Kada se čuju i prouče sve te divne istarske legende, čovjeku zapravo nije ni bitno što se od toga možda zaista dogodilo, a što su samo legende i pučka vjerovanja. Sve te priče već desetljećima žive u zraku Istre i čine je čudesnim mjestom koje uvijek iznova poželimo posjetiti
Od većih i manjih gradova, preko skrovitih mjestašca, pa sve do udaljenih zaseoka, Istra u sebi skriva cijelo jedno blago mističnih priča, čarobnih trenutaka iz prošlosti koji ostaju zarobljeni u neobičnoj energiji toga mjesta, riječima pretočeni u legende koje se prelijevaju iz naraštaja u naraštaj. Neke su od tih priča i te kako dobro poznate, no za neke se mora prokopati znatno dublje od informacija turističkih ureda i preporučenih mjesta s TripAdvisora. Nerijetko iznimno zagonetan, često uvijen u maglu, ovaj najveći hrvatski polutotok uspijeva prenijeti svoju čarobnu ljepotu svakome tko se zatekne na njegovu tlu. U njoj se, to je već dobro poznato, nalazi i najmanji grad na svijetu (Hum), zvjezdarnica svjetskoga glasa (Višnjan), ali i pregršt predkršćanskih nalazišta koja odišu bezvremenskom vitalnošću.
Uz to, Istra je prepuna legendi o mitskim bićima poput štriga i štiguna, krsnika, zmajeva, divova, ali i vampira. Narodno vjerovanje kaže kako se svakog petka na glavnim raskrižjima u selima bore štrige i štriguni, a kada se s borbama pretjera, dolaze krsnici, zaštitnici ljudi, kako bi donijeli mir. Time se tumači velika količina križeva i kapelica koje se nalaze na mnogim istarskim raskrižjima. Legende su i danas toliko žive u mislima mještana da se svake godine u ljetnim mjesecima održava i LegendFest, festival posvećen narodnim pričama, legendama i mitovima. Mitsko biće po kojem je Istra poznata čak i u svjetskim krugovima zasigurno je – vampir. Najstariji europski vampir ikada zabilježen u spisima, pojavio se upravo u istarskom gradiću Kringi. Naime, Jure Grando umro je i bio pokopan na mjesnom groblju 1656., da bi od tada svake noći ustajao iz groba, šetao se po Kringi i lupao na vrata svojih nekadašnjih sugrađana, a najviše je maltrerirao svoju udovicu. Pričalo se da bi u svakoj kući na čija je vrata kucao, u idućih nekoliko dana umro netko od ukućana.
Nakon godina straha i agonije, križanski župan Miho Radetić okupio je 1672. godine devetoricu najhrabrijih muškaraca iz Kringe koji su otvorili Grandov grob te ga tamo pronašli rumenih obraza i sablasna osmijeha. U središtu Kringe, na staroj školi, postavljena je i spomen ploča u znak zahvalnosti svima onima koji su pomogli riješiti se vampira Jure Granda – proboli su ga glogovim kolcem i sjekirom mu odrubili glavu te tako stali na kraj njegovoj šesnaestogodišnjoj torturi. Iako najpoznatiji, to nije jedini slučaj vampira u Istri; u starim zapisima ima puno informacija o vampirskim vjerovanjima starih Istrana i njihovoj zaštiti od nadnaravnih bića. Možda ne nadnaravni, ali svakako nadasve zanimljivi, gusari su također ostavili svoj pečat na istarskom tlu. Dvigrad, ruševine srednjovjekovnog grada u blizini Limskog kanala i danas svojom veličinom i impozantnošću privlače poglede. Legenda kaže da je zloglasni velšanski gusar Henry Morgan (1635. – 1688.), jedan od najpoznatijih gusara svih vremena, bježeći pred jedrenjacima engleske flote, svoje opljačkano blago sakrio upravo u Dvigradu. Njegov je brod u bijegu bio prisiljen ući u Jadransko more, a zatim u Limski zaljev. Stanovnici koje je tamo zatekao pomogli su mu u skrivanju dvaju kovčega prepunih blaga, a Morgan se nakon toga ostavio gusarske karijere i ostatak života proveo u obližnjem selu koje su po njemu nazvali Morgani, da bi u bližoj povijesti bilo preimenovano u Mrgani. Dvigrad je svojom bogatom povijesti ostavio vidan trag na istarskom nasljeđu, a počeo je propadati u 18. stoljeću nakon što njegove stanovnike nisu poharali brojni ratovi koje je preživio, već kuga i malarija.
Priče o divovima ispunjavaju cijelu Istru. Najpoznatiji od njih, Veli Jože, svoje je dane provodio u Motovunu i služio ljudima koje se prema njemu nisu baš lijepo ponašali. Najviše što im je mogao učiniti nakon što bi mu učinili štogod nažao, bilo je da protrese motovunski zvonik… Početkom 20. stoljeća na temelju ove legende, Vladimir Nazor napisao je priču o hrabrom i dobrom divu „jakom kao bik i kuštrave glave“… Motovun je najsačuvaniji srednjovjekovni istarski grad, a new age znanstvenici tvrde da su baš motovunska gradska vrata najveće sjecište pozitivne energije na tom području. Prema Marku Pogačniku, slovenskom stručnjaku za litopunkturu (iscjeljivanje prostora), takozvane zmajeve linije energetski su nabijeni nevidljivi putevi koji se nalaze na Zemlji, a njihovo se sjecište nalazi u središtu Motovuna.
Tekst : Tena Hrvačić
Fotografije: TZ Istra / Igor Zirojević / Legendfest
Cijeli tekst potražite u tiskanom izdanju!
