Evolucija mode opstaje isključivo zahvaljujući rušenju barijera i pomicanju granica estetike. Upravo to čini moderni minimalizam – grudnjaci postaju topovi, tajice (ili čak hulahopke) preuzimaju ulogu hlača, a dugi blejzeri i kimona pretvaraju se u haljine. Izjava „manje je više” nikad nije bila istinitija
Moderni se minimalizam od istoimenoga modnog pokreta prošlog stoljeća razlikuje po tome što se u sklopu njega ne minimaliziraju samo uzorci koji se pojavljuju na odjeći, već i količina materijala od kojeg se kroje odjevni predmeti. Što se više kože vidi, to bolje. Naravno, s pokrivenim strateškim mjestima. Mnogi konzervativni modni dizajneri i kritičari zajedno s dobrim dijelom javnosti s neodobravanjem gledaju na ovakve modne kombinacije. Nazivaju ih vulgarnima. No možda je vulgarnost zapravo u oku promatrača. Objektivno gledano, nijedan dio tijela nije sramotan – sramotne mogu biti samo asocijacije koje određeni dio tijela pobuđuje u umovima. U posljednjih nekoliko godina moda je napokon dosegla doba postmodernizma u kojem je glavno pravilo da pravila nema. Što god se dobro izvede, što god skladno izgleda, ma koliko šokantno djelovalo – ako se dobro nosi i djeluje, može proći.
Čitava je povijest mode vodila prema ovom trenutku, trenutku postupnog razotkrivanja tijela. Borba za slobodu u društvenim strukturama našla je svoj odjek i u modnom svijetu, i to u obliku slobode izričaja vlastitog stila. No granice se pomiču već dugo. U 16. stoljeću bilo je zabranjeno pokazati gležanj, jer je netko, eto, ustvrdio da je gležanj izazovan. Još početkom prošlog stoljeća dekoltei su bili nedopustivi, a kratke haljine smatrane sramotnima. Kako su izazovni odjevni predmeti našli svoj put do modnih pisti, dućana i naših ormara? Zahvaljujući ikonama i receptivnoj publici. Nitko dosad nije bio prozvan modnom ikonom jer je slijedio trendove i poštivao sva pravila; razvoj mode ide ruku pod ruku s buntom. Modne ikone ne slijede trendove – one tabaju put novim trendovima, one ih postavljaju.
Legendarnu kolekciju koktel haljina dizajnerice Coco Chanel kritičari su „dočekali na nož“, a danas ne možemo zamisliti garderobu bez male crne haljine. Marilyn Monroe više su puta nazivali pogrdnim imenima zbog načina na koji se odijevala. Dokoni ljudi ljubomorno su komentirali odjeću Brigitte Bardot koja je isticala njene lijepe obline… No sve su one na protivljenja i kritike odmahnule rukom i pokazale istinsku ustrajnost, vjernost svome stilu i sebi. Kao što kaže modna dizajnerica Petra Grobensky – „Stil je ekspresija karaktera“.
Baš kao što svoj karakter ne treba mijenjati radi drugih, ne treba ni stil. Odvažnost i ustrajnost gore spomenutih modnih ikona doprla je do publike, širokih masa, a upravo su one ključ za održavanje trendova. Jer kritičari su ipak u manjini, a živimo u (modnoj) demokraciji. Tim načelom vodi se i spomenuta dizajnerica Petra Grobensky, 27-godišnja Hrvatica s prebivalištem u Danskoj koja je nedavno uplovila u modne vode. Prvu kolekciju njezina brenda Belle Époque nadahnule su ikone starog Hoolywooda, prema kojima je i nazvala svoje odjevne predmete. Petra u svojem kreatorskom izražaju nastoji povezati žene prošlosti i žene sadašnjosti – odvažne žene koje imaju kontrolu nad svojim životom i reprezentacijom vlastitog tijela, te izazivaju pažnju javnosti. Za nju je moda baš kao život: iskustvo, nadogradnja i evolucija nužni su faktori za postizanje kvalitete. Razvoj je moguć jedino uz promjene.
Tekst: Perina Kulić
Fotografije: Joel Sanguinetti & Jakub Biben & Simon Vemmelund
Ostatak teksta potražite u tiskanom izdanju!
