Britanska serija „Coronation Street“ počela se prikazivati u prosincu 1960. i još uvijek se prikazuje, no rekord drži američka sapunica „Guiding Light“ koja je skinuta s TV ekrana tek nakon nevjerojatne 72!
Kad je u prosincu 1960. tada 24-godišnji Tony Warren pogledao upravo snimljenu prvu epizodu „Coronation Streeta“, televizijske serije koju je gotovo sam osmislio i napisao, vjerojatno nije mogao ni sanjati da će se 60 godina kasnije ta serija još uvijek prikazivati na britanskoj televiziji. Producenti ITV Granade, komercijalne televizijske kuće iz sjeverozapadne Engleske, angažirali su nekoliko mjeseci ranije mladog scenarista Warrena kako bi se uključili u tada relativno novo područje proizvodnje dnevnog dramskog programa, odnosno televizijskih sapunica, i uhvatili što veći dio brzorastućeg televizijskog reklamnog tržišta. Granada je od Warrena naručila 13 epizoda, a neki od njenih producenata očekivali su da će se nakon toga serija ugasiti. Doista, serija koja prati živote nekoliko obitelji, stanovnika fiktivne ulice u fiktivnom britanskom gradu Weatherfieldu, u početku nije bila dočekana s oduševljenjem – jedan je kritičar prognozirao da će „Coronation Street“ biti zaboravljen nakon tri tjedna.
Ipak, s vremenom serija je privukla pažnju gledatelja, a u roku od šest mjeseci postala je najgledaniji program uopće na britanskoj televiziji. „Coronation Street“ je od samoga početka uključio dobitne sastojke za veliku gledanost u Britaniji: život radničke klase u dotrajalim unajmljenim stanovima, realne životne probleme, odlaske u pubove nakon posla, jednostavan humor, snažne likove koji čvrsto stoje na zemlji unatoč životnim nedaćama. Kroz desetljeća prikazivanja – tri epizode tjedno, ponedjeljkom, srijedom i petkom – serija se mijenjala kako se mijenjalo i vrijeme, da bi i danas, na kraju drugog desetljeća 21. stoljeća, privlačila oko šest milijuna gledatelja po epizodi. Sredinom veljače emitirana je jubilarna 10 000. epizoda, čime je ta serija i simbolično potvrdila svoj status najdugovječnije sapunice koja se još uvijek emitira.
Danas je „Coronation Street“ važan dio britanske kulture, no možda upravo zbog svoje snažne uronjenosti u britanski lokalni kolorit nije stekao veću međunarodnu prepoznatljivost i popularnost. Serija je prikazivana u brojnim krajevima svijeta, ali je određenu gledanost imala samo na engleskom govornom području, vjerojatno nostalgičnom za „britanskim vrijednostima“ – makar i vrijednostima radničke klase – u zemljama poput Australije, Kanade, Južne Afrike ili Novog Zelanda. Premda britanska sapunica nosi titulu najdugovječnije serije koja se još uvijek prikazuje, prosječni će hrvatski gledatelj tu pomalo prezrenu formu televizijskog programa uvijek prije povezivati sa Sjedinjenim Državama, gdje je televizijska „soap opera“ i nastala.
Stariji gledatelji u Hrvatskoj još uvijek pamte legendarne prve američke sapunice koje su se od kraja šezdesetih prikazivale na domaćim televizijama poput „Gradića Peytona“ i „Bonanze“, nešto mlađi pažljivo su osamdesetih pratili visokoprodukcijske sapunice „Dinastiju“ i „Dallas“, kasnije i „Santa Barbaru“, čiji su glavni likovi poput Blakea Carringtona, „dobre“ Krystle i „zločeste“ Alexis, J.R.Ewinga, ili Cruza i Eden, ušli u popularni imaginarij “dokonih kućanica iz predgrađa“. No sve te serije, čije je emitiranje trajalo godinama, predstavljaju kratkotrajni bljesak supernove u televizijskom sazvježđu u usporedbi s trajnim sjajem ukupno najdugovječnije sapunice „Guiding Light“, mastodontske američke soap opere koja se emitirala na radiju i televiziji od 1937. do 2009. Nemoguće je i pobrojati sve narativne rukavce i zaplete, sve likove koji su se pojavljivali i nestajali tijekom 72 godine emitiranja te serije, dok se lokacija radnje premještala iz predgrađa Chicaga u predgrađe Los Angelesa, da bi se posljednjih desetljeća stabilizirala u fiktivnom Springfieldu, gradiću koji se nalazi negdje na američkom Srednjem zapadu, možda u Illinoisu premda to nikada nije eksplicitno rečeno.
Tekst: Darko Vlahović
Cijeli tekst potražite u tiskanom izdanju…
