, između ostalih užitaka, i hamamom).
The Wall Street Hotel
Novopridošli butik hotel u Financijskoj četvrti nudi obilje starog njujorškog glamura u materijalima poput mesinga, baršuna i sedefa, što je znak bivšeg života beaux arts zgrade kao sjedišta uspješnog trgovačkog poduzeća. Otvaranje hotela sa 180 soba označava posljednju etapu preobrazbe južnog kraja Manhattana u mjesto na koje svaki trendovski osviješten Njujorčanin želi doći nakon radnog dana. Apartmani imaju i radne stolove i duboke kade, što gostima omogućuje da završe posljednjih nekoliko zadataka prije negoli se opuste. Dolje se elegantni lokalci miješaju s posjetiteljima grada, zveckaju čaše za martini u baru Lounge on Pearl i srču se kamenice u La Marchandeu. Sve to plus krovni bar s pogledom na rijeku doprinosi činjenici da Wall Street više nije samo mjesto za posao.
The Hotel Chelsea
Chelsea – kako su ga zvali umjetnici poput Andyja Warhola – ima puno pravo biti najrokerskiji hotel u New Yorku. Ali nakon notornih zabava, koje su za neke poznate goste, od Dylana Thomasa do Sida Viciousa, završile kobno, hotel je prestao primati rezervacije 2011. Napokon je ponovo otvoren 2022. Novih 155 soba i apartmana sada je svijetlo i prozračno, stolci tapecirani materijalima sa životinjskim uzorkom unose malo ludosti uz originalne kamine, prozore od obojenog stakla i kultne balkone od kovanog željeza koji gledaju na Zapadnu 23. ulicu. Umjetnička djela Sandra Chije i Alaina Jacqueta vise na svježe obojanim stubištima i u predvorju. Čak 92 godine star restoran El Quijote, poznat po španjolskim kulinarskim klasicima, opet je prepun svake večeri. Dekadentni bar uz predvorje dobio je dodatak u obliku zimskog vrta, uz lustere, veliki klavir i koktel kartu prepunu pića poznatih iz hotela diljem svijeta.
The Ned NoMad
Pet godina nakon što je znameniti Ned otvoren u Londonu, marka se smjestila i u njujoršku četvrt NoMad, u zgradu koju je gotovo desetljeće zauzimao istoimeni hotel. Iako The Ned NoMad nije tako raskošan kao njegov brat s druge strane Atlantika, ima slične kvalitete – elegantan gradski „štih“ i nešto ekskluzivnosti za članove kluba. Interijeri zgrade su čisti art deco glam, s bogatim presvlakama, mramornim podovima i toplim drvom. Tragovi starog hotela ostali su u detaljima dizajna bara i restorana Little Ned koji poslužuje popularne američke barske klasike za goste u separeima u stilu 1920-ih. Svih 167 soba još uvijek imaju drvene zidne obloge, pregrade od damasta i samostojeće kade. Restoran i bar na krovu trenutačno su dostupni samo članovima Ned kluba, no tvrtka obećava da će se uskoro moći pridružiti i gosti. Drugi New York Ned trebao bi se otvoriti u Financijskoj četvrti 2024., i to s razinom koja će se mjeriti s londonskim originalom.
Hôtel Barrière Fouquet’s
Francuska ugostiteljska grupacija Lucien Barrière brzo je postala poznata po adresama kao što su Hôtel Barrière Le Fouquet’s Paris (fantastična znamenitost koju je dizajnirao Jacques Garcia u pariškom Zlatnom trokutu) i Hôtel Barrière Le Carl Gustaf, sofisticirano utočište na St. Bartsu. Sada je svojim američkim debijem skrenuo pogled na kutak četvrti Tribeca, kojim još uvjek caruje kaldrma. Iznutra tapete prikazuju ekspresionističke prizore parkova i ilustracije New Yorka povezane s Francuskom, poput Lady Liberty i golubova iz crtića koji u kljunovima nose kroasane. Ulična ispostava njihova slavnog bistroa na Champs-Élyséesu, Fouquet’s, već je postala odredište za sebe, jer u svom prepoznatljivom crveno-crnom baru nudi brasserie specijalitete kao što su zapečeni puževi i juha od luka, s potpisom slavnog Pierrea Gagnairea. Za laganiji obrok tu je Par Ici Café, zalogajnica u stilu staklenika s vegetarijanskim jelima ili koktel bar Titsou (samo za goste). U 97 soba u rezidencijalnom stilu, dizajner Martin Brudnizki nastojao je modulirati svoj zaštitni znak maksimalizma, s paletom boja francuske lavande i zelene mente, antiknim zrcalima s okvirima ukrašenim zlatnim listićima te dubokim baršunastim kaučima, pa se prostori doimaju kao da izlaze iz 16. stoljeća. Za krajnju nadogradnju, dvokatni Le Grand Appartement Terrasse uključuje više terasa, od kojih neke gledaju na Hudson River.
Nine Orchard
Nevjerojatno trendovski Dimes Square, novonastala mikročetvrt na Manhattanu, u dnu Lower East Sidea, mjesto je gdje se okupljaju oni od 25 do 45 godina. Čini se da je potonju skupinu imala na umu ekipa koja stoji iza Nine Orcharda kada je stvarala ovaj sofisticirani butik hotel u bivšoj banci, nekoliko koraka od Manhattan Bridgea. Mukotrpno restaurirani zasvođeni stropovi među desecima su detalja koji su pomno razmotreni u stvaranju mjesta dostojnog druženja naj-trendi Njujorčana. Superzvijezdani urugvajski chef Ignacio Mattos, ekskluzivni hotelski partner za hranu i piće, tu nudi svoju sofisticiranu, ali pristupačnu kuhinju u udobnome Corner Baru, koji poslužuje klasike bistroa kao što su steak au poivre i pomfrit (preporuka: janjeći ragù). Za piće prije spavanja, gosti mogu zaviriti u dobro opskrbljena bar kolica koja se nalaze u svih 116 soba, kao i podesiti radio na jednu od četiri postaje koje su samo za Nine Orchard osmislili vrući lokalni DJ-i Stretch Armstrong i Devon Turnbull, te se zabaviti prije odlaska u krevet.
The Ritz-Carlton
Kad je Ritz-Carlton najavio otvaranje hotela u četvrti NoMad, postavio si je pitanja – hoće li marka isporučiti svoj zaštitni znak tradicionalnog luksuza ili će se uključiti u stil energije modernih hotela koji su prije više od deset godina započeli transformirati ovu nekoć anonimnu četvrt u živo mjesto. Restoran José Andrés koji poslužuje vrlo ukusan brancin, predvorje s ručno puhanim rasvjetnim tijelima Randyja Ziebera i arboretum skupih lončanica pokazuju da se odgovor nalazi iza drugog od dva spomenuta koncepta. S vanjskog hotelskog trga prolaznici mogu uočiti elegantne poduzetnike kako pijuckaju old-fashioned koktele na zelenim barskim stolcima ispod krošnji. Sobe imaju iznimno udobne krevete i široke prozore s panoramskim pogledom. U podzemnom spa centru terapeuti nude dubinski piling lica u sobama za tretmane od crnog talijanskog mramora. To je uživanje preuzeto ravno iz Ritzove stare knjige, ali kao i sve ostalo ovdje – savršeno se uklapa u novi stil.
Piše: Edo Franić
