Svatko tko se ikada bavio nekim sportom, sanjao je najviše dosege. Za košarkaše, taj najveći doseg svakako je igranje u NBA-u, a već i sam potpis ugovora s bilo kojim klubom, san je koji velika većina profesionalaca nikad neće ostvariti. Najjača košarkaška liga svijeta u svoju jubilarnu sedamdesetu sezonu kreće 27. listopada, a Hrvatska u njoj već dugo nije bila tako bogato predstavljena. Tako će naše boje braniti Bojan Bogdanović i Damjan Rudež u svojim drugim sezonama te Mario Hezonja i Duje Dukan u prvim. Tim smo se povodom prisjetili i svih drugih Hrvata koji su koračali NBA terenima, od onih koji su bili bitni kotačići svojih momčadi, do onih koji se baš i nisu naigrali.
Dražen Petrović, košarkaški Mozart, osim što je naš najbolji košarkaš svih vremena, prvi je Hrvat koji je potpisao za neku NBA momčad. Njegov je dolazak, nakon fenomenalnih igara u dresovima Šibenke, Cibone i Real Madrida, iščekivan s velikim zanimanjem i uvelike je usmjerio odnos prema Europljanima u najjačoj ligi svijeta. No, u prvoj sezoni te 1989., u dresu Portland Trail Blazersa, Dražen se, uz Drexlera i Duckwortha, i nije previše naigrao skupivši tek nešto više od 12 minuta po utakmici uz prosjek od 7,4 poena. Sljedeće sezone igrao je još manje, samo 7,4 minute po utakmici te je razmijenjen u New Jersey Netse, gdje je i zablistao ostavivši duboki trag.
Tako je 1992. bio najbolji šuter u svojoj momčadi, a ubrzo se prometnuo u najboljeg Europljanina koji je dotad igrao u NBA ligi. Nakon pucački najbolje sezone (1992./93.), sa 22.3 koša po utakmici, tragična smrt u prometnoj nesreći koja se dogodila 7. lipnja 1993. naprasno je prekinula život i prekratku karijeru jednog od najboljih šutera NBA lige i jedne od najinspirativnijih osoba s našeg područja. Logična pitanja koja se postavljaju, poput onog gdje bi danas hrvatska košarka bila da je Kapetan ostao živ, ostat će neodgovorena, no naslijeđe koje je Dražen ostavio živjet će zauvijek…
Godinu dana nakon Dražena, u SAD dolazi i snažni centar iz Drniša, 218 cm visoki Stojko Vranković, koji se priključuje Boston Celticsima gdje je proveo dvije godine, a nakon čega se vratio u Europu gdje je nastupao za Panathinaikos. Iako u dvije sezone, koliko se zadržao u Bostonu, nije ostavio odveć blistav dojam, odlične igre u dresovima grčkog kluba i hrvatske reprezentacije osigurale su mu povratnu kartu za SAD, ovaj put u Minnesota Timeberwolvese. Tamo je ostao tek godinu dana nakon čega potpisuje za LA Clipperse gdje u dvije naredne sezone nastavlja s ne baš pamtljivim učinkom, te se vraća na Stari kontinent. Iako bez značajnog doprinosa u Americi, u Europi će Stojko uvijek biti pamćen kao iznimno kvalitetan centar i jedan od najboljih blokera svog vremena.
Tek što je Vranković završio svoju prvu NBA dionicu u Celticsima, godinu dana poslije, u istom se klubu, i to puno uspješnije, našao i Dino Rađa, Splićanin koji je s Jugoplastikom osvojio dva europska naslova. Već u prvoj sezoni izabran je u drugu momčad rookieja na All star vikendu, a to mu je priuštila statistika od 15,1 jednog koša i 7,2 skoka po utakmici. U četiri sezone koje je proveo u Bostonu, Rađa je zabilježio poprilično zavidnu statistiku (16,7 koševa te 8,4 skoka po utakmici) čime se prometnuo u jednog od najvažnijih Kelta. No, tih je godina Boston poprilično šepao te je Rađa samo jednom nastupio u play-offu gdje je u prvom kolu sa 3-1 ispao od Orlanda, predvođenog tada sjajnim Shaquilleom O’Nealom.
Tekst: Stjepan Vudrag
Ostatak teksta potražite u tiskanom izdanju!
